Saturday, August 21st, 2010 at 09:55


Visited 1670 times, 1 so far today

Dž ili Đ? Ma koga briga?!

Tekst i foto: Hana Kazazović

Početkom juna smo pisali o iskrivljenom znaku – putokazu ispred Metalurškog fakulteta. Onda je prije nekoliko dana taj znak “nestao” da bismo jutros ne njegovom mjestu ugledali novi, postavljen mnogo više nego što je bio njegov prethodnik. Taman toliko visoko da mu obezbijedi dugo trajanje jer nismo baš pretjerano visoki.

Ali Roenja Presvete Bogorodice?! Zar ovakva greška na putokaz ispred fakulteta i da prođe bez ikakvih problema? Kako će učiteljice u školi preko puta ovog znaka (O.Š. “Miroslav Krleža”) djeci objasniti da je važno da nauče kako se nešto pravilno piše?

Kako reče jedan moj prijatelj sa Facebook-a: “Ćirilica, latinica, svejedno… ionako smo nepismeni…”

Znak danas:

Znak ranije:

Ovi putokazi su urađeni u okviru akcije koju je provela Turistička zajednica ZE-DO kantona čini mi se prošle godine. Ne znam ko je radio ni one stare a ni ove nove.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Slični postovi

Written by:

Filed Under: Aktuelno, Cyber Bosanka

Tags: ,

Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/08/dz-ili-d-ma-koga-briga/trackback/

Comments

  • Kal-El

    August 21, 2010 at 10:17

    Svašta, neka sam i ovo vidio..

  • dino

    August 21, 2010 at 10:19

    Ako nisu znali kako se pise trebali su pogledati na googlu hahaha

  • miro

    August 21, 2010 at 11:10

    Ne treba te nista iznenaditi.Neke 1993 sam bio na promovisanju Bosanskog jezika u Narodnom pozoristu.Em sto sam se posteno smrzao jer je granata razvalila zadnji dio pozorista,Em sam se od muke preznojio kada je doticni,zaboravio sam mu ime,poceo da cita rijeci iz novog rijecnika.Objasnjavao je bazu na osnovu cega se formiraju rijeci itd.Ja mislio novi Kljajic se rodio ili sam Vuk k.a ono jedan nepismenjakovic.Ja nisam pismem da bi se time mogao pohvaliti ali sam se zgrozio i zacudio ko pusti tog kretena da novokomponuje rijeci i izraze.Cak i one normalne rijeci,koje smo mi kao iskrivljene turske rijeci upotrbljavali on je jos obradio,tako upadno i nakaradno.Zao mi je sto ne mogu da se par sjetim,negdje sam ih bio zapisao ali mislim da su ostale kod Dzenane koja je bila samnom i koja se takodje iznenadila.Jedino mi je drago sto nije prosao u praksi jer to vidim iz stampe koju citam.Ljudi kao da su zaboravili da uredjenje drzave mozes promjeniti ali jezik se formira i dogradjuje u govoru naroda koje strucnjaci ,jezicari,obradjuju u pravilnu gramaticku formu.Uh sto se upusti sam sobom u diskusiju.Ne bi me iznenadilo da ce neko jos pokusati nas ubijediti da je to na tabli jos i pravilno.pozdrav

    ps ovo za Mutu.Mozda sam kod Boksera Here spontano izbacio slovo H jer ga rohani sad ubacuju svugdje u rijeci da osjecam averziju prema njima.A sad u nove radne pobjede.caos

  • muta

    August 21, 2010 at 12:43

    @miro!Ahaaaa jarane…Sad mi je jasno!Znaci inat zbog onog “njiha sviha”!U redu,opravdano!Samo,hebi ga ,nakon ovog Haninog clanka,krivo mi sto Hogar i ja “napadosmo”Mikea!Sigurno je i on ovo sa table vidio prilikom posjete Zenici,pa “podzonio”,a ja na njega “drvlje i kamenje”!Kao sto i on rece,krivo mi je sto ne postigosmo rekord,zahucalo se pravo…Neka,ima tema jos,bice jos prilike da se “zalaufamo”,bice jos bojeva na Misaru(hebi ga ,volim Indexe,cak i da sam na “Pojilu”,drugi nebi imali sanse)!

    Iskreni pozdravi svima!

  • mahir

    August 21, 2010 at 12:59

    MEDIHI Prosli put sam jednom napisao da lijepo pises,i pogrjesio. Ti pametno i lijepo pises,vrlo inteligentno percipiras stvari,desavanja oko sebe,i kristalno jasno to kazes.Ti zaista imas sta da kazes i definitivno se izdvajas od ostalih.Ovaj posljednji clanak o godisnjem odmoru,nije samo to.On je hirurski tacno definisao mnogo toga,sve anomalije grada,drzave,ljudskih karaktera ,antropologije itd itd.Na tako malo prostora,sa tako malo rijeci.Ono sto imas,sto ja bih volio da imam ali nemam,je ,sto se ovdje kaze SABUR,ekstremno bitna ljudska osobina za za zivot na ovim nasim prostorima,to prihvatanje stvari onakve kakve su,a opet bez gorcine i osvetoljubivosti.Sve si rekla. Cestitam. Pisi i dalje o zivotu,lezi ti,ne mora to biti o Zenici,te su teme malo istrosene ,cini mi se,imas ti toliko toga da kazes…….ma Hercegovka,nije sala

  • koks

    August 21, 2010 at 13:21

    znakovi su porasli. postavljeni su na vise stubove a mnogu su sada direktno zasarafljeni na bandera visoko, tako da su van dometa isfrustrirane, besposlene, mlade gamadi ovog grada, koja jedva ceka da nesto razbije, savije, iskrivi. i to je za pohvalu. jer ce konacno prestati da se unistavaju ovi putokazi.

    a za ovo DŽ obratite se turistickoj zajednici ZDK koja je i angazirala werbelicht adria firmu iz varesa da postavlja putokaze sirom naseg kantona i trazite da se ovo ispravi.

  • Drago Esegovic

    August 21, 2010 at 13:27

    Ti “muta”,izgleda mi da niti ne mislis o drugome,bojevi su ti jos u glavi pa makar i oni “intelektualnog” karaktera hahahaha…..
    Ziv mi i zdrav bio a ja Tokajac pio:)

  • Hogar Strasni

    August 21, 2010 at 13:41

    E hebiga Muta,Hogar ne napada nikoga, a nemam bas neki osjecaj ni da ti to radis. Hogar posebno ne bi nikad napao Mike-a, jer mu je simpa. Kao sto rekoh nije neki gramaticar, ali ima stav i kaze sto misli. Mike ljepse misli nego sto pise i bas mi se to ono pravo “svidza”.
    Ja se drzim one tvoje: Ovdje smo da ljudujemo! Uz ljudovanje ide naravno i malo turlikanja, pa jesmo li Zenicani ili nismo?!
    U sviha njiha u Zenici je uvijek bilo da nam Hero ponekad ispadne Ero, da moj komsija Omer ponekad bude i Homer, da Mahmutu kazemo: Dobro jutro, Mamute! i da nam je draza iljadarka neke valute vec mati rodjena. I zivjelo se!
    Moze se sigurno i sad (pre)zivjeti sa mahramom, kahvom, sahat kulom i ostalim “h”-irovima, svak je roHan za sebe. To mi H nikad nesto nije bilo vazno za zivot i suzivot.
    Odoh ja sad punici na kahvu, iako sam sa zenom jutros popio kafu.
    Zivjeli vi meni “h”ovakvi i “h”onakvi, kakvi god da ste, svi ste moji i ne mozete od toga pobjeci, gdje god da mi “h”odete!

  • muta

    August 21, 2010 at 14:07

    @Drago!Bujrum na Tokajac,samo su te “nasukali”ovi moji Madjari,vodili te na Tokajac i Ti se,izgleda,”zacopo” u njega!Ima ovdje i boljih vina:Bock,Bika vér(Bikova krv),Vilanyi,joj,mogo’ bi nabrajat do ujutro!A,boga mi,ima i onih “katastrofa”!To se ovdje kaze u slengu “gugolos”,slobodni prijevod bi bio ovako:kad prodjem ispred necije kuce,sagnem se,da me ne primijeti i da me,ne daj boze,ne pozove na to vino!Sjecam se jednog jarana iz Zenice,kad se ,za vrijeme ovog “naseg”nesretnog rata nabavilo nekakve “alaselamet”rakije!Pitam ga ,valja li,a on u “zahebanciji”
    rece:”Nije losa,samo kazu da ujutro na mater “letis”cakijom…E,to bi otprilike bio “tacan” opis tog “cuvenog”vina:)

    Pozdrav svima ,Tebi i Tvojoj obitelji posebno!

  • medeni

    August 21, 2010 at 15:15

    Jeli mislis Hana da te uciteljice iz obliznje skole su ista bolje od tih koji su pisali po tom putokazu……..ako znaju sabrati dva broja ubi me…..a kamoli da znaju nesto vise,a o gramatici da ne pricam ….. …sramota je to,ali sta cemo to nam je nasa borba dala …..!

  • Drago Esegovic

    August 21, 2010 at 15:54

    He he,muta nije ni Dragec onaj nekadasnji,ovaj Tokajac je nesto posebno kasna ili ti ledena berba iz 2002 sa samoga Balatona a pije se ljubomorno samo jedna casa ovisno o prigodi.Cijena boli glava,nije umjesno ni pominjati je ovom prigodom. Isto najiskrenije odpozdravljam tebi a pozdrav i tvojima.
    Hogar brrrrr Strasni–cijenim i tvoje misljenje ali ne skrozzz iz razloga sto nas je ne tako davno zivjelo i suzivjelo u Zenici 17 raznih nacija.Jezik nam je bio SH ili HS zajednicki svima.Ako pocnem od sebe i mojih roditelja govorio sam od malena sa nekim Posavsko-Slavonskim narjecjem ali upisom u skolu i dalje poprimio sam onaj nas carsijski slif,ali se i trudio da se u nekim ozbiljnim situacijama sto zivot znace prilagodim makar onom skromno naucenom SH-HS sto evo cinim i sada.Za vrijeme moga skolovanja tamo.sjecam se jos uvijek tih prrofesora S-H jezika da su se trudili cim vise da nam objasne svima zajedno.
    Ja razumijem da kod nas ima dosta “Turcizma”,pod navodnicima zato sto to nije niti Turcizam nego vise rijecnik iz Arapskog svijeta koji je stigao u nase krajeve dolaskom Otomana.U Turskoj sam boravio vise puta i sa tamosnjim ljudima se pokusao sporazumijevati pominjuci nase “Turcizme” ali ne ide tu mi mogu pomoci i ostali sugradjani koji su boravili u Turskoj,daj boze da su to Turcizmi vec bih bio bogatiji za jedan novi jezik koji govorim.
    Ne ide mi ni ovo kada cujem u razlicitim dijelovima Bosne razlicite interpretacije za istu stvar a upinju se neki da stvore jedinstveni jezik,OK.ali koliko vremena treba?Koje posljedice moze donijeti ta jezicna evolucija?ITD,ITD..
    U Zenici samo imam par primjera za napisati ono sta cujem od gradjana npr:za po meni ispravno Dzamija,skoro pa vise od pola koristi rijec Djamija ili Dzezva koriste rijec Djezva,totalno rasulo u upotrebi Dz,iDj.nadam se da me razumijete obzirom da nemam program pisanja na nekom od nasih jezika.Upotreba slova meko i tvrdo c,je kriminalna.(izuzmite nas koji pisemo negdje iz drugih drzava).
    Eto pokusao sam napisati ono sta sam primjetio zadnjih petnaestak godina u moje ime i podsjetiti moju generaciju da smo ipak zajedno isli u istu skolu po istim programima i zajedno i sjedili u skolskim klupama.
    Ipak dobrim dijelom mog zivota provedenog u nasem zajednickom gradu ne zelim vas ostaviti ali ni biti ostavljen po pitanju razlicitosti(akcenta,dijalekta,i sl),svijet je samo jedan naprijed moramo svi skupa i slozno.Oni koji se upinju da si stvore neki svoj svijet na ovoj istoj majcici “zemlji”,sumnjam ipak preovladavaju misljenja normalni ljudi.

  • Hogar Strasni

    August 21, 2010 at 17:08

    Dragec, problem nepravilnog pricanja nije star “zadnjih 15-godina”, nepravilno koristenje i upotrebu afrikata imali smo ( bar mi u Zenici ) uvijek. Od kako znam za sebe znam i za “djamiju”,”djigericu”, “djezvu”, “dajdju” itd… Ali isto tako od kako znam za sebe znam i za “‘ iljadarku”, “‘ren”, “stra’”, “‘amajliju”, “‘astu” “‘ercegovca”, itd. itd… I mislim da smo se pored sve nase pratece nepismenosti uvijek mogli sporazumijevati, a to i jeste cilj svakog razgovora. Ovo o cemu mi pisemo i pricamo, na nasu veliku zalost, je tema osnovnog obrazovanja, koje je za sve nas bilo isto. Po tome bi smo svi trebali znati pricati i pisati. To ipak nikada necemo dozivjeti na nasim prostorima, jer jezik nije samo obrazovanje, nego i sluh, talenat, gen…
    Ja ne znam kako ti Dragec koristis afrikate, ali ti je (ne)uporeba slova H i te kako primjetna, narocito kod “ovi’ ili oni’”, kod “ljudski’ i strani’” pojmova. I to je jezik ( taj SH-HS ) i sa turcizmima nema bas nista zajednicko.
    Na FB postoji jedna super grupa u koju cu se najvjerovatnije uclaniti, a preporucio bih i ostalima da to ucine, da bismo ovdje na ovoj stranici mogli opusteno razgovarati, bez akcenta na gramatiku i pravopis.

    Grupa se zove: “*ebem mater”, pa onda ide kome sve:

    - Federaciji BiH I Republici Srpskoj
    - Kantonima u Federaciji I jebem mater Distriktu Brčko
    - Bosanskim Hrvatima koji su poslije rata odjednom počeli DA govore:
    tisuća, nogostup, obrana, šport, crpka…
    - Bosanskim Srbima koji su poslije rata odjednom počeli DA pričaju na ekavici
    - Bošnjacima koji slovo ˝H˝ metnu tamo gdje ga nikad nije bilo
    - neuštimanim semaforima
    - osobama što stenju Po hotline-u
    - likovima što NE daju žmigavac kad skreću
    - Sulji, Muji, Fati
    - Jebem mater I malom Perici
    - komšiji što pušta preglasnu I seljačku muziku
    - Severini, Emini Jahović, Donni Ares, Almi Čardžić…
    - Seji Boyu, Ricky Martinu, Enrique Iglesiasu, Sandiju Cenovu
    - BN-u, Hayatu, OBN-u, Pink-u, jebem mater I DM-u
    - Daytonu
    - svim odvratnim privatnicima što maltretiraju radnike
    - onima što daju mito
    - onima sto primaju mito
    - itd…

    Na kraju jedno dobronamjerno pitanje za sve koji se puno bakcu jezikom: Da li je moguce prepismeniti narod koji je vecim dijelom polupismen, jer je imao teskoca i da se opismeni?
    Pitanje nije moje, nego mi je jednom bilo postavljeno.

    Ostajte mi zdravi, bez obzira kako pricate ili pisete.

    Vas ‘Ogar Grrrr Strasni

  • Drago Esegovic

    August 21, 2010 at 17:43

    Ooooo konacnoo,ma isto pitanje je postavljano i meni od osobe stranca malo tezega,too po pitanju starih jezika za vrijeme YU te nekih novokomponovani jezika te uz dobronamjeran skoro pa vic o tim polupismenim sto stvaraju novi jezicni poredak.

  • Capricorn

    August 21, 2010 at 18:59

    Kad bi vam odrasla i koliko-toliko odgovorna osoba rekla da su četiri plus pet… ovaj… osam… ili možda sedam… ili možda deset… pa se opravdala umorom, neispavanošću i glavoboljom i rekla da tačan rezultat zapravo i nije važan, šta biste pomislili o njoj? Biste li je zaposlili u svojoj vlastitoj firmi? Povjerili joj dijete na čuvanje ili joj samo platili uslugu polusatnog šetanja psa uz uvjet da ga ne vozi automobilom, jer bi joj se od dvoznamenkastih brojki moglo zavrtjeti u glavi, što bi pak moglo biti kobno po svijetlu budućnost i svekoliku sudbu vašeg kućnog ljubimca? Biste li joj dali da vam bude sekretarica ili da vam eventualno za par markica opere auto? Ili možda ništa od toga?

    Vjerojatno ste primjetili da postoje znanja koja se smatraju obaveznim i ona čijim se nedostatkom ljudi gotovo hvale. Ah, ja sam truba za hemiju, izgovoreno ponosnim glasom uopšte nije rijetka rečenica. Mislim, da ne bude zabune, i ja sam truba za hemiju (i ne samo za nju), provlačio sam se kroz osnovnoškolsko i srednjoškolsko znanje elemenata, spojeva i formula kako sam god znao i mogao, vozeći slalom između meni nerazumljivog gradiva, loših i nezainteresiranih, a strogih profesorica, puberteta koji me pucao i stalnih interesa za nešto drugo. Međutim, na svoje neznanje nisam ponosan, dapače, namjeravam jednog dana kada nasljednici/ce krenu u školu, ako ne i ranije, s njima ponoviti sva gradiva koja nisam savladao ili sam ih u međuvremenu zaboravio, a do tada ću živjeti u nadi da se neću naći u prilici izvrgnuti se javnoj blamaži.

    Shvatam da je današnji ritam života ubrzan, da su djeca preopterećena školskim gradivom, da moraju pamtiti besmislene stvari poput godine rođenja bratića iz drugog koljena Tutankamonove polusestre ili imena sina dvorske lude s dvora kralja Henrika VIII., shvatam da informacija ima sve više, a vremena sve manje, shvatam i da se svijet promijenio od doba kad je moja generacija provodila sate učeći nastavke latinskih deklinacija ili liste engleskih nepravilnih glagola… Ali ipak smatram da postoje znanja koja bi svaki čovjek koji bi se htio nazvati pismenim trebao savladati.

    Znamo svi da papir trpi svašta, a internet još i više, pa tako ljudi koji prije deset godina nisu primili olovku u ruke, jer nisu smatrali da trebaju, danas imaju svoje blogove na kojima vrijedno ispisuju sve što im padne na pamet ili barem pametuju po internetskim forumima, oduševljavajući svekoliko pučanstvo što svojom mudrošću, a što velebnim znanjem jezika. Neki se čak i usude da prvu verziju svoje “knjige2 odnesu lektoru. I tako oni pišu o svjetskoj istoriji, o jeziku i običajima, o englezima i francuzima, o dječijim igrama ili kućnom odgoju.

    Lično nikada ne ispravljam nikoga, ne iz neke posebne velikodušnosti, već djelomično iz komocije, djelomično iz lijenosti, djelomično zbog mirenja sa spoznajom da ne treba ispravljati krive Drine, a djelomično zato što se znanje plaća i ne pada mi na pamet davati besplatne instrukcije. Međutim, to ne znači da mi nije zabavno pročitati koju diskusiju na temu pismenosti. Ali, koliko god zabavno bilo, na kraju se sav snuždim kad shvatim do koje su mjere ljudi polupismeni, a istodobno pisano izražavanje smatraju svojim neotuđivim pravom – nešto kao da slomljenom dječijom plastičnom lopaticom kreneš razgrtati dvometarski nanos snijega i uvrediš se jer ti je komšija rekao da nisi dobro opremljen.

    Nepismeni obično iz rukava izvlače univerzalno opravdanje broj jedan: umoran sam. Hm, super mi je taj umor, ima opuštajuće, lobotomizirajuće djelovanje, ali vrlo selektivno: posebno djeluje na dio mozga u kojemu su spremljena pravila točne upotrebe -ije i -je, č i ć te velikog i malog početnog slova. Čudesno je i čarobno što su umorne individue ipak dovoljno odmorne da mogu uspravno sjediti ispred kompjutora i tipkati.

    Univerzalno opravdanje broj dva: tipfeler. Hm, ti tipfeleri imaju neku čudnu osobinu da nanjuše crne, u prethodnom odlomku nabrojane tačke pravopisa. Rijetko se kad dogodi da čovjek napiše vozim se tarvajem u grad, no tipfeler će uvijek pronaći svoje mjesto u riječima poput svijetski, diječji, ćak, več i njima sličnima. Sram vas bilo!

    Univerzalno opravdanje broj tri: žuri mi se. O da, žurba je čest krivac za sve, pa tako i za pretvaranje vrhunski obrazovanih ljudi koji o svemu na ovom svijetu imaju odlučno mišljenje u polupismene idiote. Pa tako napišu da cjelo jutro uće istoriju, jer izostavljanje slova i čini pisanje rapidnijim, a tek onih pola kvačice… Čovjek štedi punu desetinku sekunde, a priznajte da to nije malo. Desetinka po desetinka… I eto ti vječnosti!

    Univerzalno opravdanje broj četiri: pravopis je mijenjan toliko puta da više niko ne zna što je tačno. Ova mi je posebno draga. Naime, o važećim pravopisima ili njihovim prijedlozima zadnjih se godina diskutiralo prilično žestoko, pa je javnost dobila dojam da je riječ o cjelokupnoj promjeni jezika, u najmanju ruku bosanskog u estonski. Realno gledano, jezikoslovci se spore oko par marginalnih stvari, od kojih je najčešće spominjano nesretno odvojeno ili spojeno pisanje neću ili ne ću, kako vam drago (copyright by William Shakespeare). Međutim, ono što fulaju smatra se temeljnim poznavanjem jezika i nije se mjenjalo u najmanju ruku decenijama: ne znam, se, pisalo, piše se i pisat će se odvojeno, kao što svijet nije i neće postati svjet, a svjetski se sasvim sigurno neće pretvoriti u svijetski, pa da se svi skupa, kolektivno, postavimo na glavu.

    Univerzalno opravdanje broj pet: pa nemam ja diplomu da bih znao jezik. Hm, koliko se sjećam svog školovanja, pravopis i gramatika učili su se u osnovnoj školi. U srednjoj smo na nastavi jezika imali isključivo književnost, a o jezičnim smo pitanjima raspravljali isključivo kad bi nam profesorica ocijenila zadaćnice i komentirala greške. Hoću reći, osnovnoškolsko znanje jezika sasvim je dovoljno da bi se čovjek u odrasloj dobi mogao pismeno izražavati i skroz je svejedno je li kasnije diplomirao pravo, književnost ili radi kao automehaničar. Vjerojatnost je da su ova trojica sjedila na istoj nastavi u istoj osnovnoj školi, pa bi trebali barem podjednako vladati znanjima koja su tada bila podučavana. Ako ih nisu savladali, nisu smjeli dobiti prolaznu ocjenu i gotovo.

  • meša selimović ex manojlo popić

    August 21, 2010 at 19:20

    može li mi neko objasniti kako se piše LJ (Lj) DŽ (Dž) NJ (Nj) kad su sva velika ili kako? Da li ima negdje u nekim pravopisnim knjigama. Hvala ko zna, a ko ne zna nek se brate i ne petlja sa razmišljanjima naglas i stručnim komentarima.HVALA

  • Mediha

    August 21, 2010 at 20:25

    @Mahir: Hvala, Mahire! Cinjenica je da mi nije bio cilj pisati o mom godisnjem odmoru, jer je svaciji odmor individualan i onakav kako ga covjek sam sebi osmisli. Ja relativno cesto dolazim u Zenicu i brine me to neko “stanje” u ljudima, nalik na iscekivanje Godoa. Ne mogu nikome pomoci, ali moram priznati da sam zabrinuta. Mnogi meni dragi ljudi su zatvoreni u nekom ponoru zaborava i opasno zle balkanske i svjetske politike, pokusavaju pronaci sebe napustajuci ono sto jesu, da bi postali ono sto nisu… Jedan prosjecan Bosanac/ka moze stati u ovu pricicu:

    “Trcao sam da stignem na vrijeme zureci na voz koji ce me odvesti u Srecu.
    Stigao sam, ali na pogresnu stanicu.
    Onda sam prugom potrcao brzo kao voz, ali sam odjurio u krivom pravcu.
    Na kraju sam ostao sam na napustenom peronu cekajuci voz koji odavno ovdje ne staje, niti ovuda prolazi.

    Kada sam se sreo u ogledalu vidio sam klauna koji se krevelji u nadi da je smijesan i zabavan, ali su njegove tuzne oci odavale njemu odavno poznatu istinu – voz je prosao i nece vise doci.

    Mozda ako odmah krenem negdje necu stici nigdje, ali cu sasvim sigurno otici odavde.”

    Otprilike to lebdi iznad Zenice. I zao mi je sto nam je tako. Pretpostavljam da ni u Ljubinju i Stocu nije drugacije, tako da me od ovih emocija ni moja hercegovacka krv ne moze zastiti. :)
    Pozdrav!

  • mahir

    August 22, 2010 at 16:48

    MEDIHI Nekad covjek da bi nasao sebe,poslije tog sirokog i sarenog svijeta,treba se vratiti tamo, odakle je i krenuo.I ponovo otici,jer ne bude nikad to mjesto odakle odes,isto.Ipak..

  • Mirsad Đulbic

    August 23, 2010 at 17:18

    Evo iz Gramatike bosanskoga jezika, koja je izdana 1890. godine, a od strane Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, izvadio sam kako je tada propisano pisanje složenih slova, pa je tako ostalo i do dana današnjega, sem slova Đ, koje se tada pisalo Gj

    Slova bosanskoga jezika

  • Drago Esegovic

    August 23, 2010 at 18:06

    Jest,kontinuitet od 120 godina ali ima ne mali broj nasih sugradjana koji nas zele ubijediti u suprotno.

  • Mirsad Đulbic

    August 23, 2010 at 19:56

    Svima koji bi željeli se upoznati sa normama bosanskoga jezika iz knjige “Gramatika bosanskoga jezika za srednje škole I i II dio”, izdanje iz 1890. godine, evo link pa neka si usnime i malo zanimaju.
    Meni je bilo vrlo interesantno. Možda Zeničani iz dijaspore imaju i papirno izdanje, jer je BH dijaspora dala novac za reprint primjerka sačuvanoga u Sveučilišnoj biblioteci – Zagreb. 5,48 MB
    Počesto imam običaj kazati, da je svijet tokom I Svjetskog rata uništio savršeno uređenu državu KuK iliti austrougarsku monarhiju.
    Za prvih 5 godina okupacije su u Bosni (kasnije je dodana Hercegovina u naziv), izgradili bezbroj industrijskih objekata, stotine kilometara cesta i pruga.
    Istina, prethodno su valjano špijunirali stanje u Bosni (vidjeti: Zenica – 1785. godine
    http://zenica-online.com/2010/01/zenica-%e2%80%93-1785-godine/
    O prugama, pogledati samo jedan segment vezan za tu temu:
    Uskotračna pruga Lašva – Jajce
    http://zenica-online.com/2010/03/uskotracna-pruga-lasva-%e2%80%93-jajce/

    Na kraju, vjerovatno ne znate, da su Zeničani dočekali njemačke okupacione snage na carini sa razvijenom parolom: “Dobro došao Švabo, naš mili babo”. Tu su se Zeničani zeznuli, jer su mislili da su Nijemci isti kao Austrijanci.
    Istina, Zeničani su se brzo otrijeznili i dalje se sve zna.

  • Mirsad Đulbic

    August 23, 2010 at 19:58

    Izvinjenje svima. Moja je greška. Zaboravih dati obećani link.
    Evo uz izvinjenje, link je:
    http://www.bosnafolk.com/pdf/gramatika.pdf

  • Drago Esegovic

    August 23, 2010 at 21:23

    Eto ga link je tu sto se gramatike tice.Aaa sto se tice uskotracnih zeljeznica u BiH,mislim ipak da si trebao prije istraziti slicne linkove u Bos.Brodu,Derventi,Doboju,pa tek onda da se dotaknemo pruge Lasva-Jajce,na kraju krajeva pruga da bi dosla do Jajca gradjena je upravo ovim redoslijedom.
    Prosle sam godine procitao na tim linkovima dosta toga sto je cinilo zivot nasim djedovima,ocevima a danas na kraju i nama.Imas nadam se vremena da istrazis i prezentiras adrese linkova nasim citateljima.(nije naredjenje) Hvala
    Auuuu nisam objasnio komu se to obracam,tebi Mirso ti si zakuhao sve ovo hihihihi

Leave a reply

* means field is required.

*

*

Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.