Čuj, praznik kulture!

Wednesday, February 9th, 2011 at 08:10

Visited 614 times, 1 so far today

Čuj, praznik kulture!

Piše: Tarik Mujačić

Opštinari su sa svojim projektima navodno dokazali da kultura i biznis mogu skupa. Iskreno, osim Muzeja grada Zenice, Bosanskog narodnog pozorišta, kina i pokojeg istorijskog naslijeđa ne vidim nešto što bi zeničku kulturu prezentiralo na jedan dostojanstven način. Da li Zenica može više ulagati u kulturu, ili je ovo dovoljno?

Kultura dolazi od ljudi, njihovog odnosa i razumijevanja kulturno – istorijskih tekovina i nasljeđa, kao i razumijevanja kulture današnjeg doba. Pojava koja je sveprisutna i potrebna. Nemaš li kulturu, nemaš ni identitet. Za neke ljude duševna hrana, a za nekoga je samo jedna u nizu nerazumljivih potreba. Gledano od države do države, odnos ljudi do kulture je različit. U pojedinim državama je kultura dio tradicije, zakonske obaveze, a u drugima je izvor zarade, dok u onim trećim predstavlja nužno zlo koje treba imati, da se eto neko sa njom bavi. Nisam dovoljno star da bi poznavao i nabrojao sve zeničke umjetnike, književnike, pisce, glumce ali kada malo bolje razmislim, malo je reći da je Zenica lansirala cijelu paletu istih. Neko sa strane bi se upitao šta to u Zenici činimo da se možemo pohvaliti vojskom umjetnika i kulturnjaka? Hm. Žalosno ili ne, mnogi od tih umjetnika i kulturanjka u Zenici žive kao posljednji Mohikanci boreći se sa egzistenciju dok oni drugi traže spas izvan Zenice ili granica BiH. Pomalo je i smiješno to, da Zenica ima dobre književnike, koji onda pronalaze izdavače u susjednoj Hrvatskoj ili Srbiji. Da li je ovo odraz slabog odnosa države do kulture, slabih tržišnih odnosa ili nečeg trećeg?

I opet sam kod naših gradskih očeva. Jako sramotno i krajnje neprihvatljivo je za Zenicu, koja se djelomično predstavlja i kroz virtualni medij, da na web stranicama općine Zenica pod sekcijom kultura, nalazimo vijesti koje su stare godinama!?! Ne znam da li je ovo pozatelj slabog ili bolje rečeno, nikakvog odnosa do kulture i kulturnog identiteta Zenice, ili bi trebao pomisliti da je licemjerno imati ovako »uređen« odnos. Ako ne zbog ljudi, onda zbog njih samih, gradskih očeva. Neko, ko je prvi put na ovoj web stranici vjerovatno bi pomislio gdje je uopšte došao, ili možda to, da se u našem gradu apsolutno ništa ne dešava na kulturnoj razini. Bez subjektiviteta ili narcisoidnosti, ali portal kao što je ZO ponudio je mnogo, mnogo više nego što su oni u stanju i pomisliti. Dokazi za to postoje, a oni su samo plod neizmjernog pozitivizma, dobre energije i entuzijazma pojedinaca. No, samo kada pomislim da je moto lokalnih političara »biznis i kultura mogu zajedno«, onda je i više nego jasno da im taj biznis jako slabo ide pa je kultura u »drugom planu«. Kako da kulturi u Zenici bude bolje?

Kod daljih susjeda Slovenaca, 8. februar se obilježava kao državni kulturni praznik. Da. Praznik kulture. Neradni dan. Kultura sja u punom svjetlu. Galerije, muzeji, književne večeri, pozorišne i koncertne manifestacije su javnosti dostupne besplatno. Ljudima se kultura nudi bez biznisa. Ona vas zove. Identitet slovenskog naroda otisnut je u prizmi najpoznatijeg slovenačkog pisca France Prešerna. Neki ljudi bi za njega rekli, da je najprije bio pijanac, pa tek onda pisac ali na stranu predrasude, jer one se izbijaju činjenicom da je pijanac napisao »Zdravljicu« – današnju slovenačku himnu, kao i mnogobrojna djela. U ovom slučaju, država ponosna svojom kulturom brine se za prezentaciju svega onog što kulturu čini kulturom, i da pri tome jednom u godini raširi ruke i omogući javnosti da zaživi i misli kulturno, umjetnički, stvaralački…Nedavno, svojoj prijateljici spomenuh ovaj praznik, gdje onda uslijedi i odgovor: »Čuj, praznik kulture! U Zenici je praznik ako ti neko samo kaže dobar dan…« Možda istinito. Ali i tužno.

Zenička kultura je dobra. Zenica može bolje i hrabrije. Sa malo više vizije i dobrih ideja. Imamo pozorište, kino, muzej. Možda sutra dobijemo hvale vrijednu galeriju, gdje bi imali postavljenu stalnu zbirku artefakata, slika, umjetnina. Mjesto, gdje bi Zeničanima omogućili upoznati i pogledati u svoj identitet.

Kao dobronamjerna sugestija ili kritika upućena našim gradskim očevima vratiti ću se slovenačkom primjeru, mjestu mnogo manjem od Zenice, mjestu koji broji 40 000 stanovnika. A kakav je odnos do kulture tj. kulturno – istorijskog identiteta, prosudite sami.