Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Nemam ni jezik

Piše: Mediha Selimović

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A kto je ta šta je ta da prostiš,
Gdje li je ta, Odakle je,
Kuda je ta, Bosna Rekti.
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostiš jedna zemlja imade,
I posna i bosa da prostiš, I hladna i gladna,
I k tomu još, Da prostiš Prkosna Od Sna!

Pisala sam vam o tome kako u jednom dijalogu zamalo ne ostah bez države. I priznala da mi je malo krivo.

Doživljavala sam svašta, baš kao što i Zeničanka reče, neki ljudi rođeni u BiH nastoje u inostranstvu to izbrisati iz sjećanja. Sjedeći u raznim društvima slušala sam kako djevojka objašnjava da je Gornji Vakuf u Hrvatskoj, jedna čistačica mi je rekla da je iz Srbije, iz Zvornika itd. Nikada nisam ispravljala njihovu geografiju, jer sam znala da je to opredjeljenje, a ono je kod mnogih ljudi poslije rata postalo jače od činjenica.

Sa “bivšom Bosnom” je drugačije, jer i najveći laik vidi da postoji podijeljena Bosna, ali ne i bivša Bosna, pa sam morala gospođi dati do znanja da je u krivu, makar po dokumentima koje nosi uz sebe.

Eh, taman što obradih “bivšu Bosnu”, desi mi se da ostanem i bez jezika.

Čitam Vam ja redovno nekoliko blogova. Čitala bih i više da imam vremena, ali ne stižem. Volim svratiti na Dovla.net i čitati kako razmišljaju Sarajlije rasute po svijetu. Svratim ponekad i kod Vedrane Rudan i Mahlat, volim oštre jezike (iz ubjeđenja da su povezani s mozgom), a u zadnje vrijeme rado čitam i Zubaricu. To je noviji blog jedne gospođe koja je dr. stomatologije i na jedan lijep, jednostavan i svima razumljiv način piše o događanjima iz njene prakse, iskustvima, dozvoljenim i nedozvoljenim stvarima, poimanju života ili tekuće problematike društva i slično.

Znate, ima mnogo blogova, na neke svratite slučajno i ostanete, jednostavno se osjećate pozvanim. Meni je na blogovima Zubarice, Mahlat, Cyber Bosanke, Dovla.net-u… jednostavno ugodno. Zato ih valjda redovno posjećujem.

Prije par dana Zubarica je napisala tekst: (Moj) srpski jezik i jezičke i druge greške, na jedan komentar gdje je kritikuju zbog ubacivanja tuđica (dapače, cimer, luzeri, by default) ili nekih ukrasa (jerbo, malko, jel’) u svoje postove, uz napomenu da je to karakteristčno za novohrvatski govor, a oni pak kopiraju englesko ‘Right?’.
Krenula je prepiska i interesantni komentari preko Foknera, Hemingveja, stilova i slično. I to sve do momenta dok ja i još jedan Bosanac ne ostavismo komentare.

Ja rekoh da pričam svojim maternjim jezikom koji ima obilježja i istočne i zapadne varijante, sa turcizmima koji su u to uklapaju. Bosanac reče da on priča bosanski jezik.

Helem, jedan Tomislav nama, tj. meni reče da nema bosanskog jezika, da mi maltene pričamo turskim, da su nam i vjerske knjige napisane na tom jeziku i svašta nešto. Pošto se prepiska odvija u virtualnom svijetu, gdje nema likova i gdje se ljudi ne poznaju lično, teško je skontati s kim imaš posla. Ali, mislim da sam ja to u ovom slučaju shvatila.

Bez obizira na to, zatvorila sam oči i udahnula duboko. Poželjela sam da mi je Capricorn brat i da mu ja sad dođem i šmrcavo kažem: On meni rek’o to i to!, a da Capricorn kaže: No sikiriki, ostani ti u kući, sad ću ja njemu reći to i to.

Onda poželim da navrati Mike i da me nasmije, da mi kaže nešto smiješno, možda ne baš u moju korist, ali da znam da je on tu (makar i u prolazu) i da sve pomno prati.

Eh, onda kontam, kako bi bilo da navrati Big brother Mirsad, sasluša me i onda iz svog muzeja i riznice mi izbaci par fakat činjenica, bez trunke sekiracije i ljutnje, pa mi onda brat Damir šeretski dobaci: Bolje bi ti bilo da obučes onu haljinu na kašiku i prošetaš čaršijom, već što se šetas po toj kutijici. To ti je zlo, seko, zlooo!

Ima i onaj braco gospodin, zovemo ga Muta, koji bi na kraju samo jednom rečenicom ili starom izrekom završio priču, naklonio se i izašao, kako je i ušao.

I na kraju i brat Senad koji se samo pojavi kao u onoj priči o lipi zvanoj javor, podigne ruku i ugasi TV, pa svi zašute, jer šta da kažu, kad je on je on sve smjestio na svoje mjesto…

Na kraju, kad sam bila najviše ljuta, sjetim se i Adele, upitam se: Gdje li je sad, da mu se nagovori umjesto mene? I mnogih drugih koje sam u ovom svijetu prigrlila i prisvojila kao najrođenije.

U stvari htjela sam da kažem da ste mi falili pri ovoj prepisci (ne mogu naravno nabrojati sve, predugačko je) i vaša mišljenja. Da biste znali o čemu se radi kopiraću prepisku, pa mi, ako vam nije teško, dajte svoje mišljenje o jeziku na našoj Zenica-Online stranici.

Ja, nick name: Mimoza
Eh, sta bih tek ja trebala reci. Mi u Bosni naginjemo i istocnoj i zapadnoj varijanti, uz obilato koristenje ijekavice i pokojih turcizama koji su se u ove dvije varijante tako lijepo uklopili.
Ja sam jos poslije rata kada je svaka drzava oficijelno, pardon sluzbeno dobila svoj jezik opredijelila za alternativu maternjeg jezika, tako da kad me pitaju koji jezik koristim ja kazem: maternji. Ne mogu tvrditi da pricam samo bosanski, kad mijesam i srpski i hrvatski. Kad je nesto napredno, kazem: masala i tvrdim da svi imamo svoju nafaku.
Svoj diplomski rad sam pisala na temu: Jezik i integracija i pozabavila sam se jezikom koji koriste emigranti. Osim spoznaje da je jezik moc i da elokventnoscu mozete i najpametnijeg sagovornika dovesti u mat poziciju (cest slucaj prilkom komunikacije izmedju domaceg stanovnistva i emigranata), shvatila sam da je jezik u biti sredstvo za sporazumijevanje. Nikada ne bih postavila pitanje oko forme izrazavanja, dok razumijem sta je sagovornik htio da mi kaze.

Vas stil pisanja je pismen (bez dileme) i jasan.
Znate komunicirati, na radost svih nas koji Vas citamo.
Pozdrav svima, ma sta pricali. Ja sam ubijedjena da smo se razumjeli.

Tomislav: … Заборавих да кажем – Игор Мандић је геније.
И крдр- такође.
Он је разумео моје добре намере и то је написао.

“Латинштина” је такође неопходна у одређеним ситуацијама и то је сасвим у реду.

Икавица је лепа. Сећамо се са носталгијом серије “Наше мало мисто” и прелепих песама из Далмације.

Апропо Теофила Панчића и Петра Луковића нјихови текстови ми се не свиђају као и остале ствари везане за ‘лик и дело’ ове господе.
И то је мој лични став и моје право.

Јесам ли ја употребио “апропо”?
Јесам. Као илустрацију нечег непотребног. Ово у писму моја мајка сигурно не би разумела.

у мом, лесковачком крају користи се језик којим говори Тикомир Стојковић из Стајковце.
Користе се само два падежа и сви се разумемо.

Tomislav:

Ja se takođe ne bavim politikom.
Moj blog je “Moj Zavičaj”.
Sa velikim Z.
Anonimni je sada uveo još jedan novi jezik – bosanski. Sada pored bošnjačkog i maternjeg imamo i ovaj naj noviji.
Doduše i na Internetu često nailazim na ovaj naziv – bosanski.
Tamo mi to dođe kao normalno jer oni uglavnom sve sa ovih prostora vide u iskrivljenom ogledalu.
Nisam čuo za austrijski ili švajcarski jezik.

Bok!
Idem da napravim još jednu rupicu na okolotrbušnompantalonodršcu.
Smršao sam od silnog tipkanja.

A da, zaboravih da vam kažem čuo sam za jezik BHS – u Haškom tribunalu.

Ja:
Gospodine Cirkovicu,
ja mislim da ste malo radikalni zajedno sa svojim misljenjem po pitanju jezika.
Zasto je to tesko priznati pravo svakom covjeku na njegov jezik?
Zasto je to logicno da se srpsko-hrvatski jezik raspadne i rastavi kao bivsa Jugoslavija i da od njega nastanu dva “razlicita” jezika, sto dovede do toga da mnogim radikalima odjednom treba prevodilac za razumijevanje onog jezika koji mu jos uvijek stoji kao predmet iz kojeg ima ocjenu u svojoj djackoj knjizici/ svjedocanstvu/diplomi?
Zasto je to logicno da Slovenci imaju slovenski iliti slovenacki, Makedonci makedonski, Srbi srpski, Hrvati hrvatski…, a da je, eto cuda, Anonimni uveo neki novi jezik: bosanski. Pozabavite se malo temom “bosanski jezik” pa cete nauciti da je to jezik koji je egzistirao mnogo prije srpsko-hrvatskog jezika.
Dalje, ako cemo stvari posmatrati kako ih Vi posmatrate, onda je i srpski jezik novi jezik. Pronadjite samo jednu od svojih starih djackih knjizica! Od kada u skolskom sistemu imate samo srpski jezik?
Zao mi je sto Vam je Haski tribunal pokazatelj jezickog postojanja BHS! Meni npr. u opisu radnog mjesta stoji da pored njemackog i engleskog pricam i taj “tribunal-ski” BHS. I da, ja ga pricam, zaista, sa sve tri varijante.
Bas onako kako sam uvijek pricala i pisala. Dakle, mogla bih piti kahvu, koja se u Bosni masovno pije, ali ne… ja pijem kafu, mogla bih se voziti vlakom, ali ne… ja se vozim vozom, kupujem hljeb, a mogla bih somun itd…
Ne smeta mi sto cete Vi pritegnuti okolotrbusnipantalodrzac, sto na zemlji pasu cetvoronoznarunjavatravopojedala i sto se kisa slijeva niz okolokucnavodopiskala…
Volim cuti leskovacki i vranjanski, a i kajkavski mi je simpatican.
Kad bi ste prebrojali sve turcizme koji koristite u svom “starom” srpskom jeziku i pokusali da ih zamjenite odgovarajucim srpskim rijecima, bogami bi ste se napatili dok obujete nesto nalik carapama, dok se pokrijete necim umjesto jorgana, carsafa itd. O germanizmima da ne pricam.
Upravo zato, sto znam da je svaki jezik mjesavina mnooogo jezika i da svi imamo vlastite varijante koje koristimo, ostajem najradje pri maternjem koji mi je moja mama ubacila u kolijevku.
I volim i taj Vama novi (u stvari za Vas nepostojeci) bosanski jezik, jer je plah, saren i sirok, kao cilim satkan i protkan mnogim bojama.

Na kraju, austrijski i svicarski jezik i te kako postoje. Pokusajte ta dva jezika slusati i uporediti sa njemackim, pa cete vidjeti da ti ljudi jedni druge skoro pa ne razumiju. Na TV cesto se titluju neke austrijske i svicarske serije, da bi ih Nijemci razumjeli. Njihova prednost je da su im gramatika i pismo isti i da se u pismenoj formi svi izrazavaju skoro identicno. Naravno, prednost je i to sto nisu ratovali, pa samim tim nisu dogurali do tog “famoznog” haskog tribunala. Hvala Bogu, jer da su oni kao mi, sad biste Vi tamo culi i za ASD jezik.
Ako nemate nista protiv, pozdravila bih Vas na svom cistom maternjem jeziku;
Laku noc i svako dobro. Hvala za misljenje!
Bilo mi je zadovoljstvo.

P.S. Tipkali ste brzo i napravili nekoliko neoprostivih gramatickih gresaka, koje ni novi, ni stari jezici ne podnose.
Ne bih primjetila, da smo igrom slucaja pricali o zavicaju sa velikim Z, ali kad se pise o jeziku, onda moramo pisati “jezicki”, kako pripada

Pozdrav!

Tomislav:
Gospođice Mimoza,
Možda ste i gospođa no meni je, uz lepo ime Mimoza nekako više pristajalo-gospođica.
Iako većina gospođica jednoga dana postaje gospođa.

Amerikanci govore engleski, Brazilci portugalski, Meksikanci španski.
U Australiji je takođe u upotrebi engleski jezik.
Švajcarci ipak govore italijanski, francuski uli nemački.
To što se razlikuju u govoru ne znači da imaju jezik pod drugačijim nazivom-imenom.
Razlikuju se i Amerikanci od Engleza ali oni su to rešili dodavanjem US ili UK uz naziv engleski.
Samo nama ovde smeta da stvari nazovemo pravim imenom.
Jezik nam krste političari.
Ili bar izdaju nalog da se to uradi.
Sečate se kako je bilo u Hrvatskoj za vreme Franje Tuđmana, koji je uradio isto što i Pavelić u NDH.
Pa i nedavno u Crnoj Gori – maternji jezik sa novim slovnim znacima.
To što su nam mame pričala bajke i pevale uspavanke ne znači da taj jezik treba nazvati maternjim.
Meni je moja mama svakodnevno pričala-recitovala junačke narodne pesme u desetercu.
A znala ih je verujte mi na stotine.
To je naravno ostavilo traga u meni ali ja sada, zbog toga ne govorim u desetercu.
I još nešto.
Nisam radikal.
Nisam bio niti ću ikada.
Politički sam potpuno ne opredeljen.
Ako ste pak mislii radikal u nekom drugom smislu, mislim da nisam ni to.

Kritikujem sve sa čim se ne slažem a hvalim ono što je dobro.

Prijatno.

Ja:
Gospodine Cirkovicu,
ne poznajemo se da bih tvrdila da ste radikal, moje misljenje je bilo da imate radikalan stav po pitanju jezika i ljudskih prava na iste.
Ako ja kazem da sam prosle hefte isla na konak kod svoje jaranice i da smo proslavile njen rodjendan, a poslije su dosli moj amidza i dajdza sa nekim susjedima i meracilo se do sabaha… mozete li mi objasniti kojim jezikom sam govorila i kojim jezikom sam ovo napisala.
Sve i jednu rijec cete pronaci u bosanskom rijecniku.
Mislim da i dalje da nije lijepo omalovazavati stav i stil nekog drugog,ako se totalno razlikuje od Vaseg.
I da, sjecam se i te kako kako je bilo u Hrvatskoj za vrijeme Tudjmana, ne sjecam se kako je bilo za vrijeme Pavelica (hvala Bogu), ali se sjecam i kako je bilo i u Srbiji za vrijeme Milosevica (to ne pomenuste), kao sto se sjecam kako je bilo u BiH za vrijeme Izetbegovica,Karadzica i Mladica.
Mene samo cudi odkud Vam ovakva pitanja, zajedno sa vec pomenutim haskim tribunalom ispod posta o jeziku?!
Da ne bismo totalno zalutili i otisli u politiku koju ocigledno oboje ne volimo, ja bih da pricamo o zavicaju sa velikim Z. Samo mi nemojte jos reci da moj zavicaj ne postoji
Ne mora znaciti da se mora kritikovati sve s cim se ne slazete, jer ko to garantuje da ste bas Vi u pravu?

Prijatno Vam vece i hvala na javljanju.
Svako dobro!

Gospodja Mimoza

Tomislav:
Mimoza,
Vi mi nešto baš srdito i sa prekorom odgovarate.
Ma, ja to samo onako, ne ljutim se, naravno.

Ja hoću samo da vas pitam koji je oficijelni jezik u državi Bosni i Hercegovini?
Bosanski, bošnjački ili neki drugi?
Ako već postoji oficijelni jezik, verovatno je u nekom dokumentu (Ustav, Dejtonski sporazum) to izričito navedeno.
Pitanje je jednostavno.

…::…
Svoj diplomski rad sam pisala na temu: Jezik i integracija i pozabavila sam se jezikom koji koriste emigranti.
…::…
Ne sumnjam da ste vi temu super obradili iako mi nije baš jasna.
Na koje emigrante ste mislili vi i vaš profesor – mentor kada ste izabrali temu?

Nije valjda da u Bosni svaki pojedinačni građanin ima svoj maternji jezik.
Petar Kočić je pisao svoja dela jezikom kojim se govorilo a verovatno i sada govori u tom delu Bosne. On jezik kojim je stvarao nije smatrao bosanskim a ni maternjim iako nije srpski književni jezik.
To je u njegovim delima prekrasno, složićete se.
Nešto o jeziku možete pogledati ovde http://mybestevergreensongs5.blogspot.com/2010/12/o-jeziku-rode.html
Beogradoholik, sa kojim se slažem u svemu, može ovde pogledati zašto je Igor Mandić (po mom mišljenju) genije.
I još jedno pitanje – gospođa ili gospođica?

Pozdrav.

Zubarica:

Tomislave,
ako smem ja da uskočim na tren da odgovorim – Mimoza u više navrata reče da je gospođa.

Tomislav:
Ma da i ja sam bio malo nepažljiv i brzoplet. Vidim da u prethodnom komentaru gospođe Mimoze stoji to na kraju.
Tako da sam umesto da odgovorim na postavljeno, ja postavio nepotrebno pitanje.
A pitanje je bilo: – Ako ja kažem ….. možete li mi objasniti….
Pa reko bi da se gospođa Mimoza lepo provela kada je otišla kod svoje drugarica da spava i proslave rođendan pa su naišli njeni stric i ujak sa nekim komšijhama i veselili se do zore.
Ma nije u tome problem.
Ovo je lepo, lepo zvuči, prijatno je za uho sve je u redu.
Samo taj jezik kojim je to napisano nije bosanski.
To je napisano jednim delom srpskim rečima i jednim delom turskim.
I to treba reći glasno i jasno.
U Bosni se govorio jedan jezik.
Neka bude i bosanski – nije važno.
A onda su Bošnjaci počeli da, i gde treba i gde ne treba, koriste turske reči da bi se napravila jezička razlika.
Oni kod svojih verskih obreda koriste turske reči jer su njihove verske knjige na turskom. Tamo se i školuju njihovi verski poglavari. Onda se to premosi i koristi u svakodnevnom životu. I to je takođe u redu.

Ali nije u redu da od toga prave rečnik bošnjačkog ili bosanskog jezika.
To je rečnik turcizama koji su u upotrebi u svakodnevnom govoru jednog dela ljudi u Bosni.
Ja tako mislim i valjda imam pravo da tako mislim.
I to ne bi trebalo nikog da vređa.
O tome ja tražim odgovor od jezičkih stručnjaka kojih vidim ima popriličan broj među prijateljima ovog bloga.
Stvarno smo ovom jezičkom amaterskom raspravom opteretili ovaj nevini blog.
Izvinjavam se Zubarici (sa velikim Z)
Prijatno.

Ja:
Gospodine Sirkovicu,
Vi ste bas uporni, sto u svojoj brzopletosti, tako u oganicenosti. Ne znam sto Vam to toliko smeta Bosanski jezik.
Odlicno ste razumjeli sta sam ja htjela da kazem onim da sam isla kod prijateljice na rodjendan, ali to sto sam rekla nisam rekla na turskom jeziku.
Na tom jeziku bi to glasilo otprilike ovako:
Dün gece ben kutlamak için bir arkadaşının doğum günü idi ve daha sonra amcam ve amcam geldi, bu yüzden komşular ve biz sabaha kadar kutladı.
Potpuno isto zar ne?
Vama sigurno ne bi dosli susjedi na kavu, nego kao kod Turaka komsije, iako pricate srpskim jezikom i sve druge juznoslavenske jezike izgleda ne priznajete kao jezike, pa cak i omalovazavate.
Ja sam Vam rekla sta JA pricam i ponavljam JA pricam i koristim sve tri varijante u svom jeziku, zato je to BHS jezik. Svojim klijentima kad imaju problema sa njemackim ponudim: nas jezik, jer im ne mogu obecati da ce iz mojih usta cuti 100% srpski, hrvatski ili bosanski.
Oficijelni jezik u BiH (federaciji) iz koje poticem je bosanski jezik. U BiH zive narodi razlicitih vjeroispovjesti, tako da imamo Bosnjake Muslimane, ali ne i bosnjacki jezik.
Opet JA… Ja recimo, ne kazem da sam Bosnjakinja, nego da sam Muslimanka iz Bosne.
U BiH postoje (sad) tri sistema skolovanja. U Zenici, npr. postoji i Katolicki skolski centar zajedno sa Gimnazijom za roditelje i djecu koji zele da im dijete uci hrvatski.
U Banjaluci djeca uce samo srspski, a moja kcerka u svojim djackim knjizicama ima ocjene iz bosanskog jezika. Ne zna cirilicu.
Sto se tice Dejtona (opet Vi tamo gdje mene kao ratnu izbjeglicu jaaakoooo boli), ne bih Vam mogla dati odgovor, tad sam vec bila izvan svoje zemlje i bila cini mi se ni Bosanka, ni Muslimanka, vec izbjeglica u svom jadu koje ti ljudi sa sobom nose, bez obzira koji jezik govore. A mislim da se Dejton tim nije ni bavio.
Dalje, moj diplomski rad, cija je tema bila tacno: Uticaj jezika na integraciju emigranata je pisan ovdje gdje vec 15 godina zivim, u Austriji, kad sam diplomirala na socijalnoj akademiji. Tu sam se pozabavila jezicima koji koriste emigranti (pa i nasim mish-mashom) i reakcijama domaceg stanovnista na isti. Paralela se moze napraviti svugdje, zato sam to slucajno i pomenula. Da ja sad dodjem u Srbiju i sretnem Vas na ulici pa pitam:
Molim Vas, mozete li pomoci i objasniti kako da najlakse dodjem do Karadjordjevog trga?, Vi biste po mom naglasku odmah znali da nisam iz Srbije, iako sami recenicu ne biste formulirali drugacije. Za uociti razliku (ko je trazi) dovoljno je samo otvoriti usta. Domaci, u odnosu na emigrante cesto koriste moc svog maternjeg jezika, jer emigrantima je to tehnicki jezik za komunikaciju (cesto bez duse) itd.
Ne samo u Bosni, svugdje ljudi imaju maternji jezik, Eto i Vi, rekoste da Vas maternji malo naginje ka desetercu. Moja majka je bila iz Hercegovine, tako da smo u kuci imali kavadu, bostan, krtolu i jos svasta nesto sto Bosanci nemaju.

Nije tacno da Bosanci i gdje treba i gdje ne treba koriste turske rijeci, nase vjerske knjige nemaju veze sa turskim (odkud Vam to?!), pisane su na arapskom jeziku i vecina vjerskih poglavara upravo zbog teskog arapskog jezika fakultete zavrsava u Saudijskoj Arabiji.
Koliko god averzije imate prema Turcima, ne biste je trebali primjenjivati na Bosancima, to su dva razlicita naroda, sa dva razlicita jezika i dvije razlicite istorije.
Turcizme koristite i Vi sami, kao i germanizme. Bosanski jezik je takodjer pun i germanizama, ali to izgleda nije tema i ne smeta nikome.
Cudno?!
U pisanoj tradiciji Muslimani su svoj jezik nazivali bosanskim, a to je u austro-ugarskom razdoblju bio i sluzbeni naziv za jezik kojim je govorilo stanovnistvo u BiH do 4.10.1907., kada su vlasti izdale naredbu po kojoj se taj jezik mora sluzbeno nazivati srpskohrvatskim. Uzimajuci u obzir, da je naziv bosanski jezik ukorjenjen u materinski jezik Muslimana, zemaljska vlada je novom naredbom od 29.11.1907. propisala, da se u okviru autonomnih institucija moze i dalje jezik sluzbeno nazivati bosanskim u svim dokumentima kao sto su skolske svjedodzbe i sl.
Bosanski jezik je otvoren i multikulturalan. Jednu desetinu njegovog jezickog fonda cine pozajmice iz stranih jezika. Neke od tih pozajmica su nezamjenjive domacim rijecima, kao: cekic, cizma, carapa, dzep, duhan, limun, kamfor, muskat, pamuk, sirup, sofa, secer, top…
Nakon raspadanja Jugoslavije, Srbi su otkrili da govore “srpski”, Hrvati “hrvatski”. Bosnjacima nije preostalo drugo, nego da se vrate istorijskom nazivu svog jezika. Neodrzivo bi bilo, da Bosna govori “srpsko-hrvatskim” jezikom. Sintagma “srpsko-hrvatski” implicira misao, da u Bosni zive Srbi i Hrvati, a da Bosnjaka nema.
Eto, toliko od mene. S obzirom da Bosanci postoje, postoji i njihov istorijski jezik. A meni moj maternji. Nista Vam nije smetalo bez obzira sto pisem i pricam jezikom koji za Vas ne postoji da se ovako lijepo i nasiroko ispricamo.
Pozdrav, uz duzno izvinjenje zubarici.
Uporedite ovu komunikaciju sa vadjenjem zivca kod pacijenta

Slični postovi

• April 19, 2012 -- ZENICI (19.04.1993.) (5)
• April 2, 2012 -- PISMA (5)
• February 13, 2012 -- Slučaj 166,40 dinara (10)
• January 11, 2012 -- Azrail i Hikmet iz Zenice (18)
• December 16, 2011 -- Lutka i dvogled (2)