Saturday, December 25th, 2010 at 00:20
Visited 988 times, 1 so far today
Božić je…
Piše: Mediha Selimović
Oko mene je Božić. Već četiri sedmice uživam u sjaju, okićenim ulicama, izlozima, jelkama, a bogme i keksićima što iz kupovne, što iz ručne radionice.
Bilo je i dovoljno snijega, tako da je ove godine ugođaj bio potpun.
Svaki put me ovi predbožićni dani vrate u moje djetinjstvo i doživljavanje Božića kao neke čarolijice, koja nestane kad se božićno drvce iznese iz kuće, sjajne kugle spakuju u kutiju i ostave negdje u ćošak, da dočekaju sljedeću godinu.
U mojoj kući nije bilo Božića, ali ga je bilo u kućama oko moje. S obzirom da sam živjela u vremenima i sredini u kojoj ništa nije bilo pod ključem, mogla sam jednostavno ući u kuću, pozdraviti i sjesti pod drvo. Na Badnje veče sam bila privilegovani gost koji je skidao prve šećerne bombonice sa jelki mojih komšija.
Poslije nisam skidala bombonice, ali sam jela suhe kolačiće…
Jučer sam vraćajući se s posla svratila u kupovinu. Svuda su velike gužve. Odlučih se za drugu putanju, da izbjegnem kolone naroda koji u posednjoj minuti obavljaju kupovinu namirnica, jelki, poklona, misleći da ću tako brže stići kući.
Telefon se oglasi. Moja bivša prva komšinica Mirjana mi je poslala poruku: Dolaziš li? Sve je spremno, da znaš. Nekako mi Božić nije potpun bez tebe.
Poljubac svima!
Kroz mene prođoše blagi trnci. Preko sjete, nježnosti i zahvalnosti… pomiješaše se mnoge emocije u meni.
Zastadoh da odgovorim:
Nažalost, ne dolazim. Možda tek poslije Nove godine. Biću s vama, jer ni misli nisu za potcijeniti… u nekim vremenima su nas održavale.
Danas sam slavila Božić na poslu, ono formalno… Znaš, meni je Božić samo s vama, ovo ovdje su mi sve nekakve jeftine kopije.
Mirjana je snaha moje stare komšinice teta Ane i čika Stipe. Njih već dugo nema na ovom svijetu, ali mi koji smo ostali i preostali, volimo takođe za praznike biti zajedno. To čak i ova daljina nije definitivno izbrisala.
Moj muž i ja večeras, na Badnje veče slavimo 27 godina braka, to su 324 mjeseca zajedno ili 9720 zajedničkih dana. Ne želim odmotavati film, jer kao i sva naša generacija nahodali smo se i doživjeli svašta za svo ovo vrijeme. To prije 27 godina nismo ni sanjali. Neke želje su mi se ostvarile i jako sam zahvalna za to, a posebno što nas već 25 godina, svake Badnje večeri, pri našim godišnjicama braka prati naša kćerka.
Htjedoh da vam kažem, da ja kao ona mala djevojčica nekad u meni, još uvijek vjerujem u čaroliju. Zato sam jučer u svoj toj gužvi zastala pored jednog velikog Božićnog drvceta i pogledala u nebo. Ono nekad bude strogo, pa i nepravedno… ali ipak, ja u posebnim prilikama zastanem i pogledam ga, dajući mu priliku da se ispravi i da pogleda na nas, obične male ljude sa najobičnijim i najskromnijim željama.
Dragi moji sugrađani koji slavite Božić i svi ostali ljudi dobre volje… ma gdje živjeli i ma koje nebo gledali, ja vam želim ostvarenje svih vaših želja.
Budite nam zdravi, sretni i zadovoljni. Večeras pogledajte jednom prema nebu, za sve one koji su zbog bolesti, problema i briga oborili glavu i prestali vjerovati u čaroliju. Poželite da im se ta izgubljena čarolija vrati onako kako im najviše treba.
Čestit vam Božić!
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Lotus
Tags: Mediha Selimovic
Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/12/bozic-je/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
adiadria
December 25, 2010 at 16:23
pozdrav zenicanki od zenicanina iz beca!
Mirsad Mirse Bajramovic
December 25, 2010 at 22:23
Svim ljudima dobre volje a posebno mojim sugradjanima Zenicanima sretan i blagoslovljen Bozic i da im svaki sljedeci bude jos bolji. Pozdrav iz Toronta.Mirsad Mirse Bajramovic
supersonic
December 25, 2010 at 23:45
Cestit Bozic dragi moji i neka bude veselo, pametno i zdravo!
Zivjeli!
mahir
December 25, 2010 at 23:48
Bozic u Becu je nesto posebno.Bio sam u Becu mnogo puta,prosle godine bas za Bozic,i ove, ali malo prije Bozica,lijepo je.Mozda nigdje na svijetu nema ljepseg ugodjaja za Bozic kao u Becu.Umiju oni svoje Kertnerstrasse,Grabene, Rathause napraviti da sijaju glansom.I bitte,danke,gdje god,imam osjecaj da nigdje na svijetu toliko hvala i molim se ne govori.
Mediha
December 26, 2010 at 17:28
@adadria: Hvala, takodje pozdrav iz Beca u Bec!
@mahir: Mozda smo mi prosle i ove godine negdje na Grabenu ili ispred Rathausa jedno do drugog u onim guzvarama pijuckali punc, ne znajuci da zajedno zagrijavamo restove hercegovacke krvi u nama.
Da smo se prepoznali, pa jos koju progovorili, nakon drugog punca bi sto posto skontali da smo neki rod, kako to kod Hercegovaca obavezno biva
Sljedeci put pricaj malo glasnije, bitte! Danke!
adiadria
December 26, 2010 at 22:36
Dobar dan jos jednom.Mediha, htjeo sam da vas pitam iz kojeg ste dijela grada?Ja poznajem Selimovice sa Bilimisca(ja sam stanovao preko bosne u trecem soliteru)Pozdrav
Mediha
December 27, 2010 at 10:56
@ adiadria: Ja nisam gradsko, vec periferno dijete
Rodjena sam u Crkvicama, roditelji su mi bili Hercegovci iz Ljubinja, a odrasla sam izmedju Podbrezja i Tetova, u dijelu koji je poznat po Trokucama, Bazenu i Vatrostalnoj. Prezime Selimovic sam osvojila pri natjecanju: Udaj se sto prije!, te ga kao nagradu dobila od muza kojem Selimovici sa Bilmista nisu nista. Njegova loza ima korijene negdje u istocnoj Bosni ( tako tvrdio moj svekar ).
Na ovoj stranici se pojave mnoga imena i nickovi, koji na pocetku budu nepoznanice, ali citajuci sto ljudi pisu, dogadjalo mi se da prepoznam neke likove i to me tako obraduje, jer mi dodje kao poveznica izmedju onog nekad i ovog sad. A svi mi, sto vise godina brojimo, sve se radije vracamo na one staze koje smo vec utabali i prosli. Valjda zato sto nam tamo zive uspomene.
Veliki pozdrav jos jednom iz hladnog Beca u hladni Bec!
mahir
December 27, 2010 at 13:41
@mediha Ovu caroliju u Zenici slabo mogu naci,taman se napnem ,kad deda mraz pita treba li vam deviza,sertifikata,a napnem se .Hajd dobro.Moze biti ,ma vidio sam neku zenu celikov sal zamotala,kod mene boje Veleza,salim se naravno ,da rekao bi,otklen tebe bona ti,ma nemozes hercegovse promasiti,visoki,hubsche sto bi rekli nasi stari.Rodjaci ,hajd znaj,mada su moji onaj dio oko Trebinja Gacka,tako da mi je prvo zaposlenje u Dubrivniku bilo,kad su mi rodicu u Sarajevu pitali od kojih si hercegovaca,ee od onih Oskarovaca sto filmove snimaju,salila se aludirajuci na Danisa.Dzaba opet od Muje Santica najvise volim Cudna jada od Mostara grada
adiadria
December 31, 2010 at 12:01
Hvala na odgovoru!Sretna nova godina vama i vasoj familiji iz snjeznog hannovera(samo u posjeti) u prehladni bec!