Posljednji pozdrav velikom čovjeku | Zenica Online - novosti i price iz Zenice

Tuesday, December 28th, 2010 at 08:01


Visited 3458 times, 1 so far today

Posljednji pozdrav velikom čovjeku

Prije nekoliko dana nas je napustio veliki čovjek, prvi zenički Majstor fotografije, Čedo Paunović (1951. – 2010.), inžinjer metalurgije koji je svoj život posvetio fotografiji. Opraštamo se od njega uz pisma koja su napisala njegova dva prijatelja, Haris Čalkić i Senad Tatić.

Počivaj u miru, majstore…

Prijatelju Čedi

Prošlo je već nekoliko dana, otkako su javili da više nisi sa nama, a nisam siguran da još uvijek imam snage da nešto napišem. Čuli smo se dan ranije, u petak, nakon što si izašao iz bolnice. Nakon priče o svim nedaćama koje su te zadesile, počeli smo priču o novom Nikonovom aparatu, objektivu, a usput si stigao i da me napadneš što te, nakon toliko godina prijateljstva, još uvijek persiram. Dogovor je bio da se čujemo u subotu, da pregledamo neke fotografije i malo popričamo o izložbi koju si, pun entuzijazma, planirao. Nisi nazvao, a ja sam mislio – neka odmori.

Da li ćeš konačno odmoriti, ne znam, samo znam da sam beskrajno prazan. Razum mi govori da je možda ovako i bolje, da si se ponovo rodio, da se više nećeš patiti, sa druge strane, znajući koliku si volju za životom imao – obuzme me tuga, jer ti tijelo nije dalo da ostvariš sve ono što je tvoj genij zamislio. Možda će neko reći da sam patetičan, ili da pretjerujem, ali vjerujem da bi nakon pola sata razgovora sa tobom djelio moje mišljenje. Ispočetka smo pričali samo o fotografiji, i sve što znam, naučio sam od tebe, te lekcije nikada neću zaboraviti. Svaki tvoj komentar fotografije je bio iskren, konstruktivan, do najsitnijeg detalja, jedan mali esej sa presjekom istorije umjetnosti. Takav pristup mi je pokazao i drugu stranu priče, mnogo više bitnu – koliko si dobar čovjek. Nikad mi nisi rekao ono što želim čuti o svojim fotografijama, već iskreno mišljenje. Upravo zbog toga smo i postali prijatelji, a svaki naredni razgovor bi bio mala škola života.

Dosta su ljudi bili nepravedni prema tebi, na svakom koraku, ali ti nisi gubio vjeru. Sjećam se kada su ti ukrali akumulator iz golfa. Uredno si prijavio policiji i sedmicama provjeravao dokle su došli sa „istragom“. Nisi želio, a ni mogao povjerovati da je neki činovnik, taj papir, tu prijavu jednostavno zgužvao i bacio. Jednostavno si živio bolji svijet od onoga koji te okruživao. Namjerno priču skrećem sa fotografije, jer tvoja djela govore dovoljno.

Ono što ja znam, a i mnogi koji te poznaju, je da te u najboljim kreativnim godinama prvo osujetio rat, a potom i teška bolest koja te prikovala za kuću. Nepravedno je to što nisi mogao ostvariti sve ono što si sanjao, ali si ostavio dio sebe u svakome od svojih prijatelja. Bio si nesebičan da podijeliš sva razmišljanja, ideje, vizije o fotografiji, ukratko – sve što si znao. Možda je to i mnogo više, jer će tvoja djela, ma kako to zvučalo, živjeti i dalje u svakom tvom savjetu koji si udijelio meni i drugim kolegama.

Teško mi pada pomisao da više nećemo ići na fotosafarije, šetati Smetovima i ganjati maglu a u povratku slušati rock 70-ih i komentarisati svaku pjesmu. Teško mi je i kada pomislim na tvoju suprugu Jasnu koja te uvijek željno iščekivala i poput heroja se zajedno sa tobom nosila sa svim zdravstvenim problemima.Toliku ljubav i posvećenost koja je vladala između vas dvoje teško da ću više ikada vidjeti.

Hvala ti prijatelju za sve, a iskreno se nadam da si našao mir i počeo živiti snove koje zaslužuješ.

Haris Čalkić

Fotografije nam je ustupio Haris Čalkić

Pismo za Čedu

Nije prošao ni mjesec dana od velike radosti i ispunjenja jednog od mojih snova a koji se ostvario organizovanjem prve samostalne izložbe fotografija, a već danas je uslijedio šok koji srce puni tugom. Bolna istina da nas je zauvijek napustio dobar drug, uzoran suprug i jednostavno rečeno jedna dobričina i poštenjačina kakav je Čedo nesporno bio, teško se prihvata i još teže se s njom pomiriti.

Nemam riječi kojima bih opisao svoju zahvalnost tom neumornom borcu što je našao snage i vremena da u svoj zgusnuti bolesnički raspored , a koji mu nije ostavljao baš previše slobodnog vremena, dođe u muzej i svojim prisustvom uveliča taj meni jako bitan događaj.

I sad, dok pišem ovaj tekst ne mogu a da se ne prisjetim onih njegovih prijateljskih i dobronamjernih komentara, dok smo Hare, on i ja pregledali moje fotografije i vršili izbor onoga što bi se moglo izložiti. Svaki taj komentar je bio kao vrijedna lekcija nesebično data od učitelja koji je čitav svoj život živio sa i za fotografiju.

Još mnogo njegovih ideja i zanimljivih projekata je ostalo nerealizovano čekajući neka bolja vremena, ali smo mu beskrajno zahvalni na svemu onome što je uradio i ostavio iza sebe, kao i na neprocjenjivom znanju koje je nesebično dijelio svima koji su to tražili ili kojima je to trebalo.

Njegovim preranim odlaskom kod svih nas koji smo ga poznavali ostaje praznina koju će biti teško, gotovo nemoguće popuniti, a grad Zenica ostaje bez jednog tihog i skromnog ali itekako zaslužnog građanina, jednog koji je među rijetkim zbog svojih vještina s pravom nosio titulu majstora.

Maestro, bila je privilegija poznavati te i družiti se s tobom. Počivaj u miru.

Senad Tatić

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Slični postovi

Written by:

Filed Under: Aktuelno

Tags: ,

Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/12/posljednji-pozdrav-velikom-covjeku/trackback/

Comments

  • Milenko Šećerović

    December 30, 2010 at 17:58

    Otišao je naš Čedo ,kako Senad Duran u oproštajnom govoru reče…”ako Bog šalje svoje anđele među ljude onda je to bio Čedo”….umjetnik koji je spojio likovnu formu i fotografiju stvarajući djela čarobne ljepote.Bio je prvi majstor umjetničke fotografije u Zenici čije fotografije je objavio najpoznatiji svjetski časopis za fotografiju francuski “PHOTO”.Bio je vedrog duha,volio Rock’n’ roll i najveću svoju ljubav suprugu Jasnu.Ipak Čedo nas neće ostaviti bez ljepote umjetničke fotografije.Njegov učenik Haris Čalkić nastavlja negovim putem ….Za njega mi je jednom rekao :on je moj učenik izuzetan talenat…shvati sam taj mladi dečko nastavlja Čedine snove o fotografiji…Dragi prijatelju neka ti je vječna slava i hvala.
    Milenko Šećerović

Leave a reply

* means field is required.

*

*

Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.