zenicaonline@gmail.com

Utisci iz Livna i još jedan sportski uspjeh PODP ZDK

Pripremio: Mirsad Đulbić

Duže vremena nisam učestvovao na sportskim takmičenjima paraplegičara i oboljelih od dječije paralize (PODP), pa mi je odlazak u Livno bio pravi doživljaj. U Livnu je održano 2. Međukantonalnom takmičenju PODP FBiH u terminu: 20÷22.08.2010.

Krenuli smo iz Zenice ranije, da uživamo u krajolicima centralne Bosne, Koprivnice, Kupreškog polja, planine Krug, Borove glave itd. Priželjkivali da na planini Krug naiđemo, kada su divlji konji blizu ceste. Imali smo sreću. Jedno krdo planinskih ljepotana je bilo na oko 20÷30 metara od magistralne ceste. Naravno, stali smo, a potom napravili foto safari. Konji vole šećer, pa smo ponijeli da bi nas lakše prihvatili u svojoj blizini. Prekrasne plemenite životinje.

Stigli smo u Livno petkom popodne. U hotelskoj ljetnoj bašti mnogo poznatih i dragih osoba, koje su iz svih krajeva Federacije BiH stigli. Pozdravljanje, kraći razgovori, a potom smještanje u sobe. Slijedi zajednička šetnja. Ja sam pa skoro kao domaćin.

Idemo na Duman, izvor rijeke Bistrice. Obilazimo zgradu prve BH hidroelektrane (Livno je prvo imalo električnu rasvjetu), gledamo divne izvore Dumana, posjećujemo mjesto gdje je Ivan Goran Kovačić hladovao pišući svoju poznatu poemu „Jama“, razgledamo stari most i vodenice. Vrijeme brzo prolazi.

Vraćamo se u centar Livna. Prvo šta doima jeste nevjerovatna čistoća ulica. Nigdje smeća, niti jednoga psa ili mačke lutalice. Ni jednog lista ili čika na ulicama, a oko nas su platani, kestenovi, javori i drugo drveće. Omladina ne pljucka po pločnicima. Nema ilegalne prodaje ničega. Nema prosjaka. U svakom lokalu se dobije uredan račun za uslugu. Ulične prodaje nema. To smo utvrdili i slijedećega dana, kada smo posjetili pijacu. Prodavci imaju jasno istaknute svoje nazive i nivoe registracije: samostalni poljoprivrednik, str, doo i slično. Svi su porezni obveznici. Robe, koja se ne bi smjela prodavati, kao što su ilegalni CD-ovi i DVD-ovi nema. Cijene su vidljivo istaknute.

Prije večere dogovori vođa 8 kantonalnih ekipa. Večera u hotelu, a ujedno za postače je to iftar. Vrijeme večere je podešeno prema vremenu iftara. Domaćini obilaze stolove, pišu želje šta ko želi jesti slijedećega dana, a postače, kako bi im dali lanč pakete za ručak na sehuru.

Nakon večere odlazak na muziku u „Forum“, potom šetnja izuzetno dobro osvijetljenim ulicama, pa čak i perifernih uličica. Na spavanje se ide kasno.

Slijedećega jutra idemo ka stadionu, ali preko pijace. Mnogi žele da se uvjere u to livanjsko čudo uređene pijace, sa uredno registriranim prodavačima i robama. Mjesto gdje bi Zeničani zaduženi za red na ulicama i pijacama, trebali doći na specijalizaciju!

Stižemo na stadion „Zgona“. Policija je ljubazna, kao i domicilno stanovništvo. Nismo navikli da imamo gledaoce na takmičenjima u atletskom višeboju, ali eto u Livnu imamo njih desetak. To je nezabilježeno na dosadašnjim takmičenjima. Domaćini se trude da nam osvježavajuće napitke daju rashlađene. Sve se odvija po unaprijed utvrđenoj satnici, koju smo dobili za sve dane trajanja takmičenja.

Policija zatvara na sat vremena gradsku obilaznicu, da na njoj obavimo utrke u invalidskim kolicima. Cesta je očišćena kao staklo.

Dolazi nam predsjednica Federacije BiH, gospođa Borjana Krišto. Znamo da je neke obaveze otkazala, da pozdravi nas, u svom rodnom mjestu – Livnu. Nakon zvaničnoga otvaranja takmičenja, svi žele da se fotografiraju sa predsjednicom. Ona pak želi da se rukuje i pozdravi sa svakim takmičarom. Fotoaparati rade. Svima su želje ispunjene. Nema zbrke, ni gubljenja vremena. Svi su zadovoljni, jer su se rukovali, pozdravili, razmijenili par riječi i fotografirali sa predsjednicom FBiH. Primjećujemo, da nije imala pratnju predviđenu za osobe njenoga položaja i ranga.

Takmičenja u atletskom višeboju prolaze u najboljem redu. Navijanje nije kantonalno. Navija se za bolje, a počesto i za simpatične. Ipak, najjače navijanje je za cure, koje su odreda prave ljepotice. Nije se desilo ni jedno povređivanje. Nije bilo ni prigovora na regularnost rada sudaca. Sve je super. Polazimo ka hotelu „Dinara“. Nije daleko. Možda ima 600÷700 m. Kada smo prešli 2/3 puta, upravo na Trgu branitelja, kod spomenika kralju Tomislavu, počeše krupne kapi kiše. Iako je do hotela cca 200 m, ipak smo prilično pokisli, ali čim smo se dokopali hotela, raspoloženje se popravlja u časkanju, kafenisanju i sličnim aktivnostima. Nakon ručka, slijedi kratak popodnevni odmor, a onda šahovski turnir. Naši šahisti su bez premca. Pobjeđuju sve redom.

Nakon turnira uz kaficu razgovaramo o nadama za plasmane. Kako je ko danas prošao u atletskom višeboju. Nas Zeničane, odnosno ekipu Ze-Do kantona prijateljski zadirkuju, kako smo konačno nakon sedam godina izgubili. Mi uglavnom ćutimo. Znamo da imamo dobre rezultate, ali sudačka je konačna. Čekamo svečanu večeru, za vrijeme koje će biti proglašenje najboljih u svim disciplinama.

Konačno, večera počinje. Voditelj programa počinje sa proglašenjem rezultata. Normalno, prvo idu rezultati žena, ili kako mi uglavnom kažemo, cura. Cure Kantona Sarajevo su najbolje. Potom idu rezultati u muškoj konkurenciji. Najčešće se spominje Ze-Do kanton. Nesumnjivo smo prvi u muškoj konkurenciji, ali vjerujemo i u ukupnoj, jer su i naše cure donijele za ukupan rezultat dovoljno bodova. Tako je i bilo. Proglašeni smo pobjednicima u muškoj i ukupnoj konkurenciji. Zadovoljni smo i razdragani. Turnir u šahu je također osvojila naša ekipa. Diplome i medalje dijele tri djevojke u narodnim nošnjama, donoseći do stolova, kako se sala ne bi zakrčila od brojnih invalidskih kolica. Primamo čestitke od svih prisutnih. Ima malo i šala, posebno na moj račun u smislu: Čuj bio bolestan, a vidi tri odličja. Ja sam sam na sebe ponosan, jer uz sve zdravstvene probleme, koje sam imao, ja sam i najstariji takmičar, sa ne baš zanemarivih 64 godine. Šta ću, kada volim da se osjećam mladim biti među najboljima! Ja sam zaista prezadovoljan. Zadovoljan je i moj pratilac, koji je pazio, da ne napravim zabranjeni pokret i ne pokvarim posao hirurga.

E, sada ide muzika. Nakon uvodne numere, pa jasno, ide numera za pobjednike, a to je već godinama ustaljen song pobjednika „Zenica blues“. Svi u sali glasno prate pjevača grupe i orkestar. Nakon desetak numera, počinje i ples. Cure u invalidskim kolicima plešu uz pratnju volonterki domaćina ili pratilaca iz svojih ekipa. Muški se teško odlučuju na ples. Ko ne zna, regularna su takmičenja u plesu za osobe u inv. kolicima. Muzika svira do iza pola noći. Teško se odlučujemo poći na počinak.

U povratku zastajemo u Donjem Malovanu, Kupreško polje, da nabavimo prvoklasan planinski med i sir malčice bolji od livanjskoga, jer sadrži ovčije mlijeko, jer je odležao i jer ima izuzetan miris! Med štipka za grlo, a to je siguran znak kvaliteta.

About the Author

Related Posts

  1. miro

    ovog sam mjeseca 4 puta prosao kroz taj kraj ali uz ovako lijep opis jos jednom sve prozivio.cestitke na uspjesima.I ja bih izgorio boreci se za medalju samo da mi ova “masala “predsjednica stisne ruku.pozdrav

  2. Drago Esegovic

    Hvala na obavjestavanju preko sms-a,ali mi nisi napisao razlog tvoga puta u Livno a ja te iz uctivosti nisam zelio pitati ovako je ispalo genijalno.Komplimenti.
    Tebi i cijeloj nasoj Ze.ekipi.
    Mislim da imamo slike istog krda konja,samo sam ih ja skljocnuo jedan kilometar prije ulaska u Livno iz pravca Kupresa a bili su pored ceste.Naravno napunio sam i ja gepekt raznim delicijama iz tog kraja,a dalje vozeci prema Italiji i jos dosta toga.
    Nego jutros si me zabrinuo malo kad ugledah na fb-u sliku one…pa se mislim boze moj sta mu bi?a sad pa zavidimmmmm i ja bi volio biti blizu njeee.
    mozda bi me zedna preko vode….mahhh ko zna nisam ni ja za odbacit.
    Na kraju jos jedan put moje cestitke tebi i ostalim nasim sugradjanima na velikom uspjehu i slijedeci puta se nadam zakopitati malo duze u Zenici.
    Pozzzz

Leave a Reply

%d bloggers like this: