Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Kolekcionar – priča prva

Piše: Senad Tatić

Često mi se dešava da me neki zvuk, slika ili blaga nota nekog mirisa podsjeti na davno prohujale dane, na dane mog djetinjstva. Prava je magija kako mi se u glavi poznati miris pretoči u neku dragu sliku, ili kako mi mozak od naizgled nebitnog zvuka stvori čitav film koji sam sigurno već jedanput gledao. I ne samo da sam ga gledao, nego sam u njemu glumio glavnu ulogu ni sam neznajući da tako proživljavam najljepše dane u svom životu. Djetinjstvo kakvo god bilo, lijepo ili manje lijepo, uvijek predstavlja nešto čega se rado sjećamo, i o čemu često razmišljamo. Sjećanje na njega nosimo duboko u sebi i u određenim trenucima nabijenim emocijama, sjedamo na taj čarobni ćilim satkan od slika, zvukova i mirisa i puštamo da nas svojom čarolijom ponese i vrati u našu mladost, da opet nakratko osjetimo čari nekog potrošenog vremena.

Sjećamo se najčešće nekih dragih i veselih događaja, lijepih i zanimljivih mjesta i osoba koji su nam u ono vrijeme bile drage ili su nam nešto značile u životu.

Postoji više razloga zašto se tako često, u svojim mislima ili pričama, vraćamo u dane djetinjstva ili u neki period našeg života koji je već poodavno iza nas. Ali rekao bih, onaj glavni je, da smo sa svakim novim danom stariji a samim tim i sjetniji. I što smo bliže svojoj konačnici mnoge stvari na tom putu bez povratka, uključujući tu i nas same, postanu nam strane i nerazumljive, dožive neke čudne transformacije, a koje teško prihvatamo i sa čijom se promjenom, svi mi bez izuzetka, teško mirimo. Nešto više nismo u stanju da uradimo, nešto smo zaboravili kako se radi a nešto više ni ne postoji jer ga je pregazilo vrijeme baš kao što i nas neumoljivo gazi. Od postanka svijeta još nikom nije pošlo za rukom da čamac kojim plovimo tom uzburkanom rijekom života, natjera da se kreće u suprotnom smijeru.

Drugi ali ništa manje važan razlog je, što život ni izbliza ne liči na onaj iz našeg djetinjstva. Iz dana u dan sve je brži, dinamičniji, sadržajniji, stresniji i ko nije u stanju da prati taj ritam, obrao je bostan.

Jedna velika bijela ajkula ili savremeni bolid formule 1, recimo onaj crveni Ferrari, najbolja su personifikacija današnjeg života, jer svi znamo koliko su brzi i da im od brzine zavisi opstanak ili slava. Ali postoji i jedna druga sličnost izmedju njih i naših života. Ni jedno ni drugo se ne mogu kretati u rikverc. Osuđeni su na jedan pravac, baš kao i mi sami. Ne znam kako ajkule, ali mi imamo naša sjećanja i drage nam uspomene kojima se možemo vratiti kad god to poželimo, i koje nam niko ne može ni ukrasti ni izbrisati dok mi to ne uradimo sami.

Uvijek kad razmišljam o ovoj temi, prva asocijacija koja mi pada na pamet, je lik sjetnog starca iz davno igranog televizijskog serijala pod imenom „Tale“ ili „Budalina Tale“. U malenoj, prijeratnoj kafani, preostaloj iz turskog vakta, punoj dima i mirisa rakije koja se pila iz čokanjčića, ovaj nekadašnji čaršijski prvak, koga je kao i kafanu pregazilo vrijeme, običavao je sa velikom sjetom reći:

- Ah, kakve je Pešta imala kupleraje. Jazuk za Peštu.

Iz svake ove riječi, iz tona kojim je rečena i iz pogleda uperenog negdje u brda koja se vide kroz čadžav pendžer, da se naslutiti čitav jedan buran život za kojim je ovaj starac žalio i žalit će dok je živ, duboko svjestan da se neće vratiti ni ponoviti ni jedna jedina sekunda tog sretno proživljenog vremena.

Mnogi moji prijatelji koje sam stekao u realnom životu, kao i oni koje sam upoznao na sajtovima tzv. društvenih ili socijalnih mreža, pomalo mi liče na starca iz ove priče. Većina ih svoja nostalgična sjećanja pretače u kratke priče koje nesebično dijele sa drugim posjetiocima ovog virtualnog svijeta, vračajući i sebe i njih u nešto neponovljivo. U tome ni sam nisam izuzetak.

Slični postovi

• October 10, 2010 -- Kolekcionar – priča četvrta (2)
• October 8, 2010 -- Kolekcionar – priča treća (3)
• October 6, 2010 -- Kolekcionar – priča druga (0)
• September 27, 2011 -- U meni jesen je… (3)
• September 8, 2011 -- Zenica – stare slike i pričice (0)