Wednesday, March 9th, 2011 at 20:56


Visited 3197 times, 1 so far today

8. MART (posthum)

Piše: Mediha Selimović

Prošao je i taj 8. mart. I neka je.

Meni je Dan žena malo blesav praznik. U principu, to i nije neki praznik, to je samo jedna kamuflaža koja se još uvijek provlači i održava u zemljama bivšeg socijalizma kao nešto posebno i Bogom dato toj jedinici zvanoj Žena koja je dobila svoju bitku u tekmi sa jačim polom, zvanim Muškarac i postala ravnopravna.

Mislim, to i nije nikad bila neka pobjeda… to je neriješen rezultat, nešto kao 1:1. Pobjeda je valjda kad nekom zapucaš toliko golova da se do kraja života ne oporavi od osjećaja poraženosti i neravnopravnosti.

Zašto ja imam taj osjećaj da su nama ženama od pamtivjeka zapucavali te golove poraza i da i sa tim rezultatom 1:1 ne možemo ništa započeti?!

Pričam naravno o sebi.
Ja nisam ravnopravna i nisam se nikada trudila da budem. Ne volim ravnopravnost iz čiste proračunatosti i udobnosti.

Prvo, biološki ne mogu biti ravnopravna nikako, samom činjenicom što sam rađala. I bila trudna (vrlo rizično) svih devet mjeseci. Ravnopravnost bi bila hit kad bi žena navečer mogla ćušnuti uspavanog i od umora slomljenog muža i nježno mu šapnuti na uho: Dijete plače, ustani.

I onda on ustane, stavi dijete na svoje tople grudi i pri tom četiri pet puta zaspe na pet minuta, dok dijete polako doji i uživa satima, duže nego u po bijela dana . A žena, izvaljena na leđa, otvorenih usta lagano i ravnomjerno hrče u svom spokoju svoje svijesti i nesvijesti jer se malo nedužno stvorenje nalazi u sigurnim rukama, od sada pa zauvijek.

Fizička ravnopravnost sa jednim iole muškarcem je za mene misaona imenica. Pretpostavljam da ravnopravna žena zasuče rukave i sad pa sad iscijepa 5 metara drva, povremeno brišući znoj sa čela svojom mišićavom rukom ili potkošuljom, razgolićena do pasa.

Naravno da u ravnopravnosti niko ne bulji u ženine prednje atribute, jer skidanje do pasa je u ravnopravnim odnosima sasvim normalna stvar.

Bilo bi lijepo kad bih ravnopravno mogla da sklopim ormar od hrastovog drveta kojem su stranice teže od mene, kad bih na ramenu mogla prenijeti madrac od auta do stana, a da pri tom ne trepnem, kad bih mogla uprtiti muža u naramak i unijeti ga u bolnicu pri napadu bubrega itd., itd…

Znači, ni biološki, ni fizički ja nisam ravnopravna sa jednim muškarcem. Jedino polje gdje sam osjetljiva je psihička snaga iliti ravnopravnost. Ali, to je već domen koji u ovom svijetu nije prezentabilan, pa samim tim je često potcijenjen u samom startu. Veliki broj podanika ljudskog roda (svejedno da li muške ili ženske populacije) još uvijek ima problem sa ženom koja želi da ravnopravno misli. Ili da učestvuje u stvaranju mišljenja. Žene koje ne misle ili to ne znaju, one koje znaju zovu ukoljicama, i mrze ih više nego i sami muškarci.

Muškarci nemaju problem da odaju priznanje ženi koja vozi traktor, bager, koja prekopa cijelu baštu, koja se porodi sedam puta, a glas ne pusti, koja sama iznese svu ciglu za kuću na prvu ploču itd. itd. Problem nastaje onda kada ta žena počne razmišljati naglas, pa ukaže na problem ili obori činjenicom. Problem nastaje onda kada ta žena počne da traži svoje pravo, a pri tom joj se zviždi za ravnopravnost.

Ja tvrdim da sam neravnopravna žena. U svakom pogledu. I tvrdim da niko ko me ugleda prvi, drugi, treći put… sa svih 59 kilograma težine i 160 cm visine ne vidi nešto što bi u dlakavom muškom svijetu smjelo odvagati snagu. Ja stojim iza svoje neravnopravnosti. Ne opirem joj se. Po potrebi je čak i njegujem. Volim biti žena i nije me stid zatražiti pomoć tamo gdje sam slaba. A slaba sam u milion stvari.

Problem imam sa psihičkom nejednakošću ili kad osjetim da mi se neko iz dlakavog svijeta nadmenosti obrati kao ženi koja mora da sluša šta Paša govori. A Paša je blago rečeno običan kreten, prepotentna i nadmena strvina koja je smjestila i ženu i djecu u jedan ćošak, a sebe u tri preostala i pri tome misli da su žene nastale i opstale samo zato što moraju da služe svoje Paše. I onda sretno i zadovoljno svom ogledalcu jednog dana predaju i kćerke koje odmalena uče šta smije, a šta ne smije da se kaže jednom muškarcu iz prostog (prostačkog) razloga: On je muško!

Jedna od mojih nena je bila žena koja nije imala problema sa psihičkom ravnopravnošću, jer je sama rado izgovarala jednu od onih čuvenih gluposti muškog šovinizma: Ženu bije njen jezik! A nju, jadnu je ubilo mnogo toga goreg od jezika, samo što nije bila svjesna svoje nesvijesti. Najveći kiler neninog života je bio ispiranje mozga i robovanje od djetinjstva, tako da joj je jezik (ako ga je imala, jer to očigledno nemaju sve žene, tj. nemaju ga fine žene poput moje nene i još nekih ) služio samo za iće i piće. I možda glađenje govnarija koje joj je pripremao muž Paša iz ubijeđenja da je pametan zato što stojeći piša.

Dok je ona proživjela skoro čitav vijek misleći da ženu ubija jezik, ja živim skoro pola vijeka u ubijeđenju da ženu ubija nekorištenje jezika i njegovih kapaciteta. Jezik je usko povezan s mozgom. Iz kržljavog mozga ne raste aktivan jezik i obratno.

Koliko puta će vas i muško i žensko društvo, kad stvari jezikom (jer nemate fizičku snagu za drugo) smjestite na svoje mjesto nazvati jezikarom?! Rijetko ko će ženi reći koja misli i kaže što misli, reći: Svaka čast, ima mooda!

Neeee… ta mooda su ekstra rezervisana za muški svijet. Ženska mooda se zovu jezik k’o lopata i nisu naročito na cijeni. Ni danas, kao ni prije 100 godina.

Ni najpametnije žene ne vole da im prikače epitet jezikare. One same sebe rado opisuju kao osobu s moodima.
Ja nemam mooda, nisam ih nikada imala, a i ne trebaju mi. Imam jezik k’o lopatu. Ne znam ko mi ga izmjeri i kada, ali to nije ni bitno. Jedino što me u svemu malo bunilo je da se jedinica za mjerenje dužine jezika zove lopata. S ostalim nemam problema, čak mislim da su jezikare privilegovane, jer kad je neko nekome mooda izmjerio lopatom? ‘Ajde bježi…

Voljela bih ja da mogu dobro voziti traktor, da imam snage za troje, da sama sebe uznesem u bolnicu kad mi se pokrene kamen u bubregu, da prekopam po dunuma zemlje za pola dana, ali da pri tome učestvujem i u donošenju svih odluka od vitalnog značaja za moju porodicu, moje okruženje, pa i društvo u kojem živim, tj. da se ne samo ono što radim, nego i ono što mislim i osjećam pri tome pika.

Kako stvari stoje i sljedećih pola vijeka ja ću se morati pomiriti sa jezikarom u meni, čim počnem naglas razmišljati, puštajući pri tom da me vode oni s moodima koji su ionako nadležni za sva moja prava i sve moje jednakosti. I moj mali ženski život.

Od danas ću se moliti da moodonjama mooda postanu što veća i što duža, pa da njima i nama jezikarama obezbijede istu platu za isti rad, mogućnost da ne moramo birati između karijere i porodice i da nas napokon prestanu procjenjivati odokativno po onome što vide.

Jer, ma kako teško bilo, žena od danas traži svoje pravo. Za ravnopravnost nek’ se bore one koje to žele. Ja neću da budem ravnopravna, jer neću da cijepam drva. I hoću da se zna, da sam u svoj svojoj (ne)ravnporavnosti ja ta koja je rodila dijete i da to moj moodunja nikad ne bi mogao, a ni znao. Drva nek’ mu cijepa Nailova mati. I čisti prljave cipele.

Čestitke povodom Dana žena primam rado. Volim ga kao simbol Žene, izvora snage i postojanja, bezuslovne ljubavi i davanja… I to sve u jednom nenametljivom obliku svojstvenom mislećem i osjećajućem biću: Ženi.
Ne volim ga kao Dan ravnopravnosti ili Dan klinčenja cvijetnim buketima pred Njima koje ste porobili i bacili u sjenu. I sve živo činite da u toj sjeni vječno i ostanu.

Zato, drage moje Žene, sretan vam život. DaBogda vam narasla mooda do koljena…. Jezik već imate!

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Slični postovi

Written by:

Filed Under: Lotus

Tags:

Trackback URL: http://zenica-online.com/2011/03/8-mart-posthum/trackback/

Comments

  • RVI u dijaspori

    March 10, 2011 at 03:30

    Potpisujem cijenjena Mediha.Musko sam i slazem se sa svakom tvojom rijecju.Vi zene ste “E Pluribus Unum”.Tesko nama bez vas….

  • mahir

    March 10, 2011 at 09:56

    Ne bi se trebalo razlicito odgajati musku i zensku djecu.Iz toga uvjek je posljedica neravnopravnost,to im nece oduzeti zenstvenost.Ne odgajati zansku djecu da postanu Barbi lutke,uz svoje muzeve,i “sluzavke”,muzu,djeci,svekrvama,svekrima,upropaste zivot.Bitna je ekonomska nezavisnost zena ,da nisu ovisne,bez toga tesko,pogotovo ako nemaju stambeno pitanje rjeseno,pa se moraju dodvoravati svemu i svacemu,da se ne “udaju dobro”bogato.Jos uvjek toga ima koliko volis i jos ce dugo tako ostati.Praznici kao praznici u Bosni,sami sebi suprotnost,uvjek.Uvjek se to na kraju pretvori u pretjeranom uzivanje u hrani i picu.

  • Predo Vujmilovic

    March 10, 2011 at 10:39

    Tacno u sridu – sto bi rekli u Sinju!!!
    Sretan ti Dan zena!

    Pozdrav, Predo!

  • SELTIK

    March 10, 2011 at 14:04

    Gdje se to jos slavi 8 mart? U zemljama UE i SAD u medijima se spomene samo iz edukativno povijesnih razloga i to je to.Ako se vratimo unazad u bivsu zajednicku nam drzavu zvonilo se na sva zvona o prazniku zena a na kraju su uvijek profitirali muski po svim pitanjima.
    Mediha je fino opisala svoje misljenje o svemu i iznad svega iskreno.Sta ja pak mislim o svemu tome?
    Pa evo,misllim da zene svoja prava moraju vec uciti od malena tj.vazna je obiteljska edukacija pa onda i u skolskom uzrastu sve do osamostaljenja.Zenu ipak gledam kao osobu ravnu sebi i pojednostavljeno nema nam zivota bez zene.
    Jedino me zabrinjava jedna naopaka pojava u svijetu a to je kako cestitati praznik nekoj zeni a kad znas da je rodjena kao muskarac.???Pozdrav svima i ostanite mi normalni kao i do sada.

  • Slobodan

    March 10, 2011 at 17:22

    Odličan text kao i uvijek. Iskreno i nadasve realno

  • Mike

    March 10, 2011 at 20:01

    @ Mediha , tekst je za 5+ ( vec mi prelazi u dosadu ) salim se. Stil pisanja ( narucito ovaj ) podsjecame na Vedranu Rudan ” PARDON ” Vedrana podsjeca na Medihu. VOLIM TVOJA LAJAVA USTA . Nesto gledam ( kontam ) ove zene na ” ZAPADU “. Kako se bore za ravnopravnost sa muskarcima. Narucito , te tako zvane ” FEMINISTKINJE ” . Cak bi netko vulgaran kazo , lezbejke. Danas nista nije cudno da zene voze velike kamione, autobuse itd. Uglavnom sve sto je bila privilegija muskaraca. Onda nesto kontam. Nase zene na ” SELU ” . Ne samo sto kuhaju, peru, ciste i cuvaju djecu. Vec rade , cjepaju drva, oru, voze traktor itd. Jos samo da vise na ” TRAPEZU ” – sa dvostrukim saltom i ugodzaj bi bio potpun. One zene koje imaju muzeve za ” papucare ” njima je svaki dan ” 8 mart “. U principu nisam ” musko – sovinisticka svinja “. Nije mi mrsko pomoci zeni. Ali nedam na se ( samo poda se ). Dogovor kucu gradi. Zene se moraju paziti , maziti , gaziti ( ha – ha ). Koliko puta sam cuo od zena ono , on je SONJO. Nekada mislim da zene ne znaju sta hoce. Idealna zena za muskarca je ” dama na ulici , kuharica u kuhinji i kurva u krevetu “. To su igre bez granica. Svatko trazi svoje mjesto pod suncem. Opet ,sa druge strane sam misljenja da to nije problem musko – zensko. Mislim da je to problem svake indvidue sta ko i kako zeli ( ne zalazim sada u diskusiju o primitivnim sredinama ). O.K. ako je netko sado – mazohisticki raspolozen to je njegov – njezin problem. I za kraj evo jedna pjesma ( stihovi ) od grupe Buldozer ( u skracenoj verziji ).

    ZENE I MUSKARCI

    Zene su tople, zene su meke
    Zene su blijede, zene su snene
    Zene su ukras prirode
    Zene su zenstvene, zene su zenstvene

    Zene su stvarnost, zene su bajke
    Zene su zene, zene su majke
    Zene su ukras prirode
    Zene su zenstvene, zene su zenstvene

    Zene zive u pjesmi, zene zive u braku
    Zene uz goblene, ah zene, zene – sirene
    Zene su inspiracija
    Zene su zenstvene, zene su zenstvene

    Muskarci su pravi muskarci

    Al umjesto da ih miluju
    da miluju milinu
    da ih grle, da ih svuku
    oni ih tuku i zakljucavaju u kuhinju

    One ih mole, one ih mole
    da ih vole, da ih vole
    jer zene vole, vole zene
    samo kad su zaljubljene

  • STAN

    March 11, 2011 at 05:36

    Joj kako bi sad Albert Anstajn primjenio svoju teoriju relativiteta na temu ravnopravnosti al svaka cast Medihi na iskrenosti.

  • Tommy

    March 11, 2011 at 05:49

    Neravnopravnost zena u odnosu na muskarce ima svoj korijen u jednom, i samo jednom fenomenu, a to je strah. Taj se strah zenama utjeruje u kosti sistematskim, fizickim i psihickim metodama zlostavljanja, u kojemu sudjeluju ne samo pojedinci, nego i cijelo drustvo i njezine institucije, pocevsi od onih vjerskih koje smatraju zene nizom vrstom u odnosu na muskarce, pa do politickih i drustvenih koji donose zakone koji favoriziraju muskarce, ili ne cine nista da sprijece diskriminaciju zena.

    Tamo gdje su zene naucile pokazati zube, tamo su zene i slobodne. Pokazani zubi i stisnuta saka su jezik koji muskarci bez greske razumiju, i zene moraju nauciti komunicirati i na takav nacin kada je to potrbno i nuzno. Za vlastito dobro, ali i za dobro muskaraca i drustva u cjelini.

    Svemu ovome treba dodati i paradoks da zene cesto puta pokazu daleko vecu snagu, izdrzljivost, moral i zdrav razum u teskim zivotnim situacijama kada bi te atribute, ako je se voditi po predrasudama koje vladaju u mnogim drustvima, zapravo trebalo dodijeliti muskarcu.

  • mahir

    March 11, 2011 at 08:14

    Zao mi je nasih Hasanaginica,koje su u pravilu vise vrijedile od svojih aga,a za to dobivale nista.Ta ravnopravnost u nasem slucaju nije bila ista ni u vjeri,zene nekih vjerskih skupina su bile vise ili manje ravnopravne,mada se na ulici cinilo da ih nista ne razdvaja,kao i ostale ljude,ali jeste.Davno nekad sam gledao, neki crno bijeli dokumentarac,o zenici,na tv sarajevo,gdje su zene sa djecom ,u narucju cekale muzeve na kapijama zeljezare u vrijeme kad se dobiva plata.To je bi za neke jedini nacin da im njihove bekrije daju nesto novca,inace bi direktno u kafanu sa posla.A nikada nije postojala neka drzava ,koja bi se brinula za takve sive zone da zastiti i zene i djecu,ni ranije ni sada pretpostavljam jos manje.Tu negdje na startu zivota i braka ,bi im ideali o braku,koje svako ima,nestajali.To bi najcesce bio slucaj sa zenama nizeg statusa, nizeg obrazovanja,,zenama koje bi zivjele na selu u tim zajednicama ,gdje bi dvije tri generacije zivjele u jednoj kuci.Pa su se naucile pravom znacenju rijeci Sabur,koje ne bi znacilo strpljenje,nego vise kao trpljenje,a iako su u stvari bile stub porodice.A gdje ima na malo prostora,puno volja,nema tu zivota ni ideala.Pa bi nam te medicinske sestra ,na radnom mjestu bile neljubazne,radnice ne salterima u banci,prodavacice.Nesto sto od starta ne valja,ne moze vremenom postati bolje.Naravno nije to pravilo,ima i drugacijih primjera,i te kako ima,sto zene u zapadnoj evropi nikada nece dozivjeti,ali treba ukazati na ovakve .Definitivno ZA zene,nemojte nam vise hasanaginica,i previse je toga bilo.

  • Firestarter

    March 11, 2011 at 08:44

    Bravo “SELTIK”

  • Maja

    March 8, 2012 at 09:44

    Dobra naša Mediha,u med Vam se svaka pretvara…Hvala.

  • Sanela Agačević

    March 8, 2012 at 22:14

    Ne znam šta da napišem na ovako dobar tekst. Svaki komentar mi se čini tako … Jednostavno – PREDOBRO NAPISANO.

Leave a reply

* means field is required.

*

*

Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.