Sunday, January 16th, 2011 at 17:46
Visited 1093 times, 1 so far today
Ultimativno kafenisanje
Tekst i foto: Almir Alić
Nedjelja, to je taj čudni dan koji nisam nikad baš u potpunosti mogao da shvatim, to jest ponašanje ljudi u tih 24 sata. Današnji izlazak upravo na taj dan je vrhunac te odlučih da napišem kako mi je danas bilo.
Naspavao se, mrljavio pored supruge (dijete kod majke), jutarnja higijena pa napolje na tu (nekad) finu jutarnju kafu u (centar) grada. Nisam ni slutio da ću doživjeti ono zbog čega i pišem ovaj tekst (ali i to se moralo desiti)
Već sam navikao da dok se vozim prema gradu nema mnogo automobila, parking je lako pronaći i jedino je čudno što policija baš nedjeljom ima mnogo patrola koje provjeravaju vozila i vozače. Parkiram se te moj sin i ja idemo svako iz svog razloga prema Internet klubu. Ja pijem kafu a on se igra. Naravno da nisam nikoga usput sreo da mu kažem dobro jutro te da zajedno kafenišemo. Sve ovo me podsjeća na omiljenu emisiju Discovery tv kanala “Ultimate Survival” (znate onaj čudak što svašta jede). I on emisije obično počinje tako što ga izbace iz nekog prevoznog sredstva.
I nas dvojicu k’o da je neko izbacio recimo u sred Sahare (čaršija) pa kontam prvo treba pronaći neku oazu mira (kafić) u kojoj ima vode (kafa). Tako mi hodamo, oko nas nigdje nikoga a već je 11 sati. Moramo se skloniti. Na horizontu se ukazala oaza i mi se obradovasmo. Ja jer ću pronaći nekoga a Dani jer će se lijepo poigrati. Kad ono polovičan uspjeh – kompjuteri su tu, Dani je odmah krenuo u rat (Afganistan) a ja sam sjeo u ćošak, naručio kafu pa usput morao i objašnjavat kakvu to ja kafu pijem (novi konobar) ali sam još uvijek bio radostan što nađosmo oazu. Sjedi, gledaj tamo pa malo vamo, nigdje nikoga. Pročitaj novine (brašno poskupilo), ostavi novine, premjesti nogu preko noge, gledaj u TV (preživljavanje) i šuti. Ispred oaze smo postavili zamke (reklamni panoi) koji objašnjavaju šta se nudi: internet i igrice, ćevapi, sokovi itd… ali džaba. Ipak smo u sred Sahare (Zenica), a bliži se podne, tako da su svi stanovnici potražili sklonište.
Sjedeći tako pored prozora ispred mene proleti jedan stanovnik ove pustinje (lovina). Ja skočih da ga ulovim (jer sam gladan razgovora s nekim) ali on je bio tako brz da mi lov nije uspio. Sve me više nervoza hvata (valjda od gladi), ne znam šta da radim. Na izmaku sam snage, kad neko me zove. Kontam fatamorgana kad nije, Danis zove (mala škorpijica) jer mu je igra zapela pa da ja intervenišem (mali ali obrok s puno proteina). Dobro je, sad ću imati snage da pronađam put do civilizacije (kuća).
Napuštamo oazu. Napolju sablasno, prolazimo kroz napušteno naselje (stara čaršija koja je nekad bila puna ljudi), idemo tako sve dalje i dalje kad napokon spas (naš auto), prevozno sredstvo. Ja poletih a bogami i Dani da ga ne izgubimo iz vida jer bi to značilo da i dalje moramo tumarati pješčanim (betonskim) prostranstvima u potrazi za civilizacijom (prijatelji, poznanici, neprijatelji itd…). Uspjeli smo, vraćamo se kući radosni, naravno, jer nas tamo čeka razgovor s nekim pa ma kakav on bio.
I na kraju proveo sam sat i pol (između 11 i 12,30) u sred grada a nikoga nisam vidio. Nikad mi neće biti jasno gdje se izgubila ona navika izlaska vikendom na podnevnu kafu jer nezaposlenost je katastrofalna (znači nije zbog posla sutra), neimaština bi mogla biti razlog ali može se i prošetati.
Ma znam, OSTARIO SAM, vremena su se promijenila itd…
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Gost kolumnist
Tags: Almir Alic
Trackback URL: http://zenica-online.com/2011/01/ultimativno-kafenisanje/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
koks
January 16, 2011 at 18:42
mislim da je do magle, smoga, hladnoce i uopce zimskog doba.
čim dođe proljeće, pa ljeto, biće pune bašte u to doba dana, bez obzira na to je li radni dan ili nije, i bez obzira da li kafedžije imaju posao ili nemaju. jer u bosni je kafenisanje ultimativno – imala raja para ili ne, kafa se piti mora.
zenica trenutno spava zimskim snom!
Drino
January 16, 2011 at 19:07
..uff,sad mi je lakse,ja se uzelio nicaze i raje a vidi belaja nidje zive duse.
Dje si tu si.
Mirsad Đulbic
January 16, 2011 at 19:38
Mislim da je tu jedna kvaka u vezi promjene posjetioca te sada zvane rane jutarnje kafe. Posjetioci čaršije su mladi, a oni petkom i subotom ostaju do ranih jutarnjih sati, pa idu kući odspavati i potom se kao gušteri izvlače u čaršiju tek poslije 13,00 sati.
Stariji izađu nabaviti bakaluk i ako rade ljetne bašte, dakle topli period godine, posjednu se na kafu na uobičajena mjesta. Kako je hladno i nije preporučeno starijima duže bavljenje vani radi aerozagađenja a u društvu radi gripe, tako oni sa bakalukom – pravo kući!
Uklopi se Almire u zimske običaje!
a.
January 17, 2011 at 18:07
Logicno je i poznato da je stara carsija puna ljeti, a prazna zimi. Bio sam i ja na kafi u nedjelju, i jedva nasao mjesto u lokalima. U ove zimske hladne dane, kino i centar su puni.. Da je bio suncaniji dan, vjerujem da bi i kamberovice bilo puno setaca.
Takodjer, jako puno ljudi se ”ispalilo” negdje na planinu..
Amila
January 19, 2011 at 23:18
Sjecam se kada smo, u zimskom periodu, nedjeljom setali i pili salep u “oazi” “Jabuka”… Iz prilozenog vidim da omladina vise nema taj obicaj, a nisam sigurna da “Jabuka” vise i postoji…:(
nehru-neja-biloglavic
March 25, 2011 at 17:53
amila…pozz….ja sam dijete carsije..rodjen u hadzimasica kuci…ti si vjerovatno mladja osoba ali zelim da ti pojasnim da se salep prije jabuke pio i u slasticarnoj kod camila..nekih 70..i pocetka 80-tih..a bila je upravo na mjestu sadasnje slasticarne ”special” u staroj carsiji..sjecam se dobro ko sad..dodjemo s djevojkom i uz salep se grijemo po 2-3 sata a napolju hladno i sipa snijeg..lijepa su to vremena bila…eto toliko…pozdrav mojim zenicanima i zenicankama sa 18 tockova…danas iz sinsinatija a sutra ko zna gdje……………neja-boston..
hadzija
March 25, 2011 at 19:38
kafa se pila 80-tih godina na vise mjesta u carsiji,pogotovo subotom i nedeljom kad se nije islo u skolu.onda se dogovaralo hoce li se igrati mali nogomet ili kosarka na kamberovicima.nekad se igralo u pive a nekad i u kafe.onda se ode kuci i pocinje spremanje za izlazak.nedelja je bila dobra kad celik igra.opet kafa u carsiji i rasprave o utakmici-taktika i tako,a poslije utakmice opet o taktici itd.bi to lijepo vrijeme i bezbrizno…