Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Kako Jelenko probudi sjećanja

Piše: Hana Kazazović

Prolazeći pijacom među silnim aktuelnim i novim filmovima ugledah naziv koji me poput vremeplova vrati puno godina unazad – Jelenko. Serija koju sam gledala kao dijete se može kupiti na pijaci i to sve epizode. Zanimljivo mi je da to neko sada gleda jer su prošle decenije od njenog prvog emitovanja.

Kako su ta vremena bila drugačija od ovih danas!

Sjećam se školskih raspusta koji su mi bili obilježeni programom specijalno napravljenim za tu priliku. Jeste da su se mnogi filmovi ponavljali ali recimo meni “Tri mušketira” nisu nikada dosadila i čim bi počeo raspust ja sam gledala kad su oni ne programu da ih ne bih propustila. Ili oni ruski filmovi, bajke kakve su samo oni znali napraviti – obožavala sam ih.

Sjećam se jedne od mojih omiljenih emisija – Opstanak i neponovljivog Branka Klubičke koji je čitao tekstove. Toliko smo se svi navikli na njegov glas da mislim nije bilo teorije da ga neko odmijeni. A što je još gore ako bih poslije nekad imala priliku da ga čujem uvijek bih prvo pomislila da je Opstanak na programu. Činjenica, večernji Dnevnik je mogao komotno nositi isti naziv.

U sjećanje mi se urezala serija “Zgode i nezgode grizlija Adamsa”. Nedjeljom u 13 sati, taman pred ručak. Doživljaji jednog crnog mede su me redovno vezali za ekran, a dugo vremena poslije mi je trebalo da shvatim da medvjedi baš i nisu kućni ljubimci.

O “Muzičkom toboganu” ne treba trošiti riječi. U pola noći bih i sad znala otpjevati sve one pjesmice i džinglove iz Tobogana, a i Branka Kockicu znam napamet još uvijek. Voljela sam gledati i “Nedjeljni zabavnik” sa Seidom Memićem – Vajtom i Rusmirom Agačevićem – Rusom. I te džinglove sve znam napamet

Od serija za starije sam odgledala čitav “Bolji život” i bio mi je strašno mrzak. Skoro sam imala priliku naletjeti na jednu od mnogobrojnih repriza i kad sam čula onu špicu odmah me u stomaku nešto zavrnulo. Pomislih “Joj, sutra škola”, pa se sjetih da već odavno ne idem u školu. Toliko mi se ta serija nedjeljom uveče urezala u podsvijest a kako i ne bi kad sam milion nedjelja imala rutinu: kupanje – Bolji život – spavanje – ujutro škola. Mislim da nijednu nisam odgledala prljava, nego u čistoj pidžami i friško iz kade.

Ovo su one kojih se sjetim kad pomislim na djetinjstvo, kad u sekundi nakon ugledanog natpisa “Jelenko” kao munja kroz glavu prostruji pregršt sjećanja. A ima ih još, zaista. Ja sam kao dijete pažljivo i prilično često gledala TV, oba ona kanala koja smo imali. I osim utakmica i dnevnika malo šta mi nije bilo zanimljivo. Danas imam 55 kanala i sedmično provedem pola sata ispred TV-a. Moguće da svako u životu ima određeno koliko će vremena provesti pred televizorom i da sam ja svo to svoje vrijeme već potrošila.

Slični postovi

• May 4, 2012 -- Jedna retro priča (8)
• May 1, 2012 -- 1. maj – praznik koji slavimo pogrešno u zemlji koja ima 50% nezaposlenih. I Google nam je to pokazao (0)
• April 24, 2012 -- Da ne biste jeli za ručak paštetu posjetite web stranicu Elektroprivrede BiH (1)
• April 12, 2012 -- Osvrt na Zenicu danas povodom njenog nekad važnog dana (4)
• March 19, 2012 -- Zašto mislim da je kontrola licenciranog softvera u BiH krajnje bezobrazan potez? (0)