Zašto je taj internet u stvari važan – utisci sa Sarajevo PR Open | Zenica Online

Saturday, November 27th, 2010 at 19:48

Visited 520 times, 1 so far today

Zašto je taj internet u stvari važan – utisci sa Sarajevo PR Open

Piše: Hana Kazazović – Cyber Bosanka

Četvrti Sarajevo PR Open je iza mene i nakon što su se slegli prvi utisci koje sam iznijela u postu na mojoj Cyber Bosanci (pogledati na Kako je meni bilo na Sarajevo PR Open) red je da i čitaocima ZO ispričam malo o čemu smo mi to sve tamo pričali.

Kako je i bilo najavljeno, radilo se o konferenciji pod nazivom “Novi mediji na stari način – Online konverzacija i Social web”.

Najjednostavnije rečeno pričalo se o tome zbog čega je danas luksuz ignorisati internet, kako se komunicira na internetu i na koji način tu internet zajednicu imati uz sebe a ne protiv sebe.

Znam da ima mnogo onih koji priče na ovu temu smatraju svojevrsnim pomodarstvom u stilu “A to je sad nešto moderno i svi pričaju o tome pa odjednom na sve strane konferencije”. Ali slušajući sva predavanja a nakon njih učestvujući u panel diskusiji mogu reći da na neki način, po starom dobrom običaju, mi već kasnimo.

U čemu je “kvaka”?

Internet omogućava pojedincima da kažu šta god hoće i o kome god hoće. Sadržaj na internetu može stvarati bilo ko, potpuno besplatno. I to je ono što u principu najviše problema stvara velikima koji su navikli na drugačije sisteme rada.

Pomrsio je račune velikim korporacijama

Prije su VELIKE KORPORACIJE mogle sakriti loše vijesti o sebi. Ili ih bar ograničiti da ne dođu do velikog broja ljudi. Desi se, na primjer, da neka fabrika proizvede određenu količinu hrane koja ne odgovara standardima. Ako bi ranije takva informacija i došla do medija postojala je mogućnost da se novcem kupi neobjavljivanje iste. Danas je dovoljno da radnik u pogonu fabrike napravi snimak i postavi ga na Youtube i da se priča zakotrlja.

Dragana Đermanović je u svom predavanju navela primjer trgovačkog lanca IDEA koji se nedavno desio u Srbiji. Jedan momak je na Youtube postavio snimak mesa kojem je istekao rok trajanja. U jednom danu je tu vijest prenio značajan broj medija, i internet i klasičnih, a sve je dovelo do kontrola inspekcije.

U svijetu u kojem je skoro sve moguće postoji internet koji velikim kapitalistima onemogućava da nas pretvore u svoje male robove. Zamišljam kako bi bilo da ga nema – na TV-u, radiju i u novinama bismo gledali u reklame za milion proizvoda koji su najbolji, najljepši i najbolje rješavaju naše probleme. Ok, i sada je tako, znam. Ali sada postoji mogućnost da u komunikaciji sa običnim ljudima dobijemo pravu informaciju o tome koliko je sve to tačno. Hoćete da ugradite PVC stolariju? Pitate na forumu, Facebooku ili negdje drugo šta vam preporučuju oni koji su to već radili. Tako dobijete stvarnu informaciju sa terena, bez ušminkane reklame.

I to je ono čega postaju svjesni veliki. Zbog toga se sve više okreću običnim korisnicima i počinju komunicirati sa njima. I to po pravilima koja su postavili oni koju su tu komunikaciju započeli prvi. O tome smo pričali i u panel diskusiji i bilo je zanimljivo čuti dileme i probleme koje imaju baš ti veliki koji su navikli da postavljaju pravila igre a sada sami moraju “igrati” po pravilima svojih korisnika.

Internet i mediji ili – zašto ne čitam novine

Kada god se priča o internetu neizbježna tema su blogeri i njihova vjerodostojnost. Osim toga blogeri se optužuju za srozavanje ugleda medija, spočitava im se da se petljaju u oblast u kojoj im nije mjesto i slično.

Danas svako može da piše šta hoće i što je još gore – može doći u priliku da ga čitaju.

Znate li da je u Novom Sadu otvorena klinika za odvikavanje od lajkova? A jeste li čuli da će Facebook nagraditi momka koji je postavio najbrži status o zemljotresu u Kraljevu? Kako niste, pa te su vijesti prenijeli skoro svi mediji u regionu?! Jeste, čak i oni koji imaju zaposlene školovane novinare i sa velikim tiražima. I to ne samo internet portali, bilo je ovih vijesti i odštampanih u klasičnim novinama.

Kako se to desilo? Tako što ljudi zaposleni u novinama ne poznaju dobro internet scenu i koriste je (još uvijek) samo onako kako njima odgovara. Uglavnom je to za dobijanje inspiracije, prikupljanje informacija te za kopiranje vijesti. Pri tome se ne trude da se udube u ono što je napisano pa ne znaju da je www.njuz.net magazin satiričnog sadržaja. Da pojednostavim – oni izmišljaju vijesti da bi se čitaoci smijali – je li sada jasnije?

Dok se nije pojavio Njuz.net znali su objaviti vijesti sa The Onion.

Ja već odavno ne čitam novine nego blogove. Navikla sam i odgovara mi ta mogućnost da “pričam” sa autorom teksta, da ga pitam detaljno ako me nešto konkretno zanima. Da mu ukažem na grešku ili zamolim za savjet. Čitam samo one blogove kod kojih se autor ne krije i stoji iza svojih napisanih riječi. Čitam blogove sa raznim temama i volim da čitam šta autori misle o temi koju obrađuju.

Činjenica, na taj način ne uspijem pročitati gdje je ko koga ubio, zakl’o, zgazio i slično. Promakne mi i poneka naslovnica sa raskomadanim tijelom šesnaestogodišnje djevojke ali šta da se radi. Da hoću mogla bih takve stvari pronaći i na internetu ali – neću, radi sebe i svog mira. A nisam neinformisana. Sve važne informacije je svakako nemoguće izbjeći na internetu.

Prime Communications je organizovanjem ove konferencije napravio mali korak ka približavanju online i offline svijeta. Znam da nije posljednji koji će oni napraviti, ali bih voljela da ne budu sami u tom poslu. Inače ćemo opet ostati zadnji u svemu.