Zenica Online – novosti i price iz Zenice

(Pre)živjeti uz svjetsko prvenstvo

Nakon prethodnog, Adnan nam je poslao još jedan tekst:

Hodam gradom spržen, ispijen i usahnut, na granici dva života. Ovog i zagrobnog. Auto mi je u pit-stopu već neko vrijeme, a majstorima da zamijene ulje i gume i naspu gorivo, baš kao i Ferari timu, treba otprilike 9 “sekundi”. Rekao bih svjetlosnih, ali je to ipak mjera za dužinu. Možda biblijskih?

Negdje tu, između teorija relativiteta i mortaliteta, šetam ja, kao matematički dokaz da kamile i zvonar crkve Notre Dame imaju ozbiljnu konkurenciju u sinusoidnoj funkciji kičmenog stuba, ili pak Australopithecus u teoriji o porijeklu vrsta.

Iako sam utakmicu htio da pogledam u miru doma svog, gašenje lijevog bubrega i odumiranje gušterače su me natjerali da negdje sjednem i odgledam barem 1. poluvrijeme. Odabrao mjesto, sjeo i mahnuo konobaru. Iako u početku ne pretjerano ljubazan, nisam očekivao da će konobar moju narudžbu kisele vode dočekati istim takvim licem. Sreća pa ne pijem “ljutu”. Utakmica počinje, raja se polako “pali i žari”. Šansa za šansom, uzdah za uzdahom, kisela za kiselom.

Negdje oko 20-te minute utakmice u baštu objekta ulazi intelektualna elita našeg podneblja. Kockastih glava, s tetovažama inspirisanim interijerom kamiona, zlatnim povodcima oko vrata i sunčanim naočalama marke Guči (da sa “č”) sjedaju za prvi stol ispred TV-a. Nema dalje, sve sami akademici. Kako to i priliči članovima “Kruga 99″ odmah počinju s galamom, dozivanjem, zaklinjanjem u najbliže uz neizbježnu flašu pive koju ne ispuštaju iz ruku. Pade drugi gol Nijemaca, a oni poput istinskih navijača Argentine počeše da se kletu u džamiju kako će njihovi ljubimci to sigurno stići do kraja utakmice, pri tom spominjući imena Verona, Mesija, Maskerana na čistom španskom jeziku.

Par minuta kasnije, neiskorištena šansa Argentine bila je kobna za jednu stolicu. A potom i za jednu pepeljaru. Onaj konobar, s licem Sarajevskog kiseljaka, poče da skakuće oko njih poniznošću sjevernokorejskog ministra finansija. Sada sa smiješkom čisti, mete, nosi još jednu turu piva “na račun kuće”. A ja religiozniji nego ikad tražim od Boga da Nijemci ne daju i treći gol.

Par sati kasnije sjedim kući i čekam Dnevnik da vidim četvrti gol Nijemaca. Ne sjećam se da sam i treći vidio. Od stolice.

Globalno, napravili smo veliki iskorak u odnosu na prvobitnu zajednicu. Pametniji, sposobniji, inovativniji, ali sam siguran da je gore pomenuti Australopithecus bio RAHATNIJI.

S poštovanjem

Adnan

Slični postovi

• May 27, 2010 -- Doprinos članku – Dobar dan, izvolite, osmijeh (2)
• January 1, 2012 -- 2011 sumarum (6)
• December 14, 2011 -- Podrška Zemaljskom muzeju u Sarajevu (5)
• November 24, 2011 -- Kad je sve u redu (7)
• October 21, 2011 -- Zenička čaršija polako umire (11)