Ćevap naš nasušni | Zenica Online - novosti i price iz Zenice

Sunday, October 3rd, 2010 at 17:57


Visited 9501 times, 7 so far today

Ćevap naš nasušni

Piše: Damir Vučak

Stotinu puta sam se pitao šta to ima u ćevapu pa da kod nas u Zenici imaju taj povlašten status, status kultne hrane? OK, Turci imaju kebab, Zagorci štrukle, Talijani pizzu i lazagne a mi imamo ćevap.

Moja sjećanja na ćevape sežu do kraja šezdesetih godina prošloga stoljeća kada su me moji roditelji vodili kod Vranješa na ćevape. Ta ćevabdžinica više ne postoji a mislim, mada nisam siguran, da je vlasnik među živima, čika Ranko Vranješ. Bila je smještena na samom ušću Kočeve u Bosnu gdje je sada parking u zgradu Kantona. Znam da sam, takođe sa roditeljima, išao na ćevape u baštu KP doma koja je radila kao restoran a najviše mi je u sjećanju ostala jedna mala ćevabdžinica iza pravoslavne crkve za koju nisam nikada znao kako se zvala ali se jako dobro sjećam imena vlasnika – Husagić Faik. Sjećam se da su me roditelji nagrađivali ćevapima kada bih dobio petice u školi i obavezno pitanje mame kada bih bio bolestan: „Možeš li išta jesti, hoćeš ćevape?“

Kasnije se pojavio rivalitet između dvije radnje u Masarykovoj ulici, između Rasima Salčinovića i Omeragića. Dijelilo ih je nekoliko metara i imali su pravu vojsku poklonika. Redovite su bile svađe između njih čiji su ćevapi bolji. Tu bitku je, bar naizgled dobio Rasim jer su se njegovi proizvodi održali do današnjih dana. Svakom Zeničaninu je zasigurno ostalo u sjećanju čekanje u redovima i izuzetna snalažljivost radnica za roštiljom. Povlašteni (oni koji su znali radnice ili vlasnika ) su imali prostoriju iza roštilja i dobijali su ćevape preko reda. Svaki kvart je imao neku svoju ćevabdžinicu sve do pred sami rat. U nekim poratnim godinama se pojavio famozni Bešlić o čijim se proizvodima već bajke pričaju. Konkurenciju mu, bar donekle, danas pravi jedino ćevabdžinica „kod Seje“ koju drži sin rahmetli Seje Pruščanovića, Senad.

Kult ćevapa je dosegao tolike razmjere da je postalo neizbježno mjesto za pokazati nekom ko vam dođe u goste. Probao sam Travničke ćevape , Banjalučke tzv. „redenik ćevape“, Sarajevske ali niti jedni mi nisu kao naši, zenički. Nedavno sam pričao sa jednim prijateljem iz Mostara i pokušavao mu objasniti gdje stanujem. On bukvalno ne zna gdje je stadion, Stara čaršija ili novoizgrađeni centar ali jako dobro zna gdje je Bešlićeva radnja. Zahvaljujući njemu promet u Travničkoj je sigurno uduplan. Zanimljiv mi je bio i prijatelj koji već godinama živi u Danskoj i koji je ljetos direktno sa aerodroma otišao na naše ćevape pa tek onda svojoj kući, da vidi roditelje.

Vjerujem da bi jako visoko na ljestvici kotirali ćevapi kada bi se pravila anketa među ljudima koji žive vani , na pitanje , šta vam najviše nedostaje iz Zenice?

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Slični postovi

Written by:

Filed Under: Blentoven

Tags:

Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/10/cevap-nas-nasusni/trackback/

Comments

  • Mirsad Đulbic

    October 3, 2010 at 22:31

    Pa i ja se isto tako pitam – šta ima u ćevapu, da se o njemu toliko priča. Nisam neki ljubitelj ćevapa, sem kada ih napravi supruga jer su mi tad pravi. Ovi u ćevabdžinicama su tzv. damski, bez ukusa na bijeli luk, a pravi ćevap se radi sa tim ukusom.
    Kada jedem izvan kuće, preferiram sve ono gdje mogu da vidim meso a da nije mljeveno. Naime, jednostavno je nemoguće napraviti dobru mesnu smjesu ćevapa, a da ne košta minimalno 14÷15 KM/kg. Sada kao biva najbolji ćevapi su do 10 KM/kg.

    Spomenuo si Husagića. On je imao ćevabdžinicu uz stari SUP, iza hana i čaršijkse džamije. Bio je poznat po uzrečicama:”Hoćeš’ da ti zabiberim i zapapričim?”

  • miro

    October 3, 2010 at 23:26

    husagic,sjecam se da mu se vanjski dio rostilja vidio kad su se kuce do njega srusile,kasnije je bio preselio ,cini mi se prva zgrada do ulaza u carsiju preko puta djungle progavnice, sin automehanicar i zvali smo ga Vajta a od cerke koja je radila u cevabdjinici sam ime zaboravio.

  • SELTIK

    October 4, 2010 at 00:46

    Husagic Faik,imao cevabdzinicu iza Pravoslavne crkve u smjeru Brista dobri cevapi ali jos bolja polivena i nazalost mali radni prostor te ne bas nekaa lokacija.U isto vrijeme ona kod Vranjesa sa isto tako visokim kvalitetom ali na daleko naj-boljoj lokaciji u to vrijeme u Zenici.
    Ostala dva suvremenika ste nabrojali vec a to su Omeragic i Salcinovic koji je svako pojedinacno pobrao fetu svoje slave.Pojavom Beslica 80-ih godina svima se prodaja smanjila a njemu povecala i taj nivo mislim drzi i dan-danas.
    Obzirom da zivim vani evo vec nekoliko godina mi se desava da pri dolasku u Zenicu prvo odem u Crkvice na cevape kod Beslica pa tek onda ostalo.Tako isto radim i prije povratka jer gdje ces voziti na gladan stomak,cevapi i par jogurta naravno od zimzija i vozi natrag.
    Inace negdje sam procitao da ime cevap je slavenska izvedenica od imena kebab.Kebab pak pod istim imenom u Arapskim drzavama nije jedno te isto.U Maroku su to listici juneceg ili janjeceg mesa poslagani u vrsti lisnatog peciva skupa sa komadicima raznog povrca dok kebab u Iranu nije nista vise do po naski raznjici.Takodje Grcki giros nije nista drugo nego kebab kao onaj koji se sluzi u Turskoj.Takodje u Rusiji se rade slicni specijaliteti pod imenom sasljik,negdje se radi o nizu komadica mesa kao raznjici a negdje se radi o nanizanim kuglicama mljevenoga mesa nesto slicno kao Banjalucki cevapi.
    Medjutim cevape kao u Zenici necete nigdje naci na ovome svijetu,postoje slicni a to su Travnicki,Sarajevski,i po koji manji neimenovani sateliti.Ono sta prave u Banja luci te prodaju to po meni nije nikakav cevap.

  • denis

    October 4, 2010 at 07:08

    Al bili su dobri i kod teta Goje na krovu Poliklinike. kad si dobar roditelji te odvedu da gledas neki koncert ili desavanje na stadionu + cevapi kod teta Goje. mmmmmm
    :D

  • zenicaonline

    October 4, 2010 at 11:12

    Miro nam je poslao komentar sa slikama pa ga u njegovo ime ovdje postavljamo. Mogao bi i kao post ali bolje da sve vezano za ćevape bude na jednom mjestu.

    Evo da se nadovežem na Damira o ćevapima.
    Prijatelji koji su mi pomogli da se naselim u Holandiji su stalno imali želju da vide Zenicu pa sam ih ovog ljeta doveo na par sati. Zeta, muža od mladje ćerke i svekra od starije doveo sam iz Omiša gdje su bili sa mnom na ljetovanju da vide i to čudo Zenicu. Na brzaka na Smetove , krug po čaršiji, kifle kod Salčina pa na pijacu da im kupim suve govedine koje im svake godine donesem jer je obožavaju. Sa obzirom da sam morao i nazad ostalo je da još odu na ćevape. Po dolasku su popili kahvu na Plavoj vodi i naravno “zakvačili malo šoljom da se napiju”. Naravno takvu još nisu pili. Odveo sam ih u Travničku kod Bešlića. Iako smo ponijeli lepinja, kifli, bureka i svježih utisaka, ćevapi su ostavili najveći.
    Kad smo se vratili samo o njima pričaju, mada sam im ja u više navrata pravio kod kuće. Tako da se ne pitate zašto su ćevapi simbol Bosne kao pica, lazanje Italije i sl. Oni su jednostavno nenadmašivi. Ja kupujem zamrznute od nekog našeg proizvodjača iz Njemačke i nisu tako loše i jednom sedmično su kod mene na jelovniku.
    Miro na cevapima sa prijateljem
    Kupovina suhovine

  • Mirsad Đulbic

    October 4, 2010 at 11:39

    @ SELTIK Ima ćevapa još drugdje, spravljenih na isti način, ali različitih dimenzija. U Rumuniji je mićiburi (mići), ako sam upamtio. Sjećam se, da smo naručili po 10 komada, a konobaru ispale oči. Kada je donijeo, bilo nam je jasno. Pa to je bilo skoro pa tri frtalja mesa i deset zemički. Mići su prečnika oko 6 cm i dužine oko 10÷12 cm. Sve ostalo je isto, čak imaju i okus na bijeli luk, koji se vremenom u Bosni izgubio.
    U Ukrajini imaju ukrajinski (Kijevski) lonac, a la Bosanski, jedno u zemljanim posudama, ali imaju i specijalitet a la naš ćevap i isključuvo u nacionalnim restoranima. Tvrde, da im je to u nacionalnoj kuhinji ostalo od Tatara, koji su cca 4÷5 stoljeća vladali Ukrajinom.
    U istočnoj Turskoj, oko Tigrisa, gdje većinu stanovniuštva čine Kurdi (Turci ih nazivaju Planinski Turci), naišli smo davne 1977. g. na original bosanski ćevap, ali se ja ne sjećam naziva, koji je bio na tada (možda i sada) zabranjenom Kurdskom jeziku. Tamo sam uz taj ćevap dobijao veliku ljutu pečenu papriku, kao nekada u Bosni – a čega nema više nigdje.
    Sjećam se, da je po mišljenju brojnih Zeničana, najbolji roštiljdžija u Kasini, Omer, imao takvo posluženje ćevapa. Na ćevap u Kasinu (bivši hotel) se išlo u posebnim prilikama, jer je bio najbolji ali i najskuplji ćevap u Zenici, jer se radio iz tri vrste mesa. Nemam namjeru reklamirati, pa neću pominjati gdje je, ali ima trenutno u Zenici jedna ćevabdžinica u kojoj se sprema ćevap na takav način i vjerovatno je najbolji.
    Omer je radio i u ljetnoj bašti restorana “C-blok 1 i 2″, a porijetko i u roštiljnici ljetnog kina Metalurg. Uglavnom, kud se kretao Omer, tuda i narod za njim. Kada je Omer umro, tada su mogli da odahnu svi ostali koji su se bavili ćevapima.
    U Zenici je Omerova kći Senada (nadam se da nisam pogriješio ime).

  • Samir

    October 4, 2010 at 18:01

    Lokalpatriotizam na stranu, ali meni su travnički ćevapi najbolji, i to kod Harija. Jedina mana im je što su porcije 2x veće nego u Zenici, pa “velika” porcija ima hektar lepine i 20 XXL ćevapa.
    U Zenici su dobri ćevapi kod Merdanovića (na Carini, iza Vitraža), a najbolji zenički ćevapi su u Kaktusu (ima jedan na Carini, a jedan u Titovoj, preko puta urara Gladana).

  • miro

    October 4, 2010 at 19:24

    niste vi jeli cevape u Busovaci u kavani gdje se film Hanka snimao.Male bucmaste lepinje i cevapi u kojima je bilo malo i bravetine i sto Mirso rece i bjelog luka.ja sam specijalno isao tamo da se castim.Ne znam da li jos postoji.

  • Ena

    October 5, 2010 at 00:10

    Ne znam je li do mene, ili što su mi blizu pa su mi malo i dosadili, ali meni su Bešlićevi ćevapi osrednji. Kažu da u Radakovu ima jedna ćevabdžinica, koja koristi Pruščanovićeve lepine i da su zaista dobri ćevapi. Nažalost, ne mogu se sjetiti imena.
    Za mene su Travnički ćevapi i Kiseljačke pogačice još uvijek neprevaziđene. I to je lokalpatriotizam, Bosna nije velika :)

  • Samir

    October 5, 2010 at 16:52

    Uh, zaboravih…
    Ko nema problema s holesterolom i sličnim lipidima, treba probati ćevape kod Fehre (na putu Lašva-Kaonik). Kad je Džanko tamo snimao Pozitivnu geografiju, poguzija je tražio ćevape u kajmaku, tako da sad tamo poslužuju specijalitet talijanskog imena “DžankIni ćevapi”. Ćevapi plivaju u kajmaku, u zemljanoj posudici kao za lazanje, a s lepine se cijedi masnoća…

  • Stan

    October 6, 2010 at 06:57

    SELTIK broj jedan cevapi su u Banjaluci.Nezaboravni kod Muje ili sis-cevapi kod Tofke.Mujo je cujem jos uvjek aktuelan a konkurencija mu je rostiljnica Obelix.Damirova cevabdzinica(Husagic Faik,imao cevabdzinicu iza Pravoslavne crkve u smjeru Brista) je imala ubjedljivo najbolje cevape u Zenici(sluzili su samo koktu i jupi uz) al kao sto ti rece losa lokacija i mal prostor nisu dozvolili primat najbolje.Salcin samo jak Marketing i dobra lokacija.Evo primjer bolji cevapi su bili U Travnickoj cevabdzinici kod lagera…

  • darko

    March 23, 2012 at 13:35

    Eeeeeeeeee, prvo svi komplimenti dragom Damiru Vučku, nakon 20 godina, jer je pravi presentator našeg dragog grada…
    O ćevapima, mogu samo reći da je mnogima simbol tih najboljih bosanskih uredaka upravo naš grad, gdje se ZAISTA MOGU POJESTI NAJBOLJI PRIMJERCI. Nemali broj naših dragih sugrađana, zaputi se u rodne krajeve prvo u najdražu ćevabđinicu, a onda dalje majkama, nenama i bakama…
    Ja preferiram Rasima, jer sam tamo najzadovoljniji, a uistinu, u Zenici ne možete pojesti loše ćevape, kao što je teško i imati posla sa lošim Zeničanom, jer je takvih malo.
    dAMIRE, OSIM ŠTO SI NAM DIJELIO OSMIJEHE 80-TIH, 90-TIH i danas, drago je živjeti s činjenicom da te poznajem i da si najdraži obični čovjek bio i ostao u srcu nas Zeničana. Darko Islambegović.

  • Sarajlijica

    April 25, 2012 at 14:49

    Najbolji ćevapi su kod Salčinovića. Nigdje se takvi ne mogu pojesti. Još kad ih je maksuz pekao rahmetli Salih Salčinović ehhh.

Leave a reply

* means field is required.

*

*

Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.