Friday, January 14th, 2011 at 15:49
Visited 4646 times, 2 so far today
Zeničke kuće starije od 100 godina
Pripremio: Mirsad Đulbić
Uz manji dio zeničkih kuća starijih od 100 godina je pomenuta prva zenička ciglana. Ovo je moj izbor zeničkih stambenih kuća starijih od 100 godina. Pozvani ste da dodate svoja saznanja o ovim kućama, ali i kućama koje nisu spomenute.
Na Zacarini je kuća porodice Hamzić. Prije gradnje željezničke pruge, Hamzića kuća je bila u vrh Carine, kod bivše rampe. Kuća je srušena krajem 1881. godine. Dio porodice Hamzić se odlučio ostati u tom dijelu Zenice. Imali su tu zemlju i mlin na Kočevskom jazu (http://zenica-online.com/2010/10/susica-mlin/). Sadašnja nam poznata kuća Hamzića je useljena 1898. godine. Nakon Hamze, „glave“ kuće su bili sin Abaz, pa unuk Salih i sada je praunukuk Zijad Hamzić.
U Titovoj ulici, je kuća Ludwiga Krausza, poznatija kao „Stara pošta“. U prizemlju je bio prvi bosanski robni magazin. Kuća je useljena 1906. g. i do 1918. g. je bila u vlasništvu Ludwiga Krausza. Od 1918. do 1937. g. nije poznat vlasnik, ali se zna, da je u prizemlju bila smještena pošta kraljevine Jugoslavije. Pošta je tu bila i u FNRJ, sve do početka pedesetih godina, kada se preselila u zgradu, koja je bila na mjestu sadašnje zgrade Pošte BiH. Jovanović Đorđe je ovu kuću kupio 1937. a nacionalizirana mu je 1947. g.
Na uglu Titove i Tarabarove je kuća porodice Agačević, koja se bavila trgovinom. Kuća građena 1906. g. je na najboljem mjestu u zeničkoj čaršiji.
U ulici M. Tarabara ima šest kuća izgrađenih u periodu 1904. ÷ 1909. g. O većini tih kuća se malo zna. Najljepša među njima je kuća porodice Tafro, koja ima isturen doksat (kamariju). Ima više neprovjerenih priča, ko je gradio tu kuću. Kuća je više puta mijenjala vlasnike, a predzadnji je bio sajdžija Tafro, po kojemu se kuća naziva.
U istom redu se nalazi kuća Čaršimamovića, useljena 1907. g. a do nje kuća, čiji graditelj nije odgonetnut. Krajem pedesetih i u šezdesetim godinama, u prizemlju su bile kancelarije Elektro Zenice. Ove kuće su vrlo solidno zidane.
Na suprotnoj strani je kuća, koju je 1906. g. gradio Osman Mehmedić. U prizemlju je sada ćevabdžinica „Salčinović“. Projekat kuće je naručen iz Beča. Kuću za miraz je dobila Osmanova kći Hatidža, udata za Hilmi ef. Čaršimamovića. Drugu kuću Osmana Mehmedića, koja je u Titovoj, dobila je kći Zarifa (udata za Huseina Kulenovića).
Do ove kuće je kuća, koju je izgradio nepoznati zenički Jevrej, a dalje do nje je bila kuća Geze Kacura (zubara), u kojoj je bila ćevabdžinica „Braća Omeragić“.
U Titovoj, blizu Kamenoga mosta su četiri lijepe kuće. S lijeve strane su dvije Jeftića kuće, koje je izgradio Lazar Jeftić. Veća, bliže Kočevi je projektovana 1909. g., a useljena 1910. g. a manja, do nje trenutno crvene fasade, sa mesnicom u prizemlju, je izgrađena 1904. g. kao prizemnica, a koncem tridesetih godina XX stoljeća joj je dozidan sprat, te protekle dvije godine još jedan. Projekat veće kuće je radio čuveni arhitekta Josip pl. Vancaš. Otac Lazara Jeftića, Risto, bijaše poznat zenički kožar, voskar (proizvođač svijeća) i trgovac. Imao je radnju u glavnoj čaršijskoj ulici.
Na drugoj strani ulice su dvije kuće izgrađene gotovo u isto vrijeme i jedna do druge. Kulenovića kuća je useljena 1910. g. U stvarnosti su to dvije kuće. Prvo je sagrađena kuća paralelno sa Kočevom, a kasnije 1927. g. dio paralelan sa Titovom ulicom. Projekte ove i kuće Osmana Mehmedića je 1909. g. radio čuveni arhitekta Josip pl. Vancaš. Originalni projekti obje kuće postoje. Kuća Osmana Mehmedića, useljena 1910. g. To je isti Mehmedić, čija je kuća pomenuta u Tarabarovoj ulici. Kulenovića kuća je bila i ostala privatna kuća sa najviše stambenog prostora i najkomfornija u Zenici. Sobe su veličine 16÷30 m2. U Zenici je bila i ostala pravo čudo u svakom pogledu.
U staroj čaršiji, od Hadži Mazića kuće do kuće Kratine (prizemno je slastičarna Bećirović) nalaze se tri kuće starije od 100 godina i sve su trenutno u vakufskom vlasništvu. Crvena kuća (vidjeti slike) je zidana u dvije etape. Glavni dio kuće je useljen 1906. godine, a 1927. g. je kuća proširena za dva rastera na lijevoj strani i to proširenje ima na fasadi broj 1927. Između te kuće i kuće porodice Kratina je niža kuća, koja je starija od sve četiri kuće i useljena je 1904. g.
U staroj čaršiji se uz kuću bivšeg Muslimanskog kulturnog društva „Zajednica“, bivša MZ Kočeva, nalazi kuća Šestića. Ova kuća se vidi na najranijim slikama zeničke čaršije iz 1907. g. pa se pretpostavlja da je useljena ranije.
Na trgu A. Izetbegovića su tri kuće. Dvije su od Riste i Bogdana Stojanovića. Na tom mjestu su bile dvije kuće 1878. g. ali nisu sadašnje gradnje, nego zidane ćerpićem i pokrivene šindrom. Sadašnje su izgrađene između 1908 i 1915. g. na mjestu tih starih, te par puta modernizirane. Treća kuća je izgrađena nakon 1937. g.
Prva zenička ciglana
Austrijanci su 1880. g. sagradili ciglanu u Banlozima. Imali su dobru glinu. Selo Banlozi je bilo dalje od sadašnje lokacije, na mjestu lokacije kaptaže seoskog vodovoda. U početku se proizvodilo do 8.000 komada nedjeljno, a kad su dograđene još dvije peći, proizvodnja je porasla na 30.000. Nakon I S.R. ciglana je postala dioničko društvo. Abdulah Salčinović je 1935. g. kupio ciglanu. Imao je namjeru proširiti je i proizvoditi i crijep. Rat je omeo planove. Ciglana je 1946. nacionalizovana, a sredinom 1947. g. prestala s radom, jer je bila na trasi nove pruge Šamac – Sarajevo.
Cigle ove ciglane proizvedene 1880. ÷ 1919. g. se prepoznaju po utisnutom žigu. Gotovo trećina zgrada u Zenici građenih iza 1880. g. je zidano ciglama iz ove ciglane. Obzirom na mali kapacitet ciglane, mnogo cigle je dopremljeno iz drugih mjesta.
Zeničke svjetski poznate kuće – ljepotice
Profesor Juraj Najdhart (Neidhart) je mnogo radio u Zenici i za Zenicu. Osim projektovanja novih naselja, cesta, zgrade „garsonjera“, hotela „Metalurg“, i dr., on je 1955. g. u istoriji Zenice napravio prvi Generalni urbanistički plan. U tom planu su bili obalni bulevar sa komunalnom infrastrukturom, cestovne veze grada, Kamberovića polje kao sportsko kulturnu rekreacionu zonu itd.
Prije dolaska u Bosnu početkom tridesetih godina, radio je šest godina u čuvenom arhitektonskom ateljeu kojeg je vodio Charles Le Corbusier.
Dolaskom u Bosnu, primjenjivao je stečena znanja i bavio se autentičnom bosanskom arhitekturom porodične gradske kuće. U Zenici su mu za oko zapele tri: Kajmekamova kuća, Daića i Dominijev čardak. Sve tri je fotografisao, snimio dimenzije i unutarnji raspored i poslao svom negdašnjem šefu Le Corbusieru. Obraćao se zeničkim vlastima sa prijedlozima da se kuće zaštite i renoviraju, a koje smetaju urbanizaciji, da se izmjeste. Na žalost, nisu ga slušali. Općinskim vlastima i Zavodu za zaštitu baštine se Le Corbusier obratio 1964. a Najdhart 1965. g. Nisu dobili odgovore. Uskoro je Le Corbusier umro, a Najdhart više nije dolazio u Zenicu, a te kuće – ljepotice su porušene!
Kajmekamova kuća je izgrađena 1827. g., a srušena je 1968. g., kada je već bila starica od 141 godinu. Ta kuća je sve do gradnje stambenih kuća u sadašnjoj Titovoj i ulici M. Tarabara bila najprostranija i najveća privatna kuća. Osnovicu je imala dimenzija 10 x 12,5 m, odnosno 250 m2 stambenog prostora. Sprat je imao za po jedan metar veće dimenzije. Posljednji zenički kajmekan, Sulejman-beg je nakon primopredaje vlasti sa austrijskom administracijom, sve prodao jednom Jevreju i odselio u Sarajevo.
Dajića čardak je izgrađen 1834. g. kao kuća za odmor. Naime, Dajići su imali imanja i kuće u Perinu Hanu. Od 1900. g. Dajića čardak se počeo koristiti kao stambena kuća. Dajića čardak je bio na mjestu gdje Sejmenski put izlazi na obalni bulevar. Nalazila se na uzvišenju oko 20 m od obale Bosne i 100 m od Drvene ćuprije. Doksat je gledao prema Jagnjištu. Dajića čardak je srušen 1968. g. u 134. godini postojanja.
Dominijeva čardaklija je nadživjela dvije prethodno pomenute i srušena 1999. g. a detaljno je opisana u ranijem tekstu:
DOMINIJEVA ČARDAKLIJA
http://zenica-online.com/2010/11/dominijeva-cardaklija/
U ranijim tekstovima sam obradio desetine zeničkih kuća starijih od 100 godina, a linkove na te tekstove sam dao na kraju teksta.
- Trokuće u Novoj Zenici na linku Pitanje br. 7 za „Nagradno otimanje“ i na linku: Rješenje pitanja br. 7 za „Nagradno otimanje“
- Rudnička ambulanta na linku Pitanje br. 4 za „Nagradno otimanje“
- Ovdje su opisane i ilustrirane četiri zgrada starije od 100 godina – Rješenje pitanja br. 22 za „Nagradno otimanje“ sa većim brojem slika za bolji ugođaj!
- Zgrada kaznionice na linku Pitanje br. 8 za „Nagradno otimanje“ i na linku Rješenje pitanja br. 8 za Nagradno otimanje
- Papirna na linku Pitanje br. 10 za „Nagradno otimanje“ i na linku Rješenje pitanja br. 10 za „Nagradno otimanje“
- Zgrada za smještaj rukovodilaca Fabrike papira na linku Pitanje br. 11 za „Nagradno otimanje“
I na linku Rješenje pitanja br. 11 za „Nagradno otimanje“
- Kuće za smještaj stručnih radnika Fabrike papira na linku Pitanje br. 13 za „Nagradno otimanje“ i na linku Rješenje pitanja br. 13 za „Nagradno otimanje“
- Ovdje se vidi više zeničkih starih kuća – Zenički mejtaš i musala
- Rudničko stambeno naselje kuća sa po dva stana – Pitanje br. 20 za „Nagradno otimanje“
- Hadži Mazića kuća – link HADŽI MAZIĆA KUĆA
- Kuća Šuvalić Muhameda Pitanje br. 21 za „Nagradno otimanje“ i na linku Rješenje pitanja br. 21 za „Nagradno otimanje“
- Samačke zgrade Željezare Zenica i Rudnika Zenica – Pitanje br. 24 za „Nagradno otimanje“
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Istaknuto, Istorija Zenice, O Zenici
Tags: istorija Zenice, Mirsad Đulbić
Trackback URL: http://zenica-online.com/2011/01/zenicke-kuce-starije-od-100-godina/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.





































sanjin
January 14, 2011 at 20:00
Svaka čast Mirsad! Zeničani su zahvalni na ovim podlogama! Ovo je posao koji je trebala odraditi struka!
Mirsad Đulbic
January 14, 2011 at 21:02
Ispravka:
Na slici Zenica – 1937 umjesto Mutapčić, treba da stoji Mehmedić
Dodatak: U tekstu sam pomenuo da su tri kuće u čaršiji vakufske. To je istina sve do 1946. kada su nacionalizirane. Trenutno se uopće ne zna čije su tačno.
muta
January 14, 2011 at 22:46
Moze “neko” promijeniti i nick,ali se njegov veliki i plemeniti rad
uvijek moze prepoznati!Mirso,hvala za ovaj clanak,nemam rijeci…
Pozdrav!
Tommy
January 15, 2011 at 09:06
Izvrsno napravljen tekst! Bravo Mirsade!
laila
January 15, 2011 at 11:59
Slazem se, svaka cast!
Predo VUJMILOVIC
January 16, 2011 at 10:51
Mirsade, veliko hvala na vremenu koji si posvetio da ovo napravis!!!
Kao i svaki put do sada, sadrzajno,edukativno ,lijepo za procitati sa puno cinjenica!!!
Ziv i zdrav nam bio i “castio” nas sa ovakvim tekstovima i u buduce!
Tvoj (bivsi) radni kolega iz Tehnoprojekta!
Preedo Vujmilovic
sunce aprila
January 16, 2011 at 15:45
Ziveci u zemlji u kojoj su ocuvane gradjevine stare i po dvije hiljade godina fascinirana sam mogucnoscu da mogu da dodirnem npr. neki zid koji je toliko star, pokusavajuci mislima otploviti u to vrijeme.Zao mi je sto kod nas postoji vrlo malo nekih starih objekata, upravo zato sam vam zahvalna za trud da prikupite podatke o ovim kucama, koje postaju gospodje u poodmaklim godinama.Hvala i obradujte nas sa novim postovima slicnih sadrzaja i u ovoj godini.