Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Što ne mogu na rende kora

Piše: Hana Kazazović

Tradicionalni bosanski običaj rendanja kora u prevodu, za one koji ne znaju, znači pričanje šuplje priče, traženje izgovora po svaku cijenu, odnosno opravdanja za sve što se ne uradi. Tako ja shvatam njegovo značenje te ga u tom kontekstu i koristim.

Ne znam ko ga je izmislio ali meni trenutno dobro oslikava situaciju koja se dešava sa ovim zeničkim protestima. Protesti nailaze na podršku i osudu, a argumenti koji se koriste za i protiv su uglavnom sljedeći:

1. Činjenica prva – zagađenost zraka
Zrak u Zenici se zove zrakom samo zbog toga što je glupo sad izmišljati neko novo ime za ovo što mi uvlačimo u pluća. Tako je Zeničanima od kako znamo za Zenicu, od kako postoji željezara. Smrdi, otrovno je i opasno. Čist zrak je valjda pravo svakog građanina, stanovnika planete? Ima čak i zakon koji to kaže.

Zatvoriće se Mittal? Je li to znači da fabrika koja zapošljava nekoliko hiljada Zeničana može raditi samo ako pri svom radu svakodnevno truje i ubija polako stotinjak hiljada drugih Zeničana?! I naravno, usput i te zaposlene i njihove porodice. Je li to baš jedini način?! Izvinite me, ali između smrti od raka natenane i rupe od metka u glavi ja bih lično izabrala ovaj metak. Možda sam radikalna, možda mislite da nisam ni normalna ali ja ne volim da se patim!

Ugasiće nam grijanje? Da, opet ista stvar. Ili – ili? Zeničani su građani 100-tog reda pa ne mogu imati i grijanje i čist zrak. Možda zato što o tome odlučuju ljudi koji NE ZNAJU kako to isposlovati?!

Uvijek je bilo zagađeno? Jeste, istina. Samo izvinite, meni to nije argument kojima se pravda svjesni produžetak trovanja. Taj argument mi nije argument. Zašto? Zato što to prije nije bilo dobro. I ako se promijenilo sve na ovom svijetu – i zemlja u kojoj živim, i zastava, i himna, i ulica u kojoj sam odrasla – sve, apsolutno sve – zašto se ne bi mogla promijeniti i ta činjenica?! Zašto, za promjenu, ne bi Zeničani mogli udisati zrak dostojan normalnog čovjeka?! Recite mi zašto i ja ću ga prestati tražiti, kunem se.

2. Činjenica druga – protesti
Zeničani ne znaju protestovati. Nisu išli u školu za proteste valjda, a ako ćemo iskreno nisam srela ni priručnik za protestovanje u kojem piše “Ako se borite za zrak okuplja se u toliko i toliko sati tu i tu, maše se zeleno žutim zastavicama, baca se paradajz ili jaja (zavisno od sezone), skandira se to i to, transparenti su te i te dimenzije i sl.” Nema takvog uputstva. Ko će ga i napraviti kada je ovdje jedino uputstvo “šuti, ne talasaj, ne govori, šta te briga, nije to tvoj posao, problem i sl”.

Kažem ne znaju jer je to najčešće ocjena svih pozvanih i nepozvanih kritičara protesta. Analitičara protesta na sve strane, svako nađe neku zamjerku – ne valja vrijeme, mjesto, poruke, način, organizacija, povod, sastav protestanata i sl. Ne valja ništa.

Kritika mjesta – općina:
Zašto tu a ne pred Mittal? Zato što je u centru, zato što je veća šansa da dođe malo više ljudi pred općinu nego pred Mittal. Zato što su građani glasali i izabrali najveći dio ljudi koji sjedi i prima platu u općini kao svoje predstavnike a nisu imali uticaj na izbor ljudi koji će kupiti željezaru. Nisu imali uticaj ni na zakone po kojima će Mittal raditi. Zato što je logičnije da se za građane grada Zenice bore njihovi predstavnici nego pojedinci. Sasvim sigurno se drugačije gleda ako zahtjeve za filtere podnosi opština nego grupa građana.

Kritika vremena:
Zašto u toliko sati? Zato što je nekom palo na pamet da se sastajemo u 14 sati petkom. Bilo je skupova i vikendom pa nisu bili više posjećeni. Bilo ih je subotom u 12 u centru pa dolazilo 20 ljudi. Vrijeme održavanja, po meni, sigurno nije razlog što ne dođe više ljudi. Oba puta sam bila do sada i svaki put se jedva probila kroz gužvu u gradu da bih došla pred opštinu. Mnogo još ljudi može doći ali ne dođe.

Sastav protestanata:
Ima tu i intelektualaca, viđala sam i doktore, privatnike, neke vijećnike… Neću da imenujem bilo koga. Koga zanima neka dođe i kao i ja razgleda. Oni malo stariji stoje sa strane, mlađi su ispred. Ja svaki put vidim ljude koje cijenim i poštujem, možda zato što se trudim da gledam koga ima a ne koga nema tu.

Način protestovanja:
Zašto se viče ovo ili ono, zašto se bacaju jaja i toalet papir…? Možda bi, da smo Slovenci, na protestima pjevali popevke? Sjećam se jednog skupa prije rata kada smo (i ja kao dijete) pred opštinom pjevali “Druže Tito mi ti se kunemo…” Ovo je Balkan a mi živimo u gradu kroz koji teško možete proći a da ne ugazite u blato ili govno (kad već moram reći). Zato nije neobično da se skandira svašta nešto i da se bacaju jaja. Nismo mi na tom nivou. Da li ćemo ikad biti ne znam, ali sve manje vjerujem da hoćemo. I kome protestovati mašući u tišini? Ovima što ne bi reagovali ni da ih ono jaje pogodi u čelo?!

Puše a traže čist zrak:
Jeste, mnogi koji su došli su pušači. Možda je i licemjerno tražiti čist zrak dok pališ cigaru ali sasvim pouzdano, kao bivši pušač, znam da svi pušači najbolje znaju koliko je štetna ta njihova navika. I niko od njih ne bi svoje dijete svjesno pustio da se truje. A postoji i veliki broj nepušača i djece u gradu koji zaslužuju da dišu zdravo. Možda su ovi pušači samo malo solidarni i žele dati podršku svojoj djeci?

Na kraju ću reći samo jednu stvar – Ko hoće (da iskaže nezadovoljstvo zrakom koji udiše) nađe razlog. Ko neće nađe opravdanje.

Tako je za dolazak na proteste.

A što se tiče opštine – da hoće da nam pomognu našli bi način. Potrbuške bi ležali mozgajući KAKO da se izbore za čist zrak svojih (su)građana? Pošto neće oni iz dana u dan smišljaju ucjene i opravdanja zašto ga ne možemo dobiti.