Wednesday, October 27th, 2010 at 07:32
Visited 1058 times, 1 so far today
Je li sramota biti pošten?
Piše: Hana Kazazović
Poštenje
Čitam jutros na jednom blogu tekst o tome kako se krade u zubarskim ordinacijama i pokušah se sjetiti kada je to poštenje kao osobina gurnuta u zapećak. Kad smo prošli kroz to ogledalo koje nas je odvelo u svijet u kojem je sramota reći da je lopov svako ko uzme nešto što nije platio?
Olovke i rokovnici iz kancelarija? Sapun iz WC-a? Peškir iz hotela? Čaša i pepeljara iz restorana? Pa kad niko ne primijeti ili ne reaguje jer su male stvari u pitanju onda se prelazi na veće.
Zašto se drugačije tretiraju:
1. Lopov koji razbije leptir staklo na automobilu i ukrade kasetofon, pa sve skupa napravi štete 50,00 KM
2. Radnik koji u toku jednog mjeseca sa radnog mjesta iz državne firme odnese rokovnika i kancelarijskog materijala u vrijednosti 200,00 KM
Kad ćemo vratiti i ko će vratiti poštenju status koji zaslužuje? Ili su pošteni postali manjina koja se više ne čuje i nema pravo glasa?
Zašto poštenje izumire? Zašto je Redžo Hamzić iz Goražda koji je vratio pronađene pare lik o kojem se snimaju TV emisije u kojima se njegovo djelo tretira kao nešto nenormalno? Kad smo se počeli čuditi tome kad neko vrati i ne uzme sebi nešto što nije njegovo? Kad smo ljude koji ne kradu i koji osuđuju krađu počeli gledati kao ludake a lopove kao normalne likove?
Ja sam pričala sa zabrinjavajuće malo onih koji su rekli da bi uradili isto što i Redžo. Mnogo više je bilo onih koji su rekli da je Redžo svakako našao neke sumnjive novce jer “Ko to normalan i pošten izgubi toliko para?” Za sve se nađe opravdanje – svoje nepoštenje ćemo uvijek lako opravdati.
Kad se radi o političarima – kad god se spomene kako oni kradu ili uzimaju više nego što im pripada (moderan i korektan naziv za lopovluk) svi kažu “Joj i ja bih da sam tamo! Ti kao ne bi?!”
Možda zvuči kao sitnica ali krađa je između ostalog i :
- Odnošenje olovke i rokovnika iz kancelarije koju je preduzeće nabavilo i platilo da imate čime i u šta pisati na poslu (a za svoj rad dobijate platu).
- Vaganje 900 gr paprika umjesto 1 kg koji ste naplatili
- Uzimanje čaše iz restorana – vi platite piće ali čaša nije uračunata u cijenu
- Odnošenje komada mesa kući iz kuhinje u kojoj radite
- Sipanje manje pića u čašu u kafani
Sve su to sitnice ali se nakupi.
Krađa je uzimanje onog što niste platili i što nije vaše. Gdje god i o čemu god da se radi.
“Svi to rade” nije opravdanje – to je izgovor.
Za početak neka pođe svako od sebe – kako se svako od nas osjeća kad mu neko uzme nešto njegovo? Prijatelj vam uzme sa stola upaljač slučajno pa vam bude krivo, da ne govorim o nekim većim stvarima.
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Cyber Bosanka
Tags: Cyber Bosanka
Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/10/je-li-sramota-biti-posten/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
zubarica
October 27, 2010 at 13:04
Draga Bosanka,
.
hvala što ste me pomenuli
Kao i mnogi drugi, i ja sam viđala “kraduckanje”; no – ovo sada je doslovno otimačina, i od pacijenata i od… praktično od svih nas.
Jer – kako rekoh – iz davanja SVIH NAS su se opremali domovi zdravlja.
Mislim da je i to jako bitna stvar: jako malo ljudi (kolega) u mom poslu jasno shvata čije je REALNO to što se krade, i ko će to (iznova) da kupi… Pretežno su to privatnici, jer su naterani tako da misle.
A biće i bolja vremena, biće…:).
Srdačan pozdrav
.
mahir
October 27, 2010 at 13:09
POSTENJE JE PRECICA U SIROMASTVO KAO I PONOS,KOJI PRETHODI PADU,TAKO JE TO NAZALOST NA OVIM PROSTORIMA.BEZBROJ IZREKA NASIH NA TU TEMU,POSTEN I MAGARAC BRACA,POSTEN I BUDALA ISTA STVAR ITD ITD ITD.DODUSE ,NI SAM NE POZNAJEM ,BOGATA COVJEKA A DA JE POSTEN,OBICNO SVI POSTANU KAO FINI TEK KAD SE OBOGATE,ALI TO JE NEKA DRUGA SOCIOLOSKA,FILOZOFSKA STVAR.POSTENJE JA IDEL,CEMU BI TREBALO TEZITI,NISAM SIGURAN DA JE TO LJUDIMA SVOJSTVENO,U PRIPODI STVARI,EGOIZAM JESTE,TAKO TO NEKAKO IDE
Mediha
October 27, 2010 at 18:11
Drzim se one: S djavlom doslo, s djavlom i otislo. Imam samo ono sto sam zaradila/odradila i sto mi pripada, u svakom pogledu
.
Ima postenih ljudi ( jos uvijek ), a lopovluka i lopova jos vise. Taj oblik zanata nikada nece izumrijeti.
Vratim sve sto pronadjem ( nekoliko puta mobilni telefon, jednom foto kameru, novcanik pun novca pronadjen u FIS-u prosle godine, kisobran u prodavnici…), ali imam takodje pozitivnih iskustava, jer sam licno gubila telefon, pa kad sam sama sebe nazvala, javio mi se vlasnik jednog restorana na planini pored kojeg sam samo prosla, rekavsi mi da je telefon nasla neka gospodja ispred restorana i unijela ga unutra, nadajuci se da sam bila gost. Ljetos sam u Travniku izgubila kamericu, vratila se i nasla je kod tete koja nas je posluzivala itd.
Znam i tipa koji taksira, pa kad mu neko u taxi-ju zaboravi mobilni, on ga u roku od 15 minuta proda i jos kaze: Dobra tura!
Po meni je vrlo hrabar, ja bih se plasila da mi te pare ne zatrebaju u prvoj apoteci.
Eh sad, kako li je to pronaci vrecu para, a biti gladan, promrznut i na cesti… ne znam i ne bih voljela da znam.
Znam samo da nisam jednom u zivotu bila prevarena i zakinuta i da se nisam lijepo osjecala. I znam sta pomislim pri spoznaji da me neko “podkrao”, zato ne bih voljela graditi svoj zivot na takvim temeljima… A posebno zivot svog djeteta.
Mirsad Đulbic
October 27, 2010 at 20:11
Kako god se okrene, ipak je poštenje veoma bitno za jedan normalan život. ¨
Sve se vraća, sve se plaća.
Ja ne vidim kako nepošten čovjek misli podizati djecu, a i šta će mu, kada će mu na djecu upirati prstom. Djeca će biti žigosana i u startu bez svoje volje ubačeno u neki drugi svijet, svijet svoga oca.
Mislim da se ne varam, ako kažem, da u Zenici, većina ljudi spada u kategoriju poštenih i časnih ljudi!
Mike
October 28, 2010 at 22:11
” Halo , Bing , kako brat ? ….. Cijena ? Prava sitnica . “
Aleksandra
October 29, 2010 at 01:16
Mrzim ono:’Svako to radi.” Ja, ne znam ni da slazem, a kamoli da ukradem.Ali nista! Cak i onda kada mi neko nesto da, a meni se taj “poklon” cini nekako kao milostinja, ne prihvatam, Zahvalim se i kazem, ma ne, nema potrebe…Jednom mi moj kum rece: E jebi ga kumo, sta imas od tvog postenja? Cistu savjest i miran san, rekoh. I zaista je tako…
I sada cu da se osvrnem na sve ‘novopecene vjernike’, koji samo o tome pricaju, te se hvale svojim odlascima u crkve i dzamije, a maznu ovamo povremeno neki rokovnik, hemisku, casu, peskir, papuce, …kao, nije to nista. AAaaa, jeste…sama zelja za necim tudjim je grijeh.
Hanci, super ti je tema. Eto cisto da se zapitamo gdje nam ostade ljudskost? Ne treba da se pravdamo onima gore na vrhu, gledajmo sebe i mislimo na svoju djecu. Sto rece nasa Mediha, kako se ne boje da ce te pare potrositi u apoteci???
SELTIK
October 29, 2010 at 01:34
Hapo sam voce od komsija,znalo je biti i po degenjeku ako me uhvati ali na moju srecu ni vidjeli me nisu.
U samoposlugama cokoladice i ostala cudesa koliko mi je dovoljno,ali kada sam odrastao i postao radisan i posten momak te iste samoposluge su mi izdavali racune da zaboli glava.
Kao mlad jos ucenik,radio sam na pijaci prodavajuci voce i povrce za druge te potkradao kako njih same tako i njihove tj.u momentu prodaje moje musterije oni meni maznu koju vocku a ja im u istom momentu uvalim koju trulu i onda to sve naplatim uz rizik po njih da ne dobiju tacan kusur.Ako neko primijeti uputim mu andjeoski osmijeh sa opravdanjem da sam se prebrojao,to su samo rijetki a koliko ih ne primjeti?
Doslo i vrijeme odsluzenja vojnog roka,odlazim u taj bastion postenja i morala kasarna JNA,odmah prvi dan pohapase mi svu novozaduzenu opremu.
Zakon sutnje u to vrijeme zlata vrijedan,ja moje stvari namiri u roku dva dana,sve ovce na broju a vuci siti kako nam stari govorise nekad.Onaj koji me pohapao bio mi je dugo vremena sponzor za zavrnuti mi koju pivu u garnizonskoj kantini valjda iz razloga da jadnik ne ostane kaljava obraza.
Povratak iz JNA ceka me staro radno mjesto svi uznapredovali a ja izpocetka.
Posteno nema sta,latim se vec onda zapada koju godinu a onda se opet vratim u Zenicu,opet novi posao sve posteno.Godina za godinom,boljitak stare drzave donese srecu mojoj firmi u organizovanju sindikalnih izleta u razne krajeve tadasnje nam drzave,ukratko gdje god smo dosli zvali su nas Zenicki termit-turisti jer gdje god da smo bili oglodali smo sve bas kao termiti.
Bilo ih je koji su donosili toalet-papir cak iz kuce cvijeca u Beogradu,sapune,case,tanjure,i ostali hotelski inventar a ja kao andjeo stajao bih za sankom i smijao se mojim nekadasnjim klijentima sa pijace.Svi su oni vec imali tada djecu koja su sada formirane i zrele osobe.
Nisam andjeo niti ja po gore vec napisanom ali bar sam se na vrijeme odmaknuo od te tamo atmosfere,daj boze da se samo kradu uredski i hotelski inventari.Treba ipak pisati o onima sto pokradose MILIJARDE.
Mediha
October 29, 2010 at 02:28
@ Mike: Hallo Sir Oliver! Nesto te nema…
Nego, zanimaju li te letnji kompleti sa divnim crnim prugama, made in Yuma, original? Cijena? Prava sitnica…”