Arapska noć

Thursday, October 21st, 2010 at 19:36

Visited 1048 times, 1 so far today

Arapska noć

Piše: Damir Vučak

Drama Rolanda Schimmelpfenninga “Arapska noć” je bučno najvaljivana od strane marketinga naše pozorišne kuće i sa nestrpljenjem sam otišao na premijeru da pogledam to djelo. Posebno mi je bilo intresantno jer ju je režirao Filip Grinvald, mladi redatelj iz Beograda čiji me komad “Balon od kamena” oduševio na danima BH drame. Kuriozitet ove predstave je da je rađena u koprodukciji našeg pozorišta i Narodnog pozorišta Tuzla. Prije nekolko godina te dvije kuće su zajedno uspješno odradili i predstavu “Tijesna ulica”.

Na samom početku predstave gledaoce je dočekala scenografija koja je trebala simbolizirati unutrašnjost neke od tipičnih desetospratnica, negdje u Njemačkoj, nastanjene uglavnom gastarbajterima. Suština cijele predstave i jeste prikazati otuđenost ljudi nastanjenih u tim ogromnom „spavaonicama“. Zanimljiv pristup mladog redatelja se očitovao u tome da je kompletna glumačka postava tokom cijele predstave na bini i konstantno u nekom pokretu tako da je predstava bila izuzetno naporna za glumce. Obzirom na minimalistički postavljenu scenografiju glumci su se morali stalno kretati u velikom ritmu čitavih 95 minuta. Sama priča je bila pomalo konfuzna a moja zamjerka je da je bila linearna bez ikakve napetosti u radnji. Nekoliko apsurdnih koincidencija ju je malo razdrmalo ali nedovoljno da bi zadržalo pažnju publike svo vrijeme.

Sama gluma je bila na jednom jako visokom nivou i ne mogu a da ne pohvalim glumu Anđele Ilić, jedinog zeničkog učesnika ove koprodukcije. Troje mladih glumaca iz Tuzle (Adnan Omerović, Siniša Udovičić i Dženana Džanić) su takođe odigrali jako dobro. Posebno me se dojmio i gostujući glumac Edhem Husić koji je maestralno odigrao ulogu domara Hansa Lomajera. Redatelj je veoma zorno prikazao razdoblje od nekoliko sati u tim imigrantskim nastambama sa svom svojom dekadencijom i nemoralom. Moja je primjedba da je trebao više uraditi na poveznici između radnje i snova koje povezuje narativna struktura poznata iz 1001-e noći.

U globalu gledano, gledao sam jednu jako zanimljivu predstavu koja se svidjela publici što zbog same teme a što zbog neobičnog pristupa. Režija i gluma su bile na visokom nivou mada sam ja očekivao i malo više zbog predstave koju je isti redatelj režirao sa banjalučkim teatrom.