Zenica Online – novosti i price iz Zenice

DOMINIJEVA ČARDAKLIJA

Pripremio: Mirsad Đulbić

Izuzetno je malo Zeničana, koji nisu vidjeli Dominijevu čardakliju, kuću malo neobičnog oblika gradnje. Kuća je imala veće dimenzije sprata od prizemlja i taj oblik gradnje kuće se u srednjoj Bosni naziva čardakom. U drugim regionima, čardak ima drugo značenje. U Zenici je bilo desetak čardaklija, ali na žalost, ostalo ih je par i samo se jedna kvalitetno održava.

Prije 50 i koju godinu više, Dominijeva čardaklija u tom dijelu Starog Radakova (sada naselje Crkvice), bila je vrlo upečatljiva zgrada. Iz tih vremena je posebno i pamtim. Put na kupanje ili ribolov je obavezno vodio pored te kuće. Ona je bila na neki način orjentir. Jedno vrijeme je u prizemlju bila prodavaonica u kojoj se moglo nabaviti nešto od onoga šta se zaboravilo ponijeti od kuće.

Na žalost, Dominijeva čardaklija nikada nikome u Zenici nije bila od interesa, tako da nije stavljena pod zaštitu države i srušena je 1999. godine. Zenica polako, ali sigurno gubi svoje lijepe, atraktivne i vrlo stare kuće.

Istorija Dominijeve čardaklije

Nema tačnih podataka o godini zidanja kuće. Iz dostupnih podataka, zna se, da ju je zidao Derviš – beg Dervišbegović između 1850. i 1855. godine. On je bio turski povjerenik za područje Babino, koje je tada 1855. godine obuhvatalo sela: Drugavci, Kasapovići, Kula, Kovačići, Pepelari, Peševići, Hajkovići, Poca, Vukovići, Trešnjeva Glava, Bristovac, Biškovići, Vranovići, Bijela Voda, Jasika i Sebuja. To područje je imalo 198 kuća sa 1.245 stanovnika. Najnaseljenija je bila seoska jedinica Vranovići sa 280 stanovnika. U ovu seosku jedinicu su spadala sela Vranovići, Bijela Voda, Jasika i Sebuja. Stanovnici tih 16 sela područja Babino su bili muslimani i kršćani obje religije.

Zenicu i okolinu je kuga pogodila više puta. Strahovito je prorijedila stanovništvo. Najteže pohare su se desile u XIX stoljeću, kada je kuga harala tri puta: 1813÷1818., 1833. i 1878. godine. Nakon pohare 1813÷1818. mnoga su mjesta izgubila i do 70% stanovništva. Zenica je također imala velike gubitke stanovništva. Kao rezultat toga vremena, u Zenici je tada „niklo“ preko 20 novih grobalja, popularno zvanih „kužna“. U Zenici i okolini se kuga češćče nazivala „kratelj“ jer je brzo dolazila i kratila živote ljudi.

Teško pogođena područja Bosne su sultanovom naredbom popunjavana seobom stanovništva iz krajeva manje pogođenih kugom. Tako su u Zenicu iz područja Gabele, Čapljine, Ljubuškog i Širokog Brijega doselile brojne porodice, a među njima i porodica Galić Ivana. Po poreznim knjigama, Galići su u Zenici, selo Crkvice, prisutni 1849. godine. Glava porodice je Ivan Galić. Marljiva i brojna porodica Ivana Galića se vjerovatno dopala Derviš – begu Dervišbegoviću, čim im je darovao preko 250 dunuma oranica, najviše na Crkvičkom brdu, ali i u Starom Radakovu. Prateći porodičnu lozu Galića, nakon Ivana je na čelu porodice Blaž, kojemu se 1886. godine rodio sin Domini. Domini odlazi u I Svjetski rat kao pripadnik neboračke jedinice, a nakon rata u novoj državi, kao priznat pošten čovjek, dobija obavljanje časne dužnosti načelnika seoske opštine „Stara Zenica“, koja je obuhvatala sela babinskog sliva i sela Potočkoga sliva (Gornja Zenica i okolo). To je povjerenički posao, koji se nije plaćao, a društveno je visoko kotirao. Sličan poziciji povjerenika turske vlasti Derviš – bega Dervišbegovića. Blaž je 1928. godine dobio sina Antu, koji je još živ i zdrav u Zenici.

Kuća, koju je sagradio Derviš-beg je promijenila tri vlasnika. Kada se Derviš –beg odlučio vratiti u svoje Moštre, gdje je imao veliko imanje, kuću je prodao porodici Varupa iz Viteza. Kuaća je u posjedu porodice Varupa bila do 1927. godine, kada ju je od Varupe zvanog Travničanin, kupio Ivo – Ivšin Anić. Nakon 3 godine, Ivšin je odlučio kupiti kuću na Krču i čardakliju je prodao Dominiju Galiću. Domini Galić se sa prilično velikom porodicom uselio u čardakliju početkom 1930. godine. Domini je kuću generalno renovirao, naročito krovište.

Nakon II S.R. Domini je radi nacionalizacije ostao bez najvećega dijela zemljišnog posjeda dobijenoga od Derviš – bega. Nije mu čardaklija nacionalizirana i od preko 250 dunuma ostalo mu je samo oko 85 dunuma, a kako se Zenica širila i gradila, koncem osamdesetih godina, porodica je skoro pa ostala bez zemlje, samo sa čardaklijom.

Obzirom, da je Domini bio jako poštovan u Zenici kao volonter načelnik seoske opštine „Stara Zenica“, kuća, odnosno čardaklija je u narodu nazvana Dominijevom čardaklijom i tako sve do njenoga rušenja u ljeto 1999. godine.

Dominijeva čardaklija je prikazana slikom snimljenom 1956. godine. Vidljive su i gospodarske zgarde uz kuću: štala, sjenik, kokošinjac i ćenifa. Kuća je dimenzije sprata imala za oko 1,5 m veće od dimenzija prizemlja. U prizemlju su bile četiri prostorije i drveno stepenište za sprat. Na spratu su bile četiri prostorije, veće od prostorija u prizemlju, a jedna od njih sa kamarijom (doksatom). To je bila gostinska ili dnevna soba. Na fotografiji se vidi kamarija gostinske sobe.

U Dominijevoj čardakliji, prizemlje, bila je prodavaonica poljoprivredne zadruge, gdje su kupači i izletnici nabavljali ono šta su zaboravili ponijeti sobom.

Na priloženim slikama je Dominijeva čardaklija i njen položaj u sadašnjem prostoru.

Slični postovi

• July 12, 2011 -- Narodne pjesme pjevane krajem XIX stoljeća u Zenici (0)
• April 29, 2011 -- Zenički narodni običaji za Jurjevo (4)
• April 7, 2011 -- VAROŠ ZENICA SA OKOLINOM – 1892. godina (0)
• March 20, 2011 -- ZENIČKA ČIMBURIJADA – Kratka istorija (9)
• February 14, 2011 -- Ubaci u turbe za želju (7)