zenicaonline@gmail.com

Zenički mejtaš i musala

Pripremio: Mirsad Đulbić

Sve do 1941. godine, jedan dio zeničke čaršije je imao naziv Mejtaš. To je dio čaršije, koji počinje od Hercegova hana i kajmekamove kuće (Hadžimazića kuće) do Tahmiščijina hana (tahmisa). Taj dio čaršije je bio redovno najprometniji iz više razloga: kuća kajmekama (načelnika), tri hana, održavanje pijace, brojnih dućana, mekteba, medrese, džamije i drugih sadržaja, ali i radi običaja klanjanja dženaza namaza umrlim muslimanima. Mejtaš kao dio čaršije je dobio ime po mrtvačkom kamenu – mejtašu, koji je bio u tom dijelu čaršije. Na mejtaš (mrtvački kamen) se polagao tabut sa umrlim (mejtom), kojemu se klanjala dženaza.

Sam naziv mejtaš (meyt-taş) dolazi od arapske riječi mejt (leš, mrtvac) i turske riječi taš (taş, kamen). To je poseban kamen, na koji se polaže tabut sa mejtom prilikom obavljanja dženaze namaza.

Nema pouzdanih podataka o vremenu kada je mejtaš postavljen u zeničkoj čaršiji. Austrougarska administracija ga je zatekla u zeničkoj čaršiji i uredno zabilježila njegovo postojanje u pisanom i fotografskom obliku. Arhiv Srednje Bosne (Travnik) ima popis čaršijkog inventara Zenice. Na sačuvanim fotografijama je vidljivo postojanje mejtaša i njegov prvobitni položaj u čaršiji. Koliko se po sačuvanim fotografijama može vidjeti, mejtaš je dva puta mijenjao mjesto u čaršiji. Sa fotografije iz 1894. g. se vidi da je mejtaš bio bliže Hercegovu hanu i da je oba oslonca imao ista, od pravougaonog kamena. Fotografija iz 1907. godine pokazuje mejtaš na istoj lokaciji sa istim osloncima. Na slici iz 1941 godine, oslonci su različiti međusobno, širine manje od gornje kamene ploče mejtaša, ali su različiti i u odnosu na oslonce na slikama iz ranijega perioda.

Zenička čaršija se formirala koncem XVIII stoljeća, kada se Zenica iz temelja obnavljala nakon paljenja i razaranja 18.10.1697. od strane austrijske vojske pod komandom Eugena Savojskog, pa postoji mogućnost da je tada mejtaš postavljen u čaršiji, bilo da je prevezen sa Male musale, bilo da je izrađen i dovezen iz Mošćanice.

Po pričama kamenoklesara iz Mošćanice, mejtaš je izrađen u majdanu kamena blizu toga sela. Sve su priče neprovjerene, pa od svih njih navodim dvije.

Priča prva. Navodno je mejtaš napravljen na prelazu iz XV u XVI stoljeće i prvobitno bio postavljen na musali, gdje su klanjane dženaze i vršen ukop. Priča možda stoji iz razloga što je groblje na musali starije od svih ostalih grobalja u Zenici. U tom groblju najstariji sačuvani nišan potječe iz 1585. godine. Uređenjem zeničke čaršije u periodu obnove nakon paljenja i razaranja 1697. g., je mejtaš navodno prenesen na poziciju trga kod čaršijske džamije u novostvorenoj zeničkoj čaršiji.

Priča druga. Mejtaš je napravljen sredinom XIX stoljeća i postavljen na trg zeničke čaršije, a u blizini čaršijske džamije i novopodignute kajmekamove kuće, bolje poznatije kao Hadi Mazića kuća. Kajmekamova kuća je izgrađena 1835. godine i tada je uređen i dio čaršije oko nje, a stvoren prostran trg između Hercegova hana, kajmekamove kuće i Tahmiščijinog (Šestića) hana. Trg je služio za više namjena. Jednom nedjeljno se održavala pijaca, jednom sedmično. Prostora je bilo dovoljno da dženazu može klanjati više stotina ljudi. Zabilježeno je, da se na Mejtašu održavao i zenički vašar. U turskom popisu stanovništva iz 1604. g. neko je 2. Aprila 1869 rukom dopisao, da je carskim odobrenjem preporučeno održavanje vašara sredinom ljeta u trajanju tri dana, na Alidžun (Ilindan).

Sve ostale priče su zasnovane na ove dvije. Meni se obje priče čine vjerovatnim, a koja je istinitija, teško je kazati, jer za sada nema dovoljno podataka.

Pouzdano se zna, da je mejtaš bio u dijelu čaršije, koji se do 1942. godine, nazivao Mejtaš. Položaj mejtaša se više puta mijenjao, ali se pouzdano zna za slijedeće:
– Kod kaldrmisanja čaršije i obnavljanja česme Kulovica, mejtaš je 1907. g. par metara pomjeren podalje od kajmekamove kuće i Hercegova hana.
– Pri postavljanju čaršijske (austrijske) česme 1910. g. položaj je pomjeren za par metara u pravcu tadašnjeg Tahmiščijinog (Šestića) hana.
– Nakon II Svjetskog rata je premješten u dvorište čaršijske džamije. Tu je jedno vrijeme bio sklonjen, pa je 1949÷50. neko napravio oplatu oko kamena i zalio ga sa pet strana betonom. Vjerovatno što je mejtaš bio prilično grubo obrađen. Nakon „betoniranja“ mejtaš je postavljen na oko 6÷8 metara ispred šadrvana u dvorištu čaršijske džamije. Tu je ostao sve do kraja šezdesetih godina XX stoljeća.
– Krajem 60. godina XX stoljeća je vršena eksproprijacija zemljišta na Velikoj musali, ekshumacija grobnih mjesta, prosijecanje ceste za novi „drveni most“, te izmještanje odnosno gradnja novog turbeta od savremenih materijala. Tada su se u Islamskoj zajednici pobojali, da mi mogla stradati Mala musala, na kojoj je bila zidana gradnja sa mihrabom i mimberom, te su na Malu musalu prenijeli mejtaš iz dvorišta čaršijske džamije i tri nišana koja su se nalazila između uskotračne pruge i bašte Doma armije. Kod prenošenja mejtaša, nisu prenesene njegove nogare, nego su napravljene dvije od betona.

Prethodno napisano se zorno vidi sa priloženih fotografija. Pri pomjeranjima, mejtaš je ostajao istim, ali su stativi (nogare) se mijenjale.

Dimenzije mejtaša su približno 140 x 50 x 30 cm i mase oko 500 kg. Mejtaš je izrađen od kamena znanog kao miljevina (vodeni kamen). Dimenzije prvotnjih stativa (nogara) su bile 100 x 50 x 25 cm, sa pojedinačnom masom od po cca 280÷300 kg.

Po predanjima, mejtaš je „usječen“ (lomljen) u kamenolomu kod sela Mošćanica, grubo obrađen i prevezen volovskom zapregom. Iz „Opširnog popisa Bosanskoga sandžaka 1604. g.“ ne vidi se da li se u Mošćanici tih godina lomio i obrađivao kamen, a iz razloga, što se porez nije plaćao na bavljenje zanatima. Mošćanica je tada bila velika. Popisano je tada 90 „glava kuće“. Koliko je to stanovnika, ne zna se.

Musala

Nema pisanih podataka o tome kada je nastala musala. Obzirom da su musale bile prve džamije na otvorenom, te da je turska vojska pravila musale prvenstveno radi obavljanja namaza vojske, moglo bi se kazati, da potječe iz 1483 ili 1484. godine. Zenička musala spada u tri očuvane u BiH. Ima dva dijela, kolokvijalno nazvana Mala i Velika musala. U Maloj musali je ozidan mihrab sa mimberom za obavljanje namaza i nekoliko grobova iz XVI i XVII stoljeća, te novijeg doba, dok su u Velikoj musali, grobovi novijeg vremena počev od XVI stoljeća. Velikoj musali pripada i turbe u kojem su po predanju sahranjena četiri Sirijca, koji su nekoliko godina prije turskoga osvajanja, došli u Zenicu propovjedati islam, pa su tokom noći tu umrli ili ubijeni i zakopani, a turbe im je po predanju, izgradila porodica, nakon turskoga osvajanja Bosne. Na grobovima su četiri drvene kubure (sarkofaga), bez nišana i natpisa. Po tradiciji se kubure pokrivaju zelenom čohom. Kao i kod većine turbeta i ovo ima prorez za novčane priloge, koji se daju za sreću ili nakon sretnog kraja neke nesreće.

Pojašnjene korištenih termina i naziva

Hercegov han – nalazio se nasuprot kajmmekamove kuće, srušen 1927. g.
Kajmekam, kajmakam – (ar.) zastupnik vezira ili valije u jednom upravnom području ili nekoj dužnosti; sreski načelnik (Glasnik zemaljskog muzeja 1909 g., str. 585).
Mihrab – niša u zidu džamije ili musale, usmjerena u pravcu Kabe u Meki kojoj su muslimani okrenuti za vrijeme molitvi.
Mimber (minber) – je u potpunosti po svojoj funkcionalnosti govornica i treba da je izdignuto mjesto, kako bi se osiguralo da se govornik dovoljno jasno čuje u svim krajevima džamije, te je uobičajeno sa nekim brojem stepenica, redovno smješteno desno od mihraba.
Musala – prostor na otvorenom, ograđen ili samo naznačen sa izgrađenim zidom koji sadrži mihrab i mimber. Musalle su građene na mjestima na kojima je, po tradiciji, obavljen prvi namaz po zauzeću grada
Tahmiščijin han – Češće nazivan Šestićev han, imao više naziva, a naziv Tahmiščijin potječe od zakupaca koji su istovremeno bili i vlasnici državne licence na prženje, tucanje i prodaju kafe. Srušen oko 1970. g. Na njegovu mjestu je dio RK „Bosna“.
Turbe – mauzolej, grobno mjesto sa građevinom iznad i počesto gradnjama pored, kao što su česme, džamije, šadrvani i sl. Sem toga značenja, počesto turbeta imaju i određena religijska značenja.

Eto, ja na ovaj tekst i tako šture podatke izgubih gotovo šest mjeseci.
Dobro bi bilo, ukoliko neko od posjetilaca ZO ima podataka, koji nisu ovdje navedeni, da ih ostavi u komentarima.

About the Author

Related Posts

  1. Kerim

    Mirsade hvala na još jednom predivnom učenju o Zenici…

  2. kozolec

    studiozno i korisno…hvala!

  3. ceca

    VeliKo Vam hvala što ste nam tako slikovito i detaljno opisali prošlost najdražeg grada.

  4. MSC

    Evo slucajno primjetih da je sa ove zadnje slike i preuzeta slika jednog od zeničkih načelnika, tačnije: Eniz Mutapčić (1935-1936)
    http://zenica.ba/uploads/pics/zen_09a.jpg
    http://zenica.ba/index.php?id=87

  5. Mirsad Đulbic

    @ MSC Dobro si primijetio, iako je bilo još slika u njegovoj porodici, ali, kako to inače biva. ljudi nisu baš snalažljivi. Lakše im bilo drpiti sa ove slike hahahahaha.

  6. Tarik

    Ovo mi je najdraza sekcija ZO 🙂

Leave a Reply

%d bloggers like this: