Monday, July 19th, 2010 at 14:34


Visited 1272 times, 1 so far today

Roditeljska nesavjesnost ili roditeljski ponos?

Piše: Tarik Mujačić

Otvaranjem ličnog profila na socijalnim net mrežama svima nama otvorio se vidokrug starih, novih prijatelja, znanaca, bivših školaraca, ovih, onih. Elem, socijalnom net mrežom smo si skratili mnogo vremena tražeći nekoga svih ovih godina. Odjednom postajemo bliže jedni drugima. Stara poznanstva se obnavljaju bez obzira da li su u »pro forma« obliku ili ne. No, drugi segment ili možda drugi nivo »približavanja« starih/novih poznanstava je otkrivanje privatnosti. Fotografije od tamo ili ovamo. Ali! Gdje je granica porodične privatnosti i da li ona uopšte i postoji? Odgovor na ovo pitanje svako od nas nosi u sebi ili se jednostavnim pogledom na nečiji profil može konstatatovati, koliko je dao/la svoje privatnosti u mrežu. No, ovdje želim povući pitanje otkrivanja privatnosti ciljne grupe, koju se ne pita, koja ne zna, koja možda i ne želi. Djeca!

Objaviti fotografiju djece u nekoj od net mreža, da bi pokazali svim našim prijateljima, dalekoj rodbini i inim ljudima kako su narasli, kako su slatki, kako više liče na mamu nego na tatu, vjerovatno bi trebalo spadati u domenu osobnog moralnog kriminaliteta. Ili pak ne! Postavljanjem fotografija djece u mrežu mnogi roditelji i prijatelji si olakšaju slanje bezbrojnih mailova sa fotografijama iste djece što je moram priznati vremenski i praktično opravdano. Međutim, današnji roditelji, u svojim, recimo srednješkolskim danima ili kada još nije postojao internet u ovakvom masovnom obliku, razmjenjivali su fizičkio fotografije sa različitih derneka, roštiljada, rođendana…Iskreno, bilo je i onih koji su prekrdašili sa pićem na takvim zabavama pa su ostali arhivirani na foto hartiji za uspomenu i pokoji podsmjeh. Danas se i te fotografije »vucaraju« na mrežama. Neko će reći, »dobra stara vremena«.

No, vratio bi se sadašnjem načinu komunikacije. Šta zapravo znači objaviti fotografiju djece i koje poruke roditelji žele prenijeti? Vjerujem da se socijalnim net mrežama ruše tabui i granice svih vrsta pa tako i granica porodične privatnosti, gdje se roditelji mnogo puta, bez razmišljanja odluče objaviti čitav niz porodičnih fotografija. Isto tako vjerujem da mnogi od takvih roditelja razmišljaju na način »da nas vide, kako nam je fino« ili slično. Naravno, postoje i ekstremni primjeri sličnih razmišljanja pa tako npr. ponosne tate ili mame objavljuju fotografije tek rođenih svojih ponosa. Pomalo brutalno i kruto prezentiranje porodične idile. Razotkriti čistotu, nevinost i svega onoga što dijete čini neovisnim i bespomoćnim ljudskim bićem, značilo bi da se (ne)svjesno brišu i dijelovi roditeljskih i porodičnih moralnih vrijednosti. Djeca se ne pitaju. Da li žele svoju prezentaciju? Pa zaboga! Roditelji smo! Djeca su naša i možemo objaviti što želimo i što hoćemo! Vrata su za svakoga otvorena. Bujrum i uđite.

Pri tom se zaboravlja na prava djeteta kao živog bića. Vjerovatno se zaboravlja i na to da se djeca već od samog početka masovno »virtualno žigosaju« i prepuštaju masama razjarenih častohlepnih roditelja i prijatelja na pregled. U mnogo tome pojav objavljivanja čeljadi podsjeća na krdo životinja gdje se pregledaju tek prispjela mladunčad i već od malih nogu podređuju mu se pravila i zakoni sadašnjeg načina življenja. Naš način života je u zadnje vrijeme informacijska tehnologija, koja zaista omogućava i olakšava mnogo stvari. No, vratio bi se na ona dobra stara vremena. Vratio bi se na onog roditelja koji je mrtav pijan ležao na krevetu, zabilježen na foto hartiji. Mami nostalgiju i podsmjeh. Možda čak i nevoljnost nekada mladog roditelja nad objavljenom fotografijom bez pitanja ili dozvole. Stop!!! Roditelji, pokažite fotografiju svom djetetu! Pokažite koliko ste iskreni u svojim namjerama otkrivanja svega onog što vam je naizgled sveto ili ćete pak još uvijek nastaviti sakrivati dio svojih grijehova iz prošlosti pred dijetetom? Malo sebično, zar ne?!?

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Slični postovi

Written by:

Filed Under: Gost kolumnist

Tags:

Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/07/roditeljska-nesavjesnost-ili-roditeljski-ponos/trackback/

Comments

  • Jasmina

    July 19, 2010 at 15:07

    U mnogo tome pojav objavljivanja čeljadi podsjeća na krdo životinja gdje se pregledaju tek prispjela mladunčad i već od malih nogu podređuju mu se pravila i zakoni sadašnjeg načina življenja….ja sebe bas i ne dozivljavam kao jednu od zivotinja iz tog Vaseg krda, mada imam dijete i da, objavljujem njene slike na svom profilu, i da, ponosna sam majka jedne divne djevojcice, i da, jako sam ponosna kad ljudi komentarisu te njene fotografije, jer znam da je nekome izmamila osmjeh, ali ne svakome, izmamila je osmijeh nekom od nasih prijatelja, jednako kao sto se svi slatko nasmijemo kad se saberemo u varijanti kucnog druzenja pa pregledamo fotografije i uzivamo u komentarisanju istih…od tih djecijih, pa i do onih sa kojima Vi povlacite paralele, a ja bas ne vidim nikakvu vezu izmedju ta dva stanja:)))….bas me privukao naslov clanka, ali moram priznati da nisam procitala bas nesto smisleno, sto bi mene natjeralo da razmislim o tome koliku ja to stetu nanosim svom djetetu objavljujuci te slike….pozdrav

  • Mirsad Đulbic

    July 19, 2010 at 21:06

    Nešto nisam dobar sa stranim jezicima, ali mi se čini da je trebalo stajeti “društvene mreže”?! Ostalo ne bih komentirao, jer se ne osjećam poznavaocem ove teme.

  • C.T.C.I.Y.

    July 19, 2010 at 21:26

    Odlican tekst. Trebalo bi se malo zamisliti…
    Ako smijem dodati jos jednu losu posljedicu objavljivanja djecijih slika? To su pedofili, “predatori”. Na mnogim profilima se mogu vidjeti fotografije cak i onih koji nisu “fb prijatelji”, a postoje i oni “predatori” kojima ni “zasticeni” profil nije problem. Ovaj problem jos nije kod nas toliko aktuelan koliko je na zapadu, ali pogorsat ce se zasigurno. Mislim da bi na to trebalo na vrijeme obratiti paznju.
    Ja licno ne bih bila sretna znajuci da postoji mogucnost da tamo neki manijaci gledaju slike moje djece. Da imam profil pazila bih koliko i kakvih slika objavljujem.
    Mozda nekome ovo zvuci pretjerano ili sl. ali treba obratiti paznju na zemlje u kojima je ova pojava uzela zamaha, i koliko to uopste nije bezazleno. A sve te stvari stizu i nama….

  • SELTO

    July 20, 2010 at 02:09

    Odlican tekst sa manjom greskicom (pripomenuo je Djulbic),a kao sto pise gospodja C.T.C.I.Y. da bi se zamislila da stavi sliku svoga djeteta to je u pravu.Na zapadu vec vise godina policija ima velikih problema upravo sa pedofilima sto je takodje navela ista gospodja.Ti manijaci upravo skidaju te slike naj cesce neopreznoscu njihovi roditelja te ih kao takve ili cak nadoradjene pustaju u promet samo njima znanim kanalima,e ovo zadnje napisah za gospodju Jasmonu da zna o cemu se radi. Svoj ponos majcinstva moze ispoljiti i na drugi nacin.
    I na kraju mozda je tekst Tarika Mujacica trebao ipak biti malo vise fokusiran na ovaj crni problem pedofilije.

  • Adela

    July 20, 2010 at 17:52

    ne slazem se ni sa najmanjim dijelom ovog teksta…ne vidim sta ima lose u tome da roditelji zele podijeliti najvecu radost na svijetu sa “prijateljima” ..a to da su djeca ziva bica i da se oni pitaju sta roditelji treba da rade wtf..jesmo li toliko postali moderni da sto je nekad bilo razmazeno deriste sad predstavlja olicje finog odgoja dijeteta…

Leave a reply

* means field is required.

*

*

Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.