Pogled unazad – 7 dana Cyber Bosanke | Zenica Online

Monday, November 22nd, 2010 at 18:13

Visited 840 times, 1 so far today

Pogled unazad – 7 dana Cyber Bosanke

Piše: Hana Kazazović – Cyber Bosanka

15.11. – ponedjeljak
Sunčan i prilicno topao dan u Zenici. Razmišljam da kalendar “okačim o klin” jer više ništa ne pokazuje. Djevojke hodaju gradom u majicama kratkih rukava.

Uveče idemo “Kod Bate” da vidimo kako izgleda taj objekat kad nije ljeto. Prelijepa atmosfera i ljudi koje dugo ne vidjeh. Zabavljaju se na jedan, za današnje vrijeme neobičan, način – čitanjem poezije. Kad vidim takve ljude osjetim neku nadu i pomislim, bar na trenutak, da nije sve tako crno.

16.11. – utorak
Danas je Kurban Bajram i ne radi se. Čitav dan slušam petarde i pitam se da li možda ne razumijem kako neko može uživati u njima zato što nikad nisam zapalila nijednu? Ne znam kako će biti u Zenici večeras jer već nekoliko praznika izbjegavamo izaći vani. Gužve po kafanama i ogromne količine duhanskog dima definitivno nisu nešto u čemu uživam. Možda su u pitanju godine?

Osim Bajrama danas je i Međunarodni dan tolerancije. Tolerancija je poštivanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti svjetskih kultura, oblika izražavanja i načina bivanja ljudima. Više mi se sviđa kako je @mbajkusa okarakterisao toleranciju – Snijeg pade na behar, na voće, neka ljubi ko god koga hoće! Ako neće, nek’ se ne nameće, od nameta nema selameta! Ta stara sevdalinka nam je još davno dala osnovna uputstva za život koja definitivno sve rjeđe poštujemo.

17.11. – srijeda
Tmurno i kišovito. Škole ne rade pa na ovakvom vremenu jedva sretnem nekog prolaznika na ulici. Zamrla i ulična prodaja, nigdje nikog. Tek oko podne prestade kiša pa se i sunce ukaza nakratko. Odmah sve ljepše.

Fudbalska reprezentacije Bosne i Hercegovine igra protiv Slovačke. Rezultat 3:2. Koliko pratim fudbal tek na kraju skontah da se radi o prijateljskoj utakmici. A nekad sam redovno išla na stadione. Ne, nisam prestala zbog Papeta. Ja sam valjda još jedna od rijetkih koji se drže onog famoznog pisma što su reprezentativci potpisali nekad davno. I kako je nogometni savez isti (ili bar jednako loš) ja i dalje imam tu neku vrstu tihog protesta – boli me način na koji oni pune sebi kasu i džepove, čak i ako se radi o državnoj reprezentaciji.

18.11. – četvrtak
Sve češće dobijamo pohvale za sedmični pregled dešavanja u gradu koji smo napravili i postavili ovdje na Zenica-Online. I meni se sviđa, iskreno. Mada znam da i dalje dosta toga ne uspijemo upisati jer nisu svi na internetu i ne pošalju nam obavijest, a baš ne stignem sve plakate po gradu obletiti i popisati ko gdje zašto i kako pravi nešto.

U radnji sa momkom iz organizacije srednjoškolaca dogovaram štampu na majicama. Djeca me fino pitala hoću li im donirati štampu jer žele da se na skupu pojave u majicama sa oznakom organizacije i ja pristanem. 17 majica, nije neki trošak a cijenim djecu koja se na bilo koji način pokušavaju otrgnuti od svakodnevnice pa ih jednostavno podržavam kako god mogu. Žali mi se kako ga inače niko od privatnika nije podržao za donaciju majica, molili su da im se donira 20-ak komada u zamjenu za reklamu na istim. Niko nije reagovao. Što će im, još treba da odraste skupina koja zna misliti svojom glavom pa eto belaja.

19.11. – petak
Dan mi obilježi razgovor sa Zeničaninom koji živi već 17 godina u Americi. Priča mi kako mu se Zenica promijenila u zadnjih godinu dana i kako je prilično razočaran. Čak je razmišljao o nekom povratku ali blizu je da odustane. Opisuje mi kako ga je Amerika naučila da poštuje saobraćajne propise tako što je za produžetak vozačke dozvole morao platiti sve kazne koje je dobio u toku 2 godine vožnje. To je bilo na početku a u zadnjih 15 godina je platio samo jednu. Priča kako polaganje vozačkog košta nekih 30 dolara, kako ličnu vadiš za tren oka i slično. Mi Bosanci često za sebe mislimo da smo najpametniji. Poredeći ovaj naš haos sa tim pričama pitam se – na osnovu čega to mislimo?

20.11. – subota
Pričam sa poznanicom koja je učestvovala u nagradnoj igri koju organizovah u prodavnici “Džungla” i dotaknemo se teme “međuljudski odnosi na poslu”. Radi u firmi u kojoj ima mnogo zaposlenih i kaže da je prosto nevjerovatno koliko ljudi spletkare, ogovaraju i mrze jedni druge. Nije to problem samo u velikim firmama. Od 2 zaposlena pa na više ista situacija – sve se uklapa u ovo neko opšte sivilo i jad u koji tonemo sve dublje i dublje. Međuljudski odnosi su nam u totalnoj krizi svuda. Je li to zbog toga što je sve manje ljudi među nama?

21.11. – nedjelja
Obožavam ovako dosadne dane kad nemam nijednu obavezu izuzev da se ubijem od dosade. Radim to bez nekog posebnog plana uživajući u činjenici da danas ništa ne moram. Iščitavam po internetu šta se sve dešavalo u proteklih nekoliko dana i na kraju zaključujem da mi ova protekla sedmica i neće ostati nešto značajno u sjećanju. Da sve ne bi do kraja bilo monotono pobrinula se visoka temperatura koja me bez najave posjeti i za nekih dva sata koliko je trajala borba sa njom iscijedi poput krpe.

Dovoljno za napomenu da je u životu ipak najvažnije – zdravlje.