Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Dešava se i to…

Piše: Miro Vinduška

Oduvijek je važilo da žena mora biti poštena jer ona rađa djecu i mora se dobro znati porijeklo to jest loza, čiji je ko da se slučajno ne bi uvalio neki uljez (genetski) i razvodnilo rasno, etničko, narodno, religiozno ili kojekakvo drugo porijeklo.

Žene na selu su važile (jelde) ispred gradskih poštenije jer su mogle lako da se nađu pod kontrolom familije zato što je sama okolina bila manja i tako lakše preglednija. Za gradske dame je uvijek važilo da, posebno one koje rade, imaju šansu da dođu u kontakt nekog laskavca i padnu pod uticaj pa naravno ”zglajzaju”. Za one koji ne znaju sta to znači, pošto je glajz iskrivljena njemačka riječ za kolosijek, znači “iskočio iz kolosijeka”. To bi ovaj put značilo ispao iz nekih životom određenih normi. Nisu računali (na selu) na šumare i poštare.

Ali da li je uvijek baš tako?

Neću ništa da iznosim iz vlastitog iskustva jer bi bila mala ova stranica (šalim se) to onako usput, ako mi žena bude ovo čitala.

Obično kao djeca puni znatiželje, važi za sve ali ovaj put za muške, kad piške ili se goli kupaju na rijeci, gledaju kakva je kod koga ćuna to jest muški ponos ili ljubavni mišić. Koliko sam puta čuo djecu kako se ispituju onako narodski “Der ti čuke” to znači u prevodu “Da ti vidim onu stvar, ćunu”.

Tako je u jednom selu u okolini Žepča jedan dječak bio žigosan. Djeca su vidjela da ima samo jedan testis (uh što se lijepo znam izražavati). U djetinjstvu su ga izazivali a kad se oženio znatiželjno su priželjkivali šta će se desiti. A desilo se. Nemaju djece. Šta drugo nego ta njegova “falinka”. Uvijek je važilo da je žena ta koja je “jalovica”, hadžija to ne može biti. Ovaj put znajući za slučaj dotičnog svi su bili sigurni da je do njega.

Vrijeme je prolazilo a obzirom da je u selu bilo dosta udovica ili neudavača pružila se šansa da žene nezadovoljne u braku potraže spas sa strane, to jest da namire ono što nisu imali kod kuće. Prava prilika, naš F. Sigurni da je sterilan (jer se vijest o njegovoj “falinki”već odavno pročula i uvijek je bio onako iza leđa izrugivan.

Ali, bila u selu jedna sirotica, nagluva, ružna, ne daj je bog sanjati, zaposlena kao čistačica u školi. Uvijek je maštala da joj je makar dijete imati da ne ostari sama. I desilo se, rodila se curica u poznim godinama, mislim čak 50. Seljani k’o seljani, puni znatiželje vršili na nju pritisak da kaže ko je otac. Ona se otimala i napokon priznala. Zamislite naš hendikepirani po muškosti F.

Šta se desilo, počelo se zagledati po selu, na djecu. Te ovaj liči na njega, te onaj. Ispade nekoliko djece začeto sa našim “hadumom”. Naravno pokušavao je da se opravda ali je shvatio da je napokon izvršio osvetu na one koji su ga ismijavali. Čak je i njegova supruga sagledajući čitavu situaciju bilia zadovoljna, jer su iako je njena “falinka” bila ”što nisu imali djece”, najzad se lišila zajedljivih i sažaljivih pogleda mještana.

Zato dragi sugrađani bacite malo pogled unaokolo po onom staroj “ništa nas ne smije iznenaditi”. A iznenadi ponekog.

Pozdrav i razmislite.

Slični postovi

• February 22, 2012 -- Šikucije (0)
• June 20, 2011 -- Aero Klub (0)
• June 17, 2011 -- Crni petak (0)
• May 26, 2011 -- Vlašić – slet planinara Babanovac (0)
• May 22, 2011 -- Vašar (1)