zenicaonline@gmail.com

BISTRIČAK – Kakvoga ne znamo

Pripremio:Mirsad Đulbić

Kada se spomene Bistričak, svako od nas ima neka svoja poimanja i sjećanja. Ovaj tekst je zbir sjećanja velikog broja ljudi, koji su na svu sreću živi, zdravi i u dobroj kondiciji. Uz ta sjećanja, naravno ima i istorijskih činjenica, starijih od svih nas.

Austrougarska okupacija je donijela vidljiv napredak u seosko područje Doglodi. Koncem 1879. g. je izgrađena uskotračna pruga 760 mm, dužine 17 km od Begova Hana do Bistričaka. Služila je kao „šumska štreka“ iako je imala širi kolosjek. Na lokaciji današnjeg odmarališta, bila je ložionica sa radionicom za održavanje lokomotiva, i vagona, te skladište drva za loženje lokomotiva. Od raskršća kod sadašnje zadruge, pruga se račvala. Jedan krak je išao uz potok Ograjinu do Šuplje stijene, a drugi je išao prema sadašnjoj lokaciji znanoj kao Žičara, te dalje uz Šerićki potok.

Na pruzi su u početku bile lokomotive MAV serije kkStB 37-59, a posljednja pred ukidanje pruge, bila je „mađarica“ tipa Krauss-Mu 4379-1901. Mnogo muškaraca iz ovoga kraja je otvaranjem šumskih radilišta, pilana i pruge, dobilo zaposlenje.

Pruga je imala prvenstvenu zadaću prevoza trupaca u pilane. Šuma se sjekla uz vodotoke Ograjine i Šerićkog potoka. Na putu do kvalitetnog drveta iz gornjeg toka Ograjine ispriječila se Šuplja stijena, kamena barijera visine 70 m. Da bi transportovali tu oblovinu, umjesto nastavka pruge, sagrađena je žičara, koja je iz gornjeg toka Ograjine, preko Ljeskovog vrha, dopremala oblovinu (trupce) na sada nam znanu lokaciju „Žičara“, koja se nalazi na raskršću puteva za Šeriće, Jastrebac i Vukotiće. Žičara je bila pogonjena parnom mašinom, loženom drvima.

Drvo su kupovale pilane „Našička“ a.d. i pilana Kentrića iz Begova Hana, te pilana Vase Jokanovića ispod Kolića. Sve su pilane nacionalizirane i nestale do 1950. g. Vase Jokanovića se mještani još sjećaju. Imao je kuću na mjestu škole Kolići i pet kćeri.

Iako je namjena bila za transport trupaca, na pruzi su saobraćala i tri putnička vagona. Uvedeni su oko 1910. g. i korišteni do ukidanja ove pruge 1952. g.

Pruga Begov Han – Bistričak je partizanskom akcijom 12.02.1942. g. prekinuta. Pružni most, na rijeci Bosni je miniran i spaljen. Ostaci mosta još vidljivi kod restorana „Postojna“. Most kod ušća Bistričaka, miniran i bombardovan je tokom II S.R. Od ušća Bistričaka u Bosnu, dalje u planine Dogloda, pruga je nesmetano radila sve do 1952. g., kada je izgrađena cesta, istom trasom. Posljednji desetar pruge je bio Avdija Mujanović, a mašinovođa Andrija, čijeg prezimena se ne sjećaju živi savremenici.

Tokom II S.R. prugu je koristilo domicilno stanovništvo. Sela ovoga kraja je od ratnoga stradanja štitila seoska milicija, koju je vodio Huseinović Haso, muktar (glavar) Šerića, poznat kao „Beg“. Partizani su prugu koristili dva puta. Prvi puta u zimu 1943. g. u nekoj akciji, a drugi puta 01. i 02. augusta 1943. g. kada je došao i Tito sa Vrhovnim štabom i proleterskim jedinicama, nakon proboja na Sutjesci. Tada je dogovoreno da seoska milicija pod komandom Hase Huseinovića prihvati i obezbjedi odmor uz iskuhavanje vašljive odjeće. Ranjenici, iznemogli borci i komora su prevezeni vozom do „Žičare“. Na žalost, nakon II S.R. je Begu napakovan subverzivni rad, pa je suđen. Umro je 1971. g. ali čak ni 1987. g. mu nisu odali priznanje. Tada štampana monografija Zenice, iako je prošla sve recenzije, povučena je, izbačene stranice 19÷22 i zamijenjene drugim sa „podobnijim“ tekstom, iako su redakciju činili tada podobni ljudi. Nekome je smetala objektivizirana priča o događaju.

U selu Šerići je bio spomen dom „4 Juli“ sa par prostorija i spomen sobom na boravak Vrhovnog štaba NOVJ i Tita. Studenti i planinari su imali godišnji marš u Šeriće s polaskom iz Zenice, preko Lisca, Pašinca, Vukotića i Jastrepca.

Nakon II S.R. je rukovodstvo Željezare odlučilo da za radnike izgradi odmaralište. Na gradnji odmarališta su bili radnici Željezare. Prizemlje je izgrađeno od kamena, a dva sprata su bila od trupaca u planinskom stilu. Svečano otvorenje je bilo ljeta 1949. g. Oko 300 radnika Željezare je stiglo na otvorenje. Išlo se vozom iz Zenice do tunela „Bistričak“, a potom uskotračnim vozom za Bistričak. Na žalost, dom je izgorio 1950. g. Obnovljen je 1952. g. a poslije više puta rekonstruiran i dograđivan. Početkom osamdesetih godina izgrađen je depadans na oko 400 m uzvodno uz Šerićki potok. Sem Željezare, na Bistričaku su domove odmora sagradili TP „Progres“ i izviđači Zenice.

Paralelno sa gradnjom odmarališta, zenički stručnjaci su na oko kilometar od ušća Bistričaka, sagradili malu hidrocentralu snage 12 kVA, koja je snabdijevala sela Bistricu i Topčić Polje, tadašnjih 300 „sijaličnih mjesta“ (oko 100 domaćinstava).

Odmaralište Bistričak je uvijek imalo zanimljive sadržaje. Bile su mala i velika kuglana, tereni za igre sa loptom, stolovi za stolni tenis i sl., a za sve sportove su se rekviziti iznajmljivali radnicima Željezare besplatno. Bijahu i roštilji sa gradelama na posudbu. Bilijar i šah sala u zgradi. Godišnje su organizirane radničke sportske igre u desetak sportskih disciplina. Odmaralište ima i svoj vodovod!

Ograjina je pedesetih godina pregrađena betonskom branom i tako stvoreno jezerce za kupanje, a dalje uzvodno je brana i ispod nje instalirana mala hidrocentrala snage 8 kVA. Mnogo kasnije, 1986. g. je sagrađena nova mala hidrocentrala snage 32 kVA, koja je bila priključena na područnu trafostanicu. Ova hidrocentrala je godišnje proizvodila oko 200.000 kWh, a odmaralište je trošilo 180÷220.000 kWh. Projektant bijaše pisac ovoga teksta

Akumulacije na Ograjini su se brzo zapunjavale pijeskom, šoderom i muljem. Jedne godine, bilo je strahovito nevrijeme. Rakovi su iz potoka pobjegli ka šumi. Valjda imaju neke predosjećaje. Pala je izuzetno jaka kiša, a potoci su brzo za desetke puta povećali protok. Tada je provaljena brana kupališta, koja više nikada nije popravljena. Nakon toga je na livadi odmarališta, izgrađen bazen za kupanje, a Ograjina razvedena u više rukavaca i kaskada, kako bi posjetioci uživali u posmatranju riba i rakova. Izgrađen je i kafez, gdje su u početku bila smještena tri medvjeda, da bi na kraju ostao samo miljenik posjetilaca – čuveni Kiko. Kiko je početkom sedamdesetih godina, pri čišćenju kafeza pobjegao. Nastanio se blizu sela Zadne, gdje ga je ubio Milan Pavlović. Vidi link: http://zenica-online.com/2010/03/zadne-%e2%80%93-negdasnje-najmanje-selo/

Selo Šerići je bilo poznato po dobrom „doglodskom“ krompiru i Vlašićkom siru, kojega je naročito popularizirao narodni poslanik Rasim Halilović – Zvizda. Zvizda je na sjednice republičke skupštine nosio vlašićki sir, te častio poslanike i pravio reklamu.

Na poljani ispod odmarališta bila je poljoprivredna zadruga, gdje je uvijek bilo za nabaviti dobroga krompira, ovčijeg (vlašićkog) sira, kupina, šumskih jagoda, suhog mesa i svih vrsta voća, kojega je bilo u okolnim selima. Sad je tu samo jedna mala prodavnica.

Prijedlog za izletničke pješačke, biciklističke ili kombinirane ture:

a. Žičara, cca 4 km.
b. Brana na Ograjini 1,2 km
c. Šuplja stijena cca 4,5 km
d. Kajin sopot cca 8,5 km
e. Šerići cca 6 km
f. Jastrebac cca 6 km
g. Vukotići cca 6,5 km
h. Smajići, brdom 2 km
i. Kolići 4 km, može cestom, ali zanimljivije brdom, pa se prođe kroz Smajiće
j. Vrh Velja 1113 m/m, 1 sat pješice, putem koji polazi stijenom iza ugla odmarališta
k. Pješačka tura: Bistričak – Žičara – tragom negdašnje žičare preko Ljeskova vrha – gornji tok Ograjine Šuplja stijena – Bistričak,
l. Zaravan Gradina, 700 m/m, lokacija naselja iz kamenog doba, 1 sat lagana hoda, tokom potoka koji prolazi pored bivšeg restorana „Šaraf“.
m. Vrhovi Crne Glave 951, 986 i 1004 m/m, 1,5 sat. Šetnja između vrhova je „pod nogu“. Prilaz je tokom potoka koji prolazi pored bivšeg restorana „Šaraf“.
n. Pješačka tura: Bistričak – Jastrebac – Jelika – Pašinac – Lisac (pl. Dom), 5÷6 sati (Pašinac je na daleko čuven izvor kvalitetne vode, koji nikad ne presušuju).
o. Pješačka tura: Bistričak – Jastrebac – Jelika – Pašinac – Stranjani, oko 5 sati
p. Pješačka tura: Bistričak – Jastrebac – Jelika – Orahovica – Nemila, 4÷5 sati
q. Pješačka tura: Bistričak – Smajići – Kolići – Starina – Topčić Polje, 3÷4 sata
r. Pješačka tura: Bistričak – Šuplja stijena – Stolac – Palašnica – Mahnjača – Željezno Polje (na autobus), 5÷6 sati

Ostale pješačke ture nisu preporučljive, radi zaostalih mina iz prethodnoga rata.

Fotografije u prilogu govore uz tekst!

Dodatne informacije:

Doglodi su po austrijskom popisu 1895. g., područje koje obuhvata sela: Bistrica, Bistričak, Gojakovac, Kolići, Samajići, Starina, Topčć Polje, Šerići, Jastrebac i Vukotići.

Neki toponimi mijenjaju se vremenom. Dešava se da lokalno stanovništvo ima svoje, a politička zajednica svoje toponime. Tako je i sa Bistričakom. Bistričak, kao lokacija radničkog odmarališta je Us kod lokalnog stanovništva. Vodotok Bistričak je Smajićka rijeka sve do na pola kilometra od ušća, kada se naziva Bistrička rijeka.

Šuplja stijena, lokalitet kod vodopada na potoku Ograjina. Do sedamdesetih godina bijaše neispitana pećina, od koje je nakon probijanja ceste, ostao jedan manji ulaz u nivou ceste, kod vodopada.

About the Author

Related Posts

  1. medeni

    Stari,dobri Bistricak …..uvijek mu se radije vracam nego Smetovima …..sreca da ostadose te dvije slike sacuvane Titove ” kuce ” u Sericima,ali samo slike ostadose,jer spomen kuce vise nema….lokalni novokomponovani partizani su to sve razrusili …..eto kao Tito im nije valjao……!Hvala Mirsade na oovom tekstu …..:-)

  2. chancho

    Veoma, veoma interesantan osvrt, fotke i rekao bih nostalgičan prizvuk u tekstu. Da puno ne “trunim” samo bih dodao još jedno HVALA Mirsade, i pozvao bi mnoge koji “preporučuju” ovaj tekst po fejzbucima da napišu jedan red, ili bar pola, jer čovjek se zaista potrudio u tekstu, sa podacima koje 99,8 % nas nije znalo, ili jest ali parcijalno.
    Hvala i pozdrav svima

  3. SELTIK

    Mirsade,nije mi jasno kako mi je promakao ovaj tvoj prelijepi tekst.Nego da nebi izgledalo da se vadim odmah evo da napisem da sam jedan period mog zivota proveo na Bistricaku sa roditeljima koji su gore radili.Na zalost ne sjecam se bas svih stvari i dogadjaja ali neke cu opisati.
    Prvi put u zivotu gledao TV,sjecam se od prilike 1964 tada sam imao 5 god.1965 smo vec preselili u Zenicu.
    U to vrijeme su bila tri medvjeda u kavezima koje sam povremeno nagradjivao sa komadima repe,mrkve,a nerijetko i dobrom fetom voca ako me ne gledaju odrasli,i uvijek sa dovoljne udaljenosti jer inace……
    Prvi put u zivotu vidio miliciju na djelu pri hapsenju jednog nevaljalca sa kravatom i lijepim odijelom.
    Kupao se u potoku Ograjina te igrao sa alatom od kovaca za potrebe sumske samarice.
    Igrao se sa potocnim rakovima i zabama te ucio rucni ribolov ispod polica.
    U to vrijeme pocelo i moje pravo zanimanje za automobile kojih je bilo mnogo jer su ljudi dolazili iz svih krajeva BiH pa i sire te ucenje svih ti registarski tablica uz pomoc naravno mjesnog ucitelja.
    Prvi put u zivotu vidio pijanog covjeka koji se poslije pada u jezerce poceo gusiti,ziv je zivcat i dan-danas zahvaljujuci mojoj majci koja ga je izvadila od tuda.
    Prvi put kusao vocni jogurt koji volim i sad a sve zahvaljujuci vec tada staroj zeni iz Serica sa prezimenom Garanovic,da naglasim tada se vocni jogurt nije mogao kupiti u prodavaonicama jer se nije niti proizvodio.Bio je to proizvod od Nane,tako smo svi zvali tu zenu,a sama je prepricavala da ga buckurisa od divljih jagoda saharoze i domaceg kiselog mlijeka eto to nemogu nikako zaboraviti.
    Ima toga jos ali smatram da sam vec dosta napisao,hvala Mirsadu sa nadom da ce se jos netko javiti sa svojim sjecanjima na lijepi Bistricak.

  4. Moje ime

    Chanco & Seltik Hvala obojici. Ovaj tekst sam “pravio” skoro pola godine. Razgovarao sam sa desetinama ljudi, a tri puta ciljano išao na Bistričak, da se susretnem sa ljudima koji se sjećaju voza, pilane, te drugih stvari. Ukupan tekst je bio oko 20.000 znakova, što ne bi niko želio čitati, pa sam ga kratio na mjeru gdje ne gubi istinitost i recimo interesantnost.

    Drago mi je Seltik da se sjećaš kako su bila tri medvjeda, jer su me “Neki” razvlačili telefonima tvrdnjama, kako je bio samo Kiko. To su, po mom mišljenju posjetioci, koji nakon posjeta Bistričaku, najčešće nisu znali ni gdje su bili, a eto kao biva vidjeli Kiku 🙁

    Sjećaš se i rakova! Sada nigdje ni jednoga. Ustvari, rakova nema nekih 20-tak godina.

    Voćni jogurt se pravio u selima gdje je bilo kiseline (kiselog ovčijeg mlijeka) jer je ono posebno pogodno da se “natruni” voćem. Mi planinari, smo vrlo često pravili voćni jogurt sa šumskim jagodama.

  5. Mike

    Hm… ( ??? ). O.K. tekst je dobar ( pun informacija ) , fotke isto tako. Ali mi jedno nije jasno, zasto Mirsad Djublic promjeni NICK to jest sad se vabi kao ” Moje ime “. Sta ce mu to ? Svi ga znamo kao Mirsad. Da ne zeli ostati ( postati ) anoniman ?! Hajd za Dragu smo prezvakali u SELTIK. Pitam se samo koliko se jednih te isti osoba kriju pod razlicite nickove. Hm… ( ??? ).

  6. SELTIK

    Mike,Mike bice da se ja i ti ne poznamo stvarno.Drugi koji me poznaju su mi spocitali odmah na pocetku moga javljanja ZO-u nakon objavljivanja slike sa stadiona Blatusa prepoznavsi me odmah,jedan napisa Seltik jesi li to ti.?A poslije telefonom pitaju kakvo mi je ono umjetnicko ime?Znas i sam da smo se nekad raspoznavali i dozivali nadimcima.
    Moje ime se zna,naravno neka ti doticni objasni “Moje ime” hahaha,Jesam ovo malo zakamuflirao hahaha,neka svako objasnjava za sebe a nadam se da smo samo nas dva promijenili NICK,nego sta nam ti ono zaboravi napisati o Bistricaku?

  7. Mirsad Đulbic

    Mike, ja se to malo zezao. Posudio sam nečiji nik, čisto da vidim da li će se taj buniti, ali i hoće li neko skontati štogod. Eto, ti si skontao. Vidimo se na Bistričaku, čim otopli i naravno čim dođeš u Zenicu.

  8. Mediha

    Ne pika se Mirsade, ja sam te prva pitala sto si se predomislio?
    Kako ja da shvatim to sto si moje pitanje ignorirao, a Mike-u odmah odgovorio.
    Cccccccc… eh, ako to nije diskriminacija, nije nista!

  9. SELTIK

    i tako “Moje ime”upade u glib Ograjinskog potoka,vadi se sam!

  10. chancho

    Da se i ja zahvalim na HVALA :-)….nema na čemu i drugi put….ma nervira me, ali strašno, to što se raja ulijenila glede ovih onlajnova….(neka mi ne zamjeri niko na ovim, možda namjernim pogreškama, jer ne volim engleski u našem jeziku, mada mi inače nije mrzak), ono klikni na lajk i to je to….e pa nije, napiši neki stih ako se već neko potrudio (možda zato što sam i sam često autor svakojakih tekstova ili priča ili ma bilo šta)….vjeruj da mi je nekad i kritika draža nego “samo lajk”….Veliki pozdrav

  11. Mirsad Đulbic

    @ Mediha, nisam te namjerno zaboravio, nego nenamjerno. Bila si mi u danima, za koje obično kažemo da su nikakvi. Oprosti!
    Imaš kafu i limunadu u ljetnoj bašti nad Bosnom, po tvom izboru, naravno sa članovima porodice 🙂

  12. Mediha

    Juhu…. pa nek’ mi neko kaze da ne treba imat’ dugacak jezik! 🙂

  13. mehemed

    najljepsi kraj u ZE-DO kantonu :)))…dobar je tekst jer ima dosta stvari koje nisam znao

  14. Sead

    Samo da kazem da je ovo prelijepo i da mi je drago da se neko interesuje za ovaj kraj jer ovo je nesto najljepse na svijetu (oprostite ja sam rodjen u Smajicima i na ovom sam mjestu odrasto zato ga i volim) jer prvo kupanje odnosno usio se plivat u bazenu, hvato ribe na ruke sve do suplje stjene i nazad sta sve nisam radio i kada se sjetim sad i nekad obuzme me jeza koju nemogu da opisem mada sam svake godine gore kad sam u Bosni na godisnjem i samo nastavite sa ovim jer je prelijepo i hvala vam .

  15. Kolekcionar52

    Prvi upravnik odmaralista ,Bistricak, Ivo Maric, posljedni Ahmo Hanumic.Poznati ,meny,za dorucak:sir-salama,margarin-marmelada,kajgana i pajsl.

  16. Kolekcionar52

    Jedna od prvih vikendica , brvnara Rude Arapovica,oca Brune i Ivice ,kasnije vikendica sumara Djoke Bogicevica,oca Javora,Gorana i Sase, dobrih ljudi Zenice.Jedan interesantan detalj koli nam je mozda promakao: Nabavila se ,,masina za sortiranje krompira iz Serica,ono po velicini,medjutim ta masina imala je odmah kvar,koji nije mogao biti otklonjen, pa je ta pokretna,,,nepokretna traka,, dugo stajala pored otkupne stanice kao ,,spomenik,,….ima toga jos puno…imam fotografije sa bazena na Bistricaku,za dan milicije 13 Maj,gdje su se okupljale porodice milicije,naime ,tad su postojali popusti u cijenama pica u ,,podrumima,,pica,kod kina Central, u ,, Buretu,, zatim ispod kamentnog mosta, tzv ,,Muske cuprije,,za Dan milicije.Lijepo sjecanje!!!

  17. amka

    Moje sjecanje na Bistricak pocecinje ratnih godina kad sam kao izbjeglica iz Bosanske krajine bila smjestena u jednu od vikendica na pocetku Bistricaka..Utim gladnim godinama kad niko nije imao nista a narocito mi koji smo dosli sa jednom kesom u ruci ostali smo fascinirani ljudima koji zive u okolnim selima .Iako sami su prolaizili glad i rat djelili su su posljednju koru hljeba sa nama izbjeglicama a to je nesto sto se ne moze zaboraviti nikada .I poslje 15 godina imam potrebu da im kazem Hvala na svemu sto su uciinili za nas .

  18. Ejub

    Molim vas da ispravite unesene podatke o Begu, Beg nije umro 1960 negov1971 godine i to je velika razlika u vremenu.

  19. zenicaonline

    @Ejub: Ispravljeno, hvala

  20. Alexis

    @Kolekcionar52 Jel’ Ivo Maric il’ Mijo Maric? Ja mislim da je Mijo Maric.

  21. aldino

    postovanje mala ispravka sto se tice desetara posljednji desetar je bio meho mujanovic a ne avdija mujanovic,upravo sam pitao nanu i ona kaze da je meho mujanovic bio posljednji desetar i da je on bio njen svekar a moj pradjed

Leave a Reply

%d bloggers like this: