Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Rijeka Bosna

Piše: Tarik Mujačić

Rijeka Bosna – dio prvi

U periodu kiša, poplava i nabujale rijeke Bosne sjetim se izjave Orhana Masla iz Dubioze Kolektiva, u objašnjavanju njihovih putešestvija, koje započinju sakupljanjem ekipe u Mostaru preko Sarajeva i Zenice do Slavonskog Broda, i kako nisu mogli vjerovati koliko smeća zapravo možeš vidjeti u nabujaloj rijeci Bosni, kao i to, da sve na kraju ostavljamo svojoj djeci, i da ne trebaš imati čak ni dijete, a da ne razmišljaš u tom smjeru. Ne treba mnogo razmišljati o tome, a da svi kolektivno shvatimo, da i u slučaju rijeke Bosne imamo zakone i zakonske regulative koje su samo mrtvo slovo na papiru, jer realnost, gdje se odnos čovjeka do ovog prirodnog bogastva ne može mjeriti, mnogo je gora nego što mislimo, i za upitati se je onda: kako očekivati od Bosne i Hercegovine integraciju unutar EU ukoliko npr. nemamo dovoljno razvijenog mehanizma preventive tj. zaštite i odbrane prirodnih bogastava i prirodnih spomenika? Naravno! Slažem se da to nikako nije prioritet ulaska u međunarodne integracije, ali se ne mogu složiti sa sviješću odgovornih lica, koji nemaju dovoljno želje i htjenja da barem riješe okvirne probleme sa kojima se suočava rijeka Bosna, koja je kao takva proglašena za prirodno bogastvo, i koja nas kao ljude i državu defacto identificira izvan granica države. Onda nas ne smije čuditi ako nas prozovu »najprljavija zemlja« na Balkanu jer taj naziv definitivno i zaslužujemo zbog našeg ignoranstskog i krajnje neodgovrnog odnosa do prirodnih bogastava, koje smo naslijedili i iste predajemo u nasljeđe budućim generacijama.

Bitno je pokrenuti pitanje planskog i racionalnog iskorištavanja vodnog potencijala rijeke Bosne kao i zaštite hidrološke vrijednosti, a kako stvari stoje na terenu izgleda da baš i ne ide sve u tom smjeru, a evo i zašto… Najbolje je krenuti od samog početka gdje i smrdi.

Vrelo Bosne
Vrelo Bosne stavlja se pod zaštitu države proglasom Zakona o proglašenju spomenika prirode »Vrelo Bosne« od 2005 godine, a dvije godine nakon toga, osniva se i pravni subjekt, ili skrbnik izvorišta. Spomenik prirode „Vrelo Bosne“ obuhvata prostor površine od oko 600 ha u čijim granicama su određene dvije zaštićene zone. Prirodni spomenik Vrelo Bosne je decidno i konkretno podijeljen na svoje zone te je tome i primjerena određena pravna zaštita. Npr. za sam centar ili nukleus, veličine 54 ha, usvojeno je niz zabrana: od zabrane eksploatacije vode, izgradnje objekata pa sve do puštanja pasa sa uzice i masovnog okupljanja ljudi i priređivanja koncerata. Drugi zakonski okvir ili Zakon o zaštiti prirode od 2006 g. šire područje Vrela Bosne proglašava spomenikom prirode – III kategorija zaštite. Ova kategorija zaštite definira područje sa jednom ili više specifičnih prirodnih / kulturnih karakteristika od izuzetne ili jedinstvene vrijednosti zbog svojih prirodnih, reprezentativnih ili estetskih osobina ili kulturne važnosti. Izvorište rijeke Bosne je pravno-administrativno zaštićeno po dva osnova: kao izvor pitke vode i kao prirodni prostor. To znači – kao vodozaštitna zona i kao Spomenik prirode. Savjesnim djelovanjem nekolicine građana i nevladinog sektora Vlada Kantona Sarajevo je u aprilu 2009 g. osudila bespravnu gradnju objekata kao ekološki incident najvećeg stepena koji ugrožava zdravlje građana i ujedno uništava izuzetno vrijedno prirodno bogastvo, vodne resurse, i sve druge eko potencijale te zbog degradacije zaštićenog područja donosi zaključke u cilju zaustavljanja nezakonite gradnje i nalaže uklanjanje bespravno izgrađenih objekata ODMAH ZAUSTAVITI BESPRAVNU GRADNJU NA „ VRELU BOSNE“ – informacija za javnost Naravno. Sve je ostalo na papiru. Do konkretnijih akcija tj. rušenja bespravno izgrađenih ugostiteljskih i pratećih objekata u vlasništvu lokalnih tajkuna nikada nije došlo, i ostaje nam se upitati zašto uopće imamo zakone??? Plansko ili racionalno korištenje vodnog resursa kao što je rijeka Bosna u ovom slučaju pada na ispitu zbog krajnje indiferentnog odnosa lokalnih vlasti Kantona Sarajevo kao i spore realizacije prihvaćenih zaključaka bitnih za zaštitu Spomenika prirode. Nevladin sektor još uvijek nije dobio odgovore po pitanju ugovora o korištenju objekata od kulturno historijskog značaja, ugovorima o korištenju parkovskog prostora i sumporovite vode. Pretpostavlja se da se radi o koncesionim ugovorima iz kojih bi se moglo utvrditi kakav je uopće pravni status korisnika u odnosu na vrijednosti koje koristi, i koliko se sredstava i naknada izdvaja u Fond za zaštitu okoliša!? Navedeni podaci nisu nikome znani niti se posreduju ikome bez obzira na višebrojne upite nevladinog sektora, koji baziraju na načelu „ javnog pristupa informacijama“.

Da bi zaista započeli racionalno koristiti i cijeniti prirodna bogastva koja imamo na raspolaganju i time razvili i druge dodatne djelatnosti iz ovog naslova, trebalo bi možda razmišljati o tome da je rijeka ili vrelo Bosne simbol BiH u svakom pogledu, zaštićeno područje, prirodno nasljeđe, hidrološka vrijednost BiH te jedan od primjera dobre i loše prakse za sva zaštićena područja BiH i bahatog ponašanja njihovih korisnika.

Rijeka Bosna – dio drugi

U Visokom također smrdi

Nizvodno od izvorišta, rijeka Bosna ne nailazi na dobro okruženje. Tradicija razvoja teške i lake industrije u posljeratno vrijeme je nastavljena pa se tako i navike i principi slabe poslovne prakse prenose iz roda u rod. Visoko je samo još jedan primjer manjeg srednjebosanskog mjesta, gdje se za potrebe industrije tj. za proizvodnju kože vrši zahvat riječne vode. U zadnje vrijeme javnost u Visokom je iziritirana ponašanjem glavnog gospodarskog aktera „Prevent“, koji sa razvojem proizvodnje posljedično vrši ispuste tehnoloških otpadnih voda u rijeku Bosnu. Naravno da izjave čelnika najvećeg zagađivača u Visokom idu u smjeru tretiranja tehnoloških otpadnih voda u skladu sa zakonskim regulativama. Mahanje i obmanjivanje javnosti kojekakvim eko standardima, i već mnogo puta izrečene floskule o radnim mjestima, stalna su pratilja velikih „odgovornih kompanija“. Do sada ostaje nejasno koliko ista firma izdvaja sredstava iz naslova Odluke o posebnim vodnim naknadama, kojeg određuje Zakon o vodama, a također nije jasno koliko se izdvaja i u Fond za zaštitu okoliša od iste firme!?

Prema određenim medijskim izvještajima analiza otpadnih voda koju je izradio Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu pokazuje i do dvanaest puta veće količine štetnih materija od zakonsko dozvoljenih. Ukoliko dodamo i nepodnošljiv smrad sumpora, koji također dolazi iz postrojenja Preventa slika postaje potpuna.

Javnost u Visokom je razdjeljena na one koji vjeruju da im Prevent donosi egzistenciju, i na one, koji Prevent osuđuju zbog njihove slabe poslovne prakse. Vjerovatno glavni razlog leži u zabrinutosti za zdravlje sadašnje generacije i generacija koje dolaze. Scenarij i igrokaz Federalnog ministarstva za okoliš i turizam kao i Federalne uprave za inspekcijske poslove je kod svakog eko incidenta jako sličan. Ad-hoc izdavanje okolinskih dozvola, šturi pregledi industrijskih postrojenja, mizerne kazne za zagađivače te obavijesti za javnost. I tu se zatvara krug do sljedećeg incidenta većih razmjera. Govoriti o mjerama sanacije ugroženog sliva rijeke Bosne nakon incidenata predstavlja zonu sci-fiction filma! A za vjerovati je da se incidenti događaju svaki dan daleko od očiju javnosti. Trovanje, nekontrolisani ispusti tehnoloških otpadnih voda u rijeku Bosnu traje, a mizerne kazne kao i nenaplaćene naknade ne mogu vratiti nasljeđene prirodne vrijednosti rijeke Bosne. Hidropotencijal od kojeg se uzima mnogo, a ne vraća ništa! Pardon, griješim! Vraća se isti onaj zahvat vode ali u mnogo toksičnijoj mjeri!

Saopćenje FUZIP-a, Prevent Visoko

Emisija Magazinplus: Obilazak Prevent Visoko

Zenica – možda najgori primjer

Zenica kao najveće industrijsko mjesto u regiji zaslužuje poseban tretman. No, barem logički gledano. Odnos kompanija, lokalne politike i samih građana do rijeke Bosne nije ništa drugačiji od prethodna dva primjera. Možda je odnos ljudi do rijeke Bosne čak i mnogo gori.

Korištenje vode u tehnološkim procesima kompanija teške i lake industrije je svakodnevno, a ostatak potencijala riječne vode se širi i na energetske objekte poput hidro i termoelektrana. Energetska ekspanzija otvara na široko vrata inostranom i domaćem kapitalu što znači da će pritisak na rijeku Bosnu u ovom dijelu sliva biti sve veći veći.

Jedan od najbolnijih primjera slabe poslovne prakse te nespremnosti i licemjerja najvećih zagađivača regije je upravo onaj, gdje se augusta 2009 g. u rijeku Bosnu nekontrolisano izljeva 30 hiljada kubičnih metara tehnološke otpadne vode! Za lakšu predstavu bi to značilo 30 miliona litara otpadne vode!!! Konačan epilog ove priče je premještanje generalnog direktora indijske grupacije i dovođenjem novog.

Saopštenje za javnost gdje se okrivljuje najveći zagađivač regije kompanija ArcelorMittal Zenica d.o.o. Rezultati „interne istrage“ ArcelorMittala oko nekontrolisanog izljeva otpadne vode u rijeku Bosnu nikome nisu poznati! Prema službenoj noti niko nije kažnjen, niko nije sankcionisan!?! Mjere sanacije i reanimacije oštećenog i onečišćenog sliva rijeke Bosne ni u ovom slučaju nisu definisana i određena. Također nije poznato o kojim sredstvima se radi kada govorimo o naknadama za vodu kao i naknadama Fonda za zaštitu okoliša. Zaista dobri, šta više… idealni uslovi za svakog investitora u našu privredu!

Tužna slika zagađenja rijeke Bosne u svrhu gospodarskog booma bez nade za njen oporavak, ili barem priznanja pogreške krivaca.

Vratimo se urbanom izgledu sliva rijeke Bosne. Vjerujem da Zeničke ljetne bašte – by Mr. Đulbić uz samu obalu rijeke Bosne nisu definisane u prostorskom planiranju Zenice ali su zasigurno bile potpomognute blagoslovom opštinskih vlasti. Na ovakvim mjestima se može „popiti kafa uz vodu“ ili „prošetati uz buku“. Stvar izbora. No, trendovi pojava ovakvih ugostiteljskih objekata je za Zenicu zarazni virus, koji će, ako se ovako nastavi, proširiti i na cijelu dio lijeve gradske obale. Time rijeka Bosna i Zenica gube na vrijednosti. Gradski obalni dio rijeke Bosne nije pravno zaštićen ali upravo možda ovi primjeri ponukaju neku opštinsku guzicu na prijedlog zabrane gradnje ugostiteljskih objekata ili zaštite gradskog, lijevog dijela obale. Lijeva obala ili gradski obalni dio rijeke Bosne sa šetalištem je jedini preostali, sada već okrnjeni dio prirode, koji se koristi također i za rekreativne namjene. Opštinari, ili su dobili previše slobode, ili ne znaju šta čine?!

Rijeka Bosna nastavlja svoj put ka Savi. Izmučena, rastrgana, mutna…Naslijedili smo je i prihvatili kao svoju. Međutim, naša briga o njoj i davanje iste budućim naraštajima je sramno. Ne smijemo i ne možemo biti ponosni na trenutno stanje stvari niti našoj djeci ne odgovoramo zašto je sve ovako. Djeca znaju odgovor. Nijemo ih gledamo. Nijemog se i nauče.

Slični postovi

• November 5, 2010 -- 25. oktobar (4)
• May 7, 2010 -- Program prijateljskog okruženja, mrvice ili kupovina čamaca? (1)
• April 26, 2010 -- Piramide, da ili ne?! (12)
• February 27, 2010 -- Ko je magarac, a ko pametan? (28)
• February 23, 2010 -- Dubioza je ispred nas! (1)