Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Ono od čega svi roditelji najviše strahuju

Tekst i foto: Almir Alić

15. februar je Međunarodni dan djece oboljele od malignih oboljenja. 15. februar bi, ako se ovako nastavi, mogao u Zenici postati (nažalost) dan koji će obilježavati sve više ljudi.

Danas sam radio jednu od najtežih priča u životu. Povodom dana djece koja su oboljela od raka razgovarao sam sa roditeljem čije dijete boluje od ove bolesti.

“Hoću da mi ispričaš kako to podnose ljudi kojima se desi takav „belaj“…”

Počeo je sa već poznatim češanjem po glavi i uzdahom što je meni dovoljno, ali da bi prenio svima zamolio sam ga da nastavi.

“Kao da je kraj svijeta”, to je prva reakcija nakon što je sa suprugom dobio poziv da dođu s djetetom. Rekli su mi da nešto nije u redu te da dijete mora ostati u bolnici. Dugo su oni vodali prije ovog poziva sina po doktorima koji su donosili razne dijagnoze – od ravnih tabana do nekakvih deformacija i latinskih imena da bi na kraju bilo ono najgore.

Sve ono na šta su navikli do tad je završeno. Počinje neki drugi način života i sve se podređuje djetetu. Dok on noću spava roditelji na razne načine pokušavaju da dođu do informacija kako liječiti i ponašati se u ovakvim situacijama. Većina roditelja u početku ne shvati da ih čeka velika borba ili kako moj drug kaže „počinje utakmica koju moramo dobiti“. Vjerovatno ne shvate iz straha i šoka koji dožive prilikom prvog dolaska u dijelove bolnice gdje se odvija kemo i radio terapija jer tamo vide „djecu bez kose, ćelavu, blijedih lica i sa pogledom u prazno, kao da kroz zid gledaju“. Zbog toga mnogi postaju i agresivni, pokušavaju okriviti doktore itd… Dešava se da odbijaju djecu liječiti na ovaj način, što je po mom sagovorniku najveća greška jer treba početi sa terapijom što prije.

Svi koji imaju djecu znaju kako ih je gledati dok su bolesni i iznemogli. Upravo ovako moj mali drug se osjeća prvih tri dana nakon terapije. Ne može da jede jer kako kaže kemoterapija uništi čulo okusa a nema ni apetit. A mama i tata samo “Hajde jedi, ma hajd’ makar malo“. Ovakav način „života“ nije ga spriječio da bude odličan učenik. Sad je treći a u drugom je bio među 9 najboljih učenika u školi. Njegov tata mi reče da su mu doktori objasnili da djeca oboljela od raka i leukemije imaju natprosječnu inteligenciju. Da je to tako objašnjava i njegova želja koju je ocu prenio prilikom jednog odlaska na kemoterapiju:

“Ja ću, tata, kad ozdravim upisati vojnu školu da postanem pilot”.
Naravno slijedi pitanje “A što sine?” i onda bum “Pa, da mogu bombardovati zgradu u koju idem na kemoterapiju”.

On je nakon kemo i radio terapije, te jedne operacije došao do perioda od 5 godina u kojem bi trebalo da se sačuva od gripe, prehlade te da živi na čistom vazduhu.

Čist vazduh u Zenici!!! Kako i gdje???

„Da, ja mislim da je zagađenost vazduha u našem gradu doprinijela da se moje dijete razboli i mislim da je samo pitanje sreće koga će ovo zahvatiti“, kaže njegov otac.

U Sarajevu je 2003. godine osnovano udruženje “Srce za djecu koja boluju od raka u FBiH”. Osnovano je zajedničkim naporima roditelja i prijatelja djece oboljele od raka i ciljevi su mu, između ostalog, stvaranje boljih uslova liječenja, re-socijalizacija djece i roditelja; obrazovanje javnosti; koordinacija sa predstavnicima Vlasti po pitanjima liječenja van granica naše države; saradnji sa sličnim Asocijacijama iz cijeloga Svijeta…

Ono što je najnovije jeste projekat izgradnje “Roditeljske kuće”. To je kuća u kojoj borave roditelji oboljele djece i djeca kada su na terapijama u Sarajevu. Važan je zbog toga jer je u poslednje vrijeme zabilježen porast malignih oboljenja kod djece, na cijelom teritoriju BiH, a roditelji zbog ionako prevelikih troškova liječenja nisu u mogućnosti plaćati i troškove stanovanja.

Udruženje, nije u mogućnosti samo realizovati ovaj projekat, pa zato pozivaju sve ljude dobre volje, pravne i druge subjekte, da im pomognu da zajedničkim snagama sagrade Kuću, za sve one mališane i njihove porodice kojima ona treba ili će im, nažalost, trebati.

Pomoć se može uplatiti na TRN račun : 161 000 00 388 901 24 ili pozivom na Humanitarni telefon : 090 292 014.

Više o udruženju uz još mnogo korisnih informacija možete saznati na http://www.srcezadjecu.ba/

Slični postovi

• February 11, 2012 -- Škola skijanja u centru Zenice (video) (1)
• February 10, 2012 -- Ljepši dio ove dosadne zime (video) (0)
• December 1, 2011 -- Moj život (ni)je Švicarska (9)
• September 15, 2011 -- Sistem izvrsnosti ili podobnosti (1)
• August 31, 2011 -- Kontrola muzike i Staro pozorište (2)