Saturday, September 25th, 2010 at 19:50
Visited 1111 times, 1 so far today
Indexi – ljubav koja prkosi godinama…
Tekst: Hana Kazazović
Foto: Almir Alić
Sjedim tako na tribinama zeničke Arene i razmišljam o vremenu u kojem je muzika nastajala iz ljubavi. Samo tako su mogle nastati sve one pjesme koje i dan danas zvuče svježe i moderno. Samo tako su mogle nastati pjesme u kojima se mogu pronaći sve generacije, od djevojčica koje su tek nedavno dobile dozvolu za samostalne izlaske do starijih gospođa kojima su te iste pjesme obilježile mladost.
Sjedim i razmišljam o igrankama. Ona teta u smeđoj majici me svojim plesom na parketu Arene podsjeti na priče koje mi je mama pričala, priče o odlascima na igranke na kojima se plesalo i zabavljalo na skroz drugačiji način nego što je to danas. Gledam nju pa skrenem pogled do još starije gospođe koju ova muzika očito vraća u neku lijepu prošlost – na licu joj se vidi sjeta pomiješana sa srećom.
Na kraju ne mogu odvojiti oči od tih djevojčica i dječaka koji vrište na svaku pjesmu i znaju sve tekstove napamet. Pjevaju na sav glas pjesme nastale prije njihovog rođenja u vremenu kad su muziku pravili ljudi koji su to znali i koji su to radili iz ljubavi. Zato ih tako dugo i toliko volimo, samo im vraćamo ono što su nam dali stvarajući svoje pjesme.
Sinoćnji koncert “Indexi i prijatelji za Daču, Bodu i Đoku” je zaista bio prepun emocija. Pjesme “Indexa” su pjevali neki od najboljih pjevača sa ovih naših prostora (Željko Bebek, Zoran Predin, Hanka Paldum, Aki Rahimovski, Dado Topić, Kaliopi, Irina Kapetanović, Zijo Valentino, Goran Karan, Seid Memić Vajta, Željka Katavić Pilj, Massimo, Hari Varešanović, Mladen Vojčić Tifa i naš Zeničanin Ivan Jelić). Neki su me oduševili (Goran Karan i Zoran Predin), neki su svojim kristalnim glasom nadjačali sve, od pratećih vokala i muzike do publike (Hari Varešanović), a bilo je i onih koje bih i ja kao totalni antitalenat smjela izazvati na pjevački duel (Zijo Valentino).
“Indexi” su naša najdugovječnija grupa. Da su kojim slučajem pripadali nekim drugim prostorima, na primjer britanskim, sasvim sigurno bi doživjeli i svjetsku slavu. Ovako ostaje na nama da ih se sjećamo i pjevamo njihove pjesme. Zbog toga jedno veliko hvala našem sugrađaninu Tomislavu Kašljeviću koji nas je počastio ovim izuzetnim koncertom. Nažalost, samo 2.500 – 3.000 ljudi je prepoznalo kvalitet ovakvog događaja.
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Cyber Bosanka
Tags: Cyber Bosanka
Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/09/sjecanje-na-indexe/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
Tamy
September 26, 2010 at 01:24
Razočarana sam odazivom ljudi na ovom koncertu. Izgleda da se ne cijeni više kvalitet i da u Zenici vlada totalna ignorancija svega što je dobro, kvalitetno i pozitivno. Nažalost..
kozolec
September 26, 2010 at 09:25
@Tamy,
čemu razočarenje? normala na koju treba navici…žao mi je da nisam bio u mogucnosti biti na koncertu, i za očekivati je da će ove ciljne grupe biti sve manje i manje na ovakvim eventima…gutaju se cece, bubamare, karleuše…došlo je vrijeme, da se i ona “druga” ciljna grupa najede ovakvih užitaka. uspjeh i isplativost dvorane zagarantovana.
Mirsad Đulbić
September 26, 2010 at 10:02
Zenica je imala kvalitetne grupe, tada nazivane VIS (Vokalno instrumentalni sastav), ali se redovno išlo i na svirke u Sarajevo. Subotom uvečer se išlo vozom u “Slogu” gdje je svirao VIS “Indeksi”. Svirke su tada počinjale u 19,00 a završavale do 24,00 sata, pa je povratak bio posljednjim brzim vozom. Jedne godine, možda 1967. pun voz Zeničana je išao na koncert Indeksa u FIS-u. Kornelije Kovač je tada bio alfa i omega Indeksa. Gošća toga koncerta je bila Zdenka Vučković. Itd.
meša selimović ex manojlo popić
September 26, 2010 at 16:36
narode moj, neko nema danas šta da jede, a vi tu nešto razočarani posjetom koncertu. koliko dobrostojeće raje danas ima, može se na list papira napisati. bilo koja grupa ili pjevač više neće imati ni 3000 ljudi u areni.
a alic
September 27, 2010 at 09:04
Pa šta sad da radimo da se više ništa ne organizuje dok svi ne budemo siti i dok ne budemo imali sve šta nam treba.E moj Meša iliti Manojlo pa onda mora da su gladni samo oni koji gledaju i slušaju ovakve stvari jer npr dvorana je bila prepuna tih “gladnih” kad su gostovali Zdravko Č. ili Dino M.Ono što nas razlikuje od životinja je činjenica da ne provodimo čitav dan u potrazi za “hapom” nego i da pratimo:sport,umjetnost itd…Mislim da je bolje da nisi ništa ni napisao jer promašio si temu ali totalno.
laila
September 27, 2010 at 10:00
karta je bila 10km i vise nego pristupacna, a nije istina da narod nema novca, kad vidim kroz svoj posao na sta se trosi novac uvidjam da mi itekako imamo novca, naravno da postoje izuzeci gdje je bas kriticno. Meeni je na koncertu bilo prelijepo i jeste steta sto nije vise ljudi bilo, ali je atmosfera bila za 10:))))!!!!
baja
September 28, 2010 at 21:31
dobre fotke , …….. koncertna publika se stvara godinama , ……. ej si di si , je prije par godina svirao u zenici pred dvjesto poklonika , atmosfera , zvuk , izvedba , publika sve je bilo kao da je wembli …. zato polako i uporno….bice
Jadranka Maric
October 1, 2010 at 11:59
E moj Mesa- ex Manojlo, pa hapa treba i mozgu, a ne samo zeludcu!!!
“Ono sto nas razlikuje od zivotinja”… kao sto pise Alic