Tuesday, November 30th, 2010 at 09:15
Visited 1314 times, 1 so far today
Zeleno sivo čudovište nekad zvano Bega i Bosanka
Piše: Hana Kazazović
Prolazim prije dva dana tom našom glavnom ulicom i zastadoh gledajući u sivo-zeleno čudovište koje je zaposjelo centralnu poziciju u gradu. Još uvijek mi se u glavi nije trajno smjestila ta slika pa kad kažem robna kuća pomislim na bijelo zdanje koje sam zvala „Bega“.
Nema više naše „Bege“. Nema je već odavno u onom obliku u kojem nam je prirasla srcu. Ko od vas nije pri sjećanju na ovu nekadašnju ljepoticu pomislio na bar jednu kupovinu LP ploče taj nije nikad ni osjetio šta znači zavoljeti jednu prodavnicu.
Robna kuca Bosna - foto Mirza Subasic
Ja sam svoju prvu LP ploču kupila baš tu, u onoj prodavnici na vrhu. Taj doživljaj je bio nešto potpuno drugačije od kupovine ploče u robnoj kući „Zeničanka“. Možda zbog toga što su se u Zeničanci ploče prodavale na prizemlju a u „Beogradskoj“ na vrhu, skoro među zvijezdama. Pa dok se popneš do vrha već dobiješ taj utisak da se spremaš na neki baš značajan korak u životu.
A tek onaj papir za umotavanje sa logom robne kuće! Stvarno je bio poseban. Šta god da kupiš u tom ogromnom prostoru bilo je umotano u ovaj papir. Mislim da nijedan papir nije imao kasnije taj status, možda zato što smo nakon njega sretali samo bezlične i bezimene papire za umotavanje.
Voljela sam kupovine u toj robnoj kući koja je bila preteča današnjih šoping centara. U njoj si mogao kupiti sve što ti treba u životu, s tom razlikom što je sve bilo pod istom firmom a danas šoping centri imaju mnogo firmi u svom sastavu. I kao po pravilu u njima nikad nemaš ono što ti treba.
Meni je posebno zanimljivo bilo obilaziti robne kuće „Beograd“ u drugim gradovima. Naravno, uvijek sam ih upoređivala sa našom, zeničkom i znate šta – nijedna nije bila ni blizu lijepa kao ova naša. Nijedna nije imala tako lijepu poziciju, nijedna nije tako ponosno gledala na grad kao naša. U drugim gradovima sam ih jedva pronalazila, a ovu zeničku niko nije mogao zaobići.
Ono što se dešavalo sa ovom robnom kućom je svoju kulminaciju doživjelo u protestima teta koje su radile u njoj i o kojima ste mogli čitati i ovdje na ZO. Tresla se gora, rodio se miš a nakon njega i ovo zeleno sivo čudovište.
Zašto ovo zovem zeleno – sivo čudovište?
A kako je zvati? Dok je bila bijela ljepotica zvali smo je Bega i sastajali se kod nje. Kasnije je dobila ime Bosna pa smo je zvali Bosanka. Sad je pretvorena u šoping centar čiji je vlasnik VF, na kojem ima nekoliko reklama firmi koje se nalaze unutra i ja stvarno ne znam kako da je zovem. Kako joj je ime?
Dušu nema, to sam vidjela prilikom nekoliko posjeta kojima sam je počastila. Konzum se raširio na prizemlju i tako postao dostupan svima. Nije loša ta prodavnica mada je inače ne volim jer su im radnice po pravilu neljubazne i nervozne. JYSK u podrumu, super prodavnica bogato opremljena stvarima koje svima trebaju u kući i što je najvažnije – to je specijalizovana prodavnica u kojoj tačno znaš šta ćeš tražiti i to ćeš i naći. Od ostalih objekata u čitavom ovom zdanju moram spomenuti salon namještaja „Udobnost“ koji ima primamljive cijene i meni solidan dizajn, „Alma Ras“ te „Tiffany“ koji smo već upoznali (i navikli na njega) u šoping centru Džananović.
Ostalo? Zatvorena pijaca, ništa drugo. Roba kakvu možemo pronaći u skoro svakoj radnji u gradu, na pijaci i na ulici. Sa onim reklamama od stiropora mnogo više mi liči na štandove nego na butike i na nešto što bi trebalo da se zove šoping centar. Vlasnik se očito trudio da od ovog prostora dobije maksimum pa je napravio hodnike koji vas vode okolo naokolo, isto kao što vas vode u „Zeničanci“. Skoro identično, s tim što ne mogu a da ne primijetim da su u „Zeničanci“ skoro svi prostori prazni. Naši sugrađani očito ne vole da se vrte u krug.
Naravno, poseban ugođaj predstavljaju one stepenice koje vode u ništa ili do zida.
robna kuca novo otvorenje - foto Irfan Subasic - zenicki.com
Zamišljam i kako je raditi u centru. Ako uđete ujutro dok je na primjer sunčan dan a u međuvremenu padnu 2 metra snijega nećete to znati dok ne krenete kući. Nema prozora, nema dnevnog svjetla, nema pravog vazduha i morate udisati ono što se gazda smiluje da vam upusti kroz ventilaciju.
Ok, možda sam malo paranoična ili klaustrofobična ali – ne sviđa mi se ta zeleno – siva kutija. I da sam na mjestu vlasnika „Džananović centra“ u svoju marketinšku poruku bih sasvim sigurno ubacila i „Dođite kod nas i raširite se. A možete čak vidjeti i sunce i mjesec“.
Više fotografija novog izgleda robne kuće pogledajte na Novi “šoping” centar – zenicki.com
Kako se vama sviđa ova renovirana robna kuća? I pamtite li neke posebne kupovine iz one stare?
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Cyber Bosanka
Tags: Cyber Bosanka
Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/11/zeleno-sivo-cudoviste-nekad-zvano-bega-i-bosanka/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
Zdenka
November 30, 2010 at 12:16
Užas, eto samo to mogu reći za vanjski izgled vašeg novog šoping centra.
I sasvim te razumijem. Bega jeste bila super robna kuća!
Do danas nisam ušla u BBI, koji je sagrađen na mjestu robne kuće Sarajka, ovdje u Sarajevu, prosto ne mogu. Šta je bilo u Sarajci i koliko sam para tamo ostavljala svake subote… Vremena se mijenjaju, ali to ne mora značiti da sve ide na bolje!
leptirica
November 30, 2010 at 12:33
nemam nekih posebnih sjecanja na kupovine u begi/bosanki ali vjerovatno zato sto sam iz ‘novijih generacija’.
sto se tice unutrasnjosti slazem se u potpunosti s tobom, pored jyska i tiffanija nista nije posebno pogotovo ‘butici’ koji upravo i jesu pijaca u zatvorenom, kako si ti napisala.
ali sto se tice ekterijera poprilicno sam zadovoljna. nekako je ova zelena boja zajedno sa sivom osvjezila trg a obrisi stare građevine su zadrzani, samo su ‘osvjezeni’ tako da mi se svidja zbog toga.
mislim, zamisli da su u potpunosti izmijenili oblik i da se ni jedan dio stare bege ne moze uociti i prepoznati..eh to bi tek bio promasaj
Eshly
November 30, 2010 at 12:35
Hvala g-dinu(?) Smajlovicu na ovom i na svim ostalim gradskim cudovistima kojima nas pocasti u svom mandatu, i nadam se da ce biti zaustavljen u unistavanju i grada i ljudi….kako bi rekao Balas, ne zelim ja njih da vidim u zatvorima, ja zelim njih VISE NIKAD DA NE VIDIM!!!! pozz….
-ado-
November 30, 2010 at 12:38
Nisam jos usao u taj “sivi dom” sa “drecavo zelenom” u centru Zenice…strah me :S
Nadam se da to sve govori…
Galaxy
November 30, 2010 at 13:21
Hmmm sjećam se Bege, kad sam se kao mali dječak izgubio u onoj (meni) veeelikoooj prodavnici igračaka.. sjećam se zatim prvog ZEPS-a… sjećam se prvih pokretnih stepenica u mom životu.. itd.
Dizajn nije loš, nekako je futurističan..ali mana mu je što nema nikakvih prozora!! Djeluje ko fancy zatvor.. Unutrašnjost i onaj neki bijeli, prazni zid djeluju prejeftino.. A radnje, koliko sam mogo vidjeti, sve sami pijačari proširili svoj biznis . . . kafići nekako bezze, bar za nas od 20 i kusur godina.. a ime “Bega” ne bi trebalo izbaciti iz upotrebe. Ja sam “Bosanku” zvao “Bega”, jednostavno mi ostalo valjda.. Bega je Bega!
Nina
November 30, 2010 at 13:42
I za mene će Bega uvijek biti Bega, čak i poslije Bosanke pa i ovog bezimenog šoping centra.
Ne pamtim mnogo kupovine u Begi, ali sjećam se da sam bila djevojčica kada mi je mama kupila prvu pravu haljinicu i sjećam se da je to bilo u Begi.
P.S. ja se i dan danas nalazim “kod Bege”
…i da nije mi loše ovo novo njeno zdanje, samo i mene plaši ta zatvorenost, jer ja obožavam prirodno svjetlo…al eto dobro je, ipak onoj ljepotici u bijloj je već odavno bio potreban novi sjaj…gdje živimo ovaj i nije toliko loš ……..
Nina
November 30, 2010 at 13:43
I Hana, volim tvoje kolumne
a la Carrie Bradshaw, bez sexa samo grad…… 
Inače poslije par rečenice, uvijek pišem nebuloze 
supersonic
November 30, 2010 at 15:50
Kao sto neko rece: Bega ostaje Bega, ma ko god je danas drzao ili kako izgleda!
Bega je Bega!
Capricorn
November 30, 2010 at 16:49
Kao i svako tranzicijsko drustvo, i nase krase kicasti soping centri. Ipak, cudno je malo pored svijetle ceste i crvenog kina dozvoliti gradnju zelenog objekta. Predpostavljam da nas nece moci iznenaditi ukoliko uskoro dobijemo ljubicastu fontanu u Titovoj ili parking linije u plavoj boji.
Valjda sve ima svoju mjeru, sem nasih opstinskih sluzbi. Oni nemaju nikakve mjere, a jos manje ukusa.
koop
November 30, 2010 at 18:48
Nemam se obicaj oglasavati povodom clanaka, dobrih ili losih. Ali sama spomen onog monstruiziteta…
Ako cemo iskreno, svi koji smo odrasli s tom Begom kao “the” robnom kucom, i koji smo kupovli prve LP-jeve (Falco – Emotional; sta da se kaze, mladost ludost) vezani smo bili za onu zgradu radi tih nekih sjecanja. Da je bila nesto pretjerano lijepa, i nije. Ali ovo, ne znam kako da nazovem, cudo, je horor horora.
Ja razumijem da novopeceni bogatuni vole kic, ali ovo je da te Bog sacuva.
Nije da je prvobitni plan bio za nekih nagrada po pitanju eksterijera, ali ipak ne kontam kako ovo funkcionise.
Ako je ovo prijedlog koji je usvojen od strane zvanicnih opstinskih tijela, ukljucujuci urbanisticku sluzbu: http://i40.tinypic.com/4q3dpj.jpg
kako se onda sa ovoga gore, dodje na trenutno stanje? Sumnjam da je priveremena solucija u pitanju. Kako se mogao dati najpozeljniji komad grada da se na njega naseli ona monstruoznost, za koju da je u Putovicima neko bi trebao odgovarati.
Boze me sacuvaj.
Najvise me zabrinjava, citajuci prethodne komentare, ovo koliko su ljudi spustili svoje standarde…”pa nije lose, pa eto nek nisu promenili oblik (?!?),….” kontam mogu opstinari nastaviti valjati ovakve milenijske projekte. Taman kad se zavrsi projekat islamskog centra, to ce biti gradski centar za “pozavidjeti”.
Ubleha od Kamenog spavaca (sve u fazi raspada), drecavo zeleni svemirski brod VF komerca, i na kraju, sultan Ahmedov centar, sav u bijelom, k’o da je projektovan za pustinju Saudijske Arabije.
Mislim, svaka cast momci i djevojke, svaka cast.
Mike
November 30, 2010 at 21:26
A ruzne li ruznoce. Nema veze samo nek je zeleno ha – ha.
sunce aprila
November 30, 2010 at 22:49
Sjecam se da sam prvih dana po otvaranju Beogradanke,tako smo je zvali prije tridesetak godina,kupila lijepi,elegantni komplet krem boje,velicina 36.Nema vise Beogradanke,a bogami,i velicina 36 je nepovratno iscezla.Sve se mijenja,pa mozda i osjecaj za ljepotu,ali meni ostaje draza ona slika robne kuce iz sjecanja,
ceca
December 1, 2010 at 10:09
a šta tek kažete na objekte preko puta stare opštine
Galaxy
December 1, 2010 at 11:35
Kao sto kazu, nije bitno koja je boja, samo da je zelena!
ma,ne bi meni taj eksterijer tako strasan bio da je bar unutra fino sredjeno i napucano i da su prodavnice dobre.
bernadin
December 2, 2010 at 21:23
da li se neko sječa radnje na zadnjem spratu Beogradske radila je do 1990 godine. Tu je bila roba samo za omladinu.
Još uvijek je Beogradska i sat koji stoji zovemo ga sat kod Beogradske