Zenica Online – novosti i price iz Zenice

A sad specijalni gost – Adisa

Tekst i foto: Almir Alić

Mnogo puta sam do sada putem raznih foruma, internet stranica, e-mailova pokušao na neki način navesti Kirila Džajkovskog da svrati u Bosnu, kad ono čuda se ipak dešavaju. U sklopu Sarajevskog filmskog festivala tj. Heineken music stage-a Kiril u Sarajevu. Znao sam da ću, ukoliko me viša sila ne spriječi, otići i napokon vidjeti ono što danima čitam – Kiril “zapalio” ovaj pa onaj grad, spasio ovaj pa onaj festival.

Nije mi namjera da sad pišem o njegovoj istoriji i gdje je i kad svirao nego da prenesem moje impresije sa jednog događaja koji bi da je održan u bilo kojem dijelu svijeta proizveo istu euforiju kao i u ne baš super urbanoj i alternativnoj sredini kao što je naš glavni grad. Kiril je “umjetnik” koji breakbeat i elektroniku oplemenjuje zvucima u startu iz Makedonije (odakle je i on sam) da bi u posljednje vrijeme kako on sam kaže: “Napokon pronašao pravu ekipu u trubačkom sastavu Serdžuk orkestra te prikjučenjem MC-ja Ras Tweed-a” za mixanje i romskih truba sa već pomenutim ritmovima. Trenutno je čitav svijet u gypsybeat fazonu ali tu ima mnogo izvođača koji pokušavaju spojiti to u jednu cijelinu. Mali broj njih to i uspjeva, dok Kiril, po mom mišljenju, to radi najbolje od svih.

A sad malo o koncertu. Sama činjenica da će svi koji imaju akreditacije SFF-a i pozivnice koje Heineken dijeli na sve strane svratiti u Dom mladih u ta doba poslije projekcija filmova govori da i nema puno baš pravih i stalnih fanova. To je za svakog izvođača i veliki izazov kako ljude pokrenuti i skupiti a onda im svirati nešto što kod svojih kuća baš često i ne slušaju. Počelo je sa već pomalo i istrošenim muzičkim dijelovima iz serije Otpisani da bi onda polako počelo i ono zbog čega je Kiril i najuspješniji: reggae, dub, ska, breakbeat i ambiental pomiješan sa izvrsnim trubačkim tonovima. Ja bih lično volio da je bilo više i starijih radova ovog izvođača ali promocija novih uradaka i reakcija publike na novi album je odredila tok svirke (pa i neka je). Čitavo vrijeme dok pišem sam sebe napominjem da ne zaboravim i ostale članove grupe koji prate Kirila dok gleda u kompjuter sa odgriženom jabukom i diriguje ko i kad će početi sa svojim dijelom. Ne znam imena ali volinista i ritam sekcija (koju čine bubnjar i jedan krupniji momak okružen bubnjevima koji se sviraju rukama) su nezaboravni.

Koncert je tako išao svojim tokom a onda (za mene veliko i super ugodno) izneneđenje. MC najavljuje specijalnog gosta i na stage-u se pojavljuje poznat lik (ne iz novina i sa TV-a) nego sa zeničkih ulica i nekih barova – ADISA. Da, Adisa, bivša članica već dobro poznatog benda iz “hm” Zenice ili Sarajeva nije ni bitno, a moja reakcija je prvo iznenađenje a onda i dobri stari PONOS. Onda kao da imam 15 a ne malo više godina počinjem da joj mašem ne bi li me možda vidjela pa da ostali vide da je ja znam i onako mangupski se okrećem prema raji i najradije bi viknuo “Ja, ja ona je iz Zenice, a i ja sam, eto vam sad!”. Sjajno se uklopila i nadam se da će nastaviti sarađivati s njima pa ih i kod nas dovesti, a i njoj će koristiti saradnja sa takvim umjetnikom kakav je Kiril Džajkovski.

Slični postovi

• February 11, 2012 -- Škola skijanja u centru Zenice (video) (1)
• February 10, 2012 -- Ljepši dio ove dosadne zime (video) (0)
• December 1, 2011 -- Moj život (ni)je Švicarska (9)
• September 15, 2011 -- Sistem izvrsnosti ili podobnosti (1)
• August 31, 2011 -- Kontrola muzike i Staro pozorište (2)