zenicaonline@gmail.com

“Državni praznik” ili BiH – Rumunija iz još jednog ugla

Utakmica u Zenici je pobudila mnogo interesovanja pa vam iz tog razloga donosimo i izvještaj našeg sugrađanina Afana Abazovića koji će sasvim sigurno (uz remek djelo Almira Alića koje smo postavili jutros) upotpuniti sliku o ovom događaju.

Pripremio: Afan Abazović

„Državni praznik“ je dan koji se po gregorijanskom kalendaru obilježava i praznuje na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Tako kaže definicija.

Državni praznici u Bosni i Hercegovini su 1. mart kao Dan nezavisnosti i 25. novembar kao Dan državnosti, mada se oni ne obilježavaju na cijelih 51.129 km2.

No, sve mi se više čini da pravi državni praznici, oni iz definicije, postaju oni dani u kojima svoje utakmice igra naša najbolja nogometno-fudbalska vrsta, a glavni grad „Jedne i Jedine“ na taj jedan dan postaje Zenica, Bosne zjenica.

Tako je bilo i prelijepog, proljetnog 26. martovskog dana, kada nam je u goste dolazila jedna od najnezgodnijih fudbalsko-nogometnih reprezentacija Evrope, Rumunija/Rumunjska. Prve asocijacije na pojam „Rumunija“ su „prostitucija“, „lašvanska petlja“, „Drakula“, „Čaušesku“, „’ta će oni u EU?“, te „vidjeli banane prvi put 1989.“.

Kao i svakog „praznika“, pripreme za utakmicu su počele u popodnevnim satima, okupljanjem kod Lamele, gdje su se odavno skupili navijači „Zmajeva“ iz svih dijelova, kako zemlje, tako i inozemstva. Domoljubni naboj u zraku, pomiješan sa mirisom ćevapa iz mobilne ćevabdžinice, davao je velike nade u sjajnu nogometno-fudbalsku i navijačku predstavu na našem najljepšem stadionu.

Ulazak na stadion je bio ekspresno brz što nas je veoma oraspoložilo, za razliku od prošlih utakmica, kada se čekalo po nekoliko desetina minuta. Pošto mjesta nisu numerisana (pa zaboga, zar neko očekuje da budu?), pronašli smo mjesto iza gola na južnoj tribini, smjestili se i počeli zagrijavati uz smijeh i izvrsno raspoloženje, te time brzo prekratili vrijeme do početka utakmice, nekih sat i po. (dok na Nou Campu ljudi sjedaju na svoja mjesta 5 minuta prije početka utakmice.)

Kako hrvatska Wikipedia kaže: „Himna (grč. pjesma, hvalospjev) je reprezentativna pjesma, najčešće države, koja se pjeva ili svira u svečanim i službenim prilikama. Riječ je obično o domoljubnoj pjesmi koja veliča povijest, tradicije i napore dotičnoga naroda. Može biti službeno priznata kao državna himna ili općeprihvaćena u narodu kao svečana pjesma.“

Intoniranje državne himne protivnika mi predstavlja najmučniji dio utakmice. Zašto se UVIJEK dešava erupcija, blago rečeno, negodovanja himni druge države, uz spominjanje „mile majke onih anam tamo“? Je li teško šutjeti te dvije minute i odslušati milozvuke pleh-muzike?

A nakon rumunske himne (a baš me zanimalo kako zvuči), uslijedila je himna Bosne i Hercegovine, najljepši, najveličanstveniji trenutak te večeri. Pošto slika (u ovom slučaju video-klip) vrijedi više od 1000 riječi, pogledajte isti.

Sama utakmica je imala jako brz tempo, naši su igrali veoma dobro, ali nakon pola sata, semafor je pokazivao rezultat koji nas je hladno tuširao. Rumunija je povela sa 1:0, a njihovi navijači su napravili bakljadu za koju bismo mi (čitaj: N/FS BiH) bili kažnjeni sa par desetina hiljada švicarskih franaka. Bog zna hoće li njihovo divljanje uopće ući u službeni zapisnik utakmice (uz još mnogo incidenata koje su „oni anam tamo“ izazvali).

I to bi bilo to što se rumunskih fudbalera tiče, ostalo nije vrijedno pomena. Od te 30. minute, pa do samog kraja utakmice, na travnjaku Polja Bilinoga postojala je samo jedna ekipa – „Zmajevi“. Arbitri su i u ovoj utakmici imali svojih 5 minuta slave, te nisu dosuđivali čiste kaznene udarce u najmanje dva navrata, no to su naši momci ekspresno anulirali. Napadali, prijetili, stvarali prilike, ostavljali srce na terenu, a sve se to isplatilo u dva navrata, 63. i 83. minuti utakmice, kada su Ibišević, odnosno Džeko postigli golove i time donijeli veliku, važnu i inatsku pobjedu, što prgavim Rumunima, što mutavom Savezu. Pobjedili su na terenu, sada još da pobijede i u foteljama Saveza, bila bi to dupla kruna i krasan završetak mjeseca marta.

A narod, željan pobjeda, odmah nakon utakmice je izašao na ulice grada, te do kasnih noćnih sati slavio pobjedu popularnom „bibijadom“ na raskrsnici kod RK „Bosna“, jer „nek smo mi puni Bosne, a Bosna puna nas“.

U prilogu ove opuštene, slobodne i veoma subjektivne reportaže imate jednu subjektivnu fotogaleriju, te par subjektivno-ekskluzivnih video-klipova.

Do narednih pobjeda
SVAKO DOBRO, BOSNO I HERCEGOVINO…

About the Author

Related Posts

  1. medeni

    U Danskoj kradu ,otimaju i ubijaju….naravno radi se o Rumunima…..a kako oni uletise u EU to ni sama EU sada ne zna i kaje se zbog toga …..hvala na slikama…lijepo je vidjeti kako sve vrije u Zenici……a ovdje i dalje minus …..a naravno njihov savez nece biti kaznjen zbog tih baklji….jer treba dosta godina da se oni pripitome i naravno nauce se da jedu banane i sladoled ……super tekst i naravno video …..hvala vam 🙂

  2. bosnovizija

    Veoma lijepa zapažanja, dobre slike i klipovi. Imam samo primjedbu na “ekspresan ulazak na stadion”. Tako je bilo,kažeš, sa ulazom na JUG stadiona. Ulaz na ZAPAD daleko je bio od ekspresnog. Pristigao sam kod “čepa od navijača” (nikakav red) pred jedan od ulaza sa ulice Aska Borića u krug pred zapadnu tribinu. U tom “čepu” sam ostao oko 80 minuta. Ličilo je na sve, osim na red. Pred zapadnu tribinu uđoh oko 19 sati sam izmoren od nepotrebne gužve. Čuo sam mnoge negativne komentare oko ovog “reda”. I onda se sjetih evropskih ulazaka na stadion za nekoliko minuta. Daleko smo mi od te kulture i organizacije. Imam još zapažanja, ali ovog puta toliko. Hvala zmajevima što nam prirediše radost i brzo ću zaboraviti onu patnju od ulaza na stadion.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: