Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Prvi intervju novog direktora BNP Zenica

Razgovarao: Damir Vučak

Napokon se riješila dilema koja je mučila mnoge Zeničane, posebno ljubitelje Talijine umjetnosti. Izabran je novi direktor Bosanskog narodnog pozorišta. To je Begagić Hazim, mlad momak koji je cijeli život posvetio pozorištu. Nadaren glumac, sposoban voditelj i čovjek koji ima sve kompetencije za ovaj posao ulijeva nadu da će ova umjetnička kuća dobiti napokon direktora koji će joj vratiti ugled koji je izgubila nakon odlaska pokojnog Radovana Marušića.

U najavi ovog intervjua mislio sam napisati da je ovo razgovor sa novim direktorom Bosanskog narodnog pozorišta. Da li se trakavica oko imenovanja direktora napokon završila i da li smo napokon dobili direktora?
Da. Prije nekoliko dana Pozorište je dobilo i zvaničnu saglasnost osnivača na nedavnu odluku Upravnog odbora, čime je nakon dva neuspješna pokušaja konačno završena procedura izbora novog rukovodioca jedinog javnog profesionalnog teatra u Zenici. Ovo je dakle prvi interview koji dajem sa već jasno definirane pozicije direktora zeničkog teatra.

Malo ljudi je upoznato sa tim da si ti završio odsjek menadžmenta teatra na pozorišnoj akademiji u Tuzli. Samim time imaš najbolje reference za upražnjeno mjesto direktora.
Logično je da su moje edukacijske i akademske reference manje poznate za razliku od mojih angažmana koji podrazumijevaju javni nastup. Ja sam 2003. godine diplomirao na odsjeku gluma u klasi prof. Miralema Zupčevića i pod mentorstvom Dine Mustafića. Nakon toga sam na Univerzitetu u Sieni u Italiji završio master studij poduzetništva u kulturi, a dvije godine poslije na sarajevskom univerzitetu odbranio i magistarsku radnju iz kulturnih politika. Na odsjeku za produkciju na tuzlanskoj Akademiji dramskih umjetnosti uposlen sam već sedmu godinu, najprije kao asistent, a danas u zvanju višeg asistenta. Specijalizaciju iz Arts Managamenta sam obavio u SAD, a trenutno sam apsolvent na doktorskom studiju na Sveučilištu u Zagrebu.

Da li je moguće da tebe vidimo i kao glumca u našem pozorištu ili to spada u sukob interesa?
Neki zakonski propisi u inozemstvu jasno definiraju konflikt interesa u tom smislu. Tako recimo hrvatski kazališni zakon, kao jedan od najboljih u regionu, dozvoljava intendantima koji su pozorišni umjetnici da u vrijeme mandata budu umjetnički angažirani u drugim kazališnim kućama isključivo uz suglasnost kazališnog vijeća. Kod nas je pozorišna legislativa skromna, nedorečena, neprecizna i prilično kontradiktorna. U ovom momentu bh. profesionalnim teatrima rukovode četiri glumca, a među ostalim kolegama tu su reditelji, scenografi, dramski pisci, teatrolozi… Svi su oni na svojim scenama, ali i van njih, umjetnički angažirani. Kao diplomirani glumac naravno da stojim na raspolaganju glumačkom ansamblu BNP-a, ali moje prioritetne aktivnosti su usmjerene na menadžersko vođenje kuće, a tu u ovom momentu ima i previše posla.

Naš sugrađanin Tarik Filipović je imao problema sa svojom ulogom voditelja Milijunaša jer ga je mali broj ljudi nakon toga doživljavao kao glumca. Ti već dugi niz godina vodiš TV Bingo show, imaš li i ti sličnih problema?
Ne bih rekao da se tu radi o problemu. U momentu kada odlučite prihvatiti TV angažman bili biste naivni ako biste vjerovali da će sav vaš rad na drugim poljima ostati u prvom planu. Televizija je takav medij, jak i utjecajan. Sve ostalo što radite, koliko god to bilo vrijedno i neuporedivo iziskivalo više energije od tih nekoliko televizijskih sati, u perspektivi šire javnosti sve pada u neki treći plan.

Ne sumnjamo u tvoju stručnost ali da ste spremni suočiti se sa nagomilanim problemima u kojima se nalazi zenička pozorišna kuća?
Jesam. Problema ima mnogo, ali oni nisu specifičnost isključivo zeničkog teatra. Sav društveni kontekst ne ide na ruku bh. kulturnom sistemu niti kvalitativnom poboljšanju pozorišne produkcije. Međutim, svi oni problemi koji se tiču samog BNP-a, a to je naša unutarnja organizacija, interna komunikacija, postojeća sistematizacija radnih mjesta, model i načini rada, unapređenje i modernizacije poslovanja, sve su to pitanja na koja se može uticati i koje treba mijenjati na bolje. Nekima je u proteklom periodu možda i odgovaralo da stvari predstavlja i gorima nego što one objektivno jesu. Pesimista nisam, ali realno sam svjestan i svih nagomilanih problema u čije razrješenje treba ulaziti odlučno i brzo, ali mudro i promišljeno.

Na platnoj listi pozorišta se nalazi nekoliko glumaca koji ove godine nisu imali niti jednu ili samo jednu premijeru. Da li je moguće iskorijeniti i takve probleme?
Iza nas je jako važna sezona. Važna jer se njome pokušalo obilježiti šest decenija postojanja naše pozorišne kuće. Međutim, to je sezona u kojoj smo imali svega dvije premijerne izvedbe na Velikoj sceni. Dakle ubjedljivo najmanje od momenta osnivanja teatra. Mnogo je razloga za to i ja ih sada ne bih komentirao. Pozorište je vrlo specifičan organizacioni mehanizam, a pitanje relativno ravnomjernog angažovanja svih uposlenika u umjetničkom ansamblu jedna je od specifičnih tema naše djelanosti. To je apsolutna obaveza menadžmenta i o tome se briga mora voditi. Glumcu je jako važno da igra, to je neophodno za njegov razvoj, psiho-fizičku kondiciju, napredovanje, usavršavanje… Svjestan sam da nešto nije u redu ako imate pola glumačkog ansambla kojima u cijeloj pozorišnoj sezoni nije pružena prilika da rade svoj posao. Gradu i gradskim pričama je interesantna priča o glumcima ali slični problemi postoje i u tehničkom sektoru, kao i u službi zajedničkih poslova. Oni koji su tu sa zadatkom da opslužuju našu osnovnu djelatnost u značajnoj mjeri naš rad čine neefikasnim, svesno ili nesvjesno. a razlog je prvenstveno troma i nefleksibilna organizacija. Pozorište mora djelovati na principima projektne organizacije, a da bi se kvalitetno provodila kadrovska politika mi moramo planirati repertoarsku politiku i imati takvu vremensku dinamiku rada koja će tokom cijele sezone omogućiti optimalnu radnu opterećenost svih uposlenika u njihovim segmentima djelovanja.

Obzirom da je Općina Zenica osnivač i glavni financijer pozorišta, postoje li nedoumice oko toga da li će budžet biti dostatan za pokrivanje svih troškova? Mislimo tu i na renoviranje same zgrade jer je bilo riječi o tome.
Općina Zenica jeste osnivač Pozorišta, ali njen je glavni finansijer Ze-do kanton koji pokriva glavninu troškova, plate i doprinose uposlenika, kao i dio materijalnih troškova, a to je više od 90% ukupnog prihoda. Model finansiranja se mora ispitati i zajedno sa našim osnivačem i finansijerom iznaći jedno strateško i dugoročno rješenje. Renoviranje zgrade, tačnije nekih njenih dijelova, jeste jedan od bitnih poteza, ali revitalizacija našeg programsko-produkcijskog rada je ipak apsolutni prioritet. Osnovno je sistematski riješiti pitanje finansiranja naše produkcije, jer to je naša osnovna djelatnosti, zbog toga smo osnovani prije 60 godina i zbog toga i postojimo. Veliko je pitanje i saniranje dugovanja, jer ja preuzimam funckiju sa dugovanjima koja prelaze iznos od 400.000 KM prema javnim preduzećima, prema nabavljačima i dugovanja umjetnicima i autorima. U narednom se periodu mora napraviti kvalitetan plan saniranja tih dugovanja.

Kaniš li unijeti neke korjenite promjene u poslovanje pozorišta?
Da. Apsolutno da. Inače ne vidim razloga zašto bih prihvatao ovako tešku i odgovornu poziciju. Pozorište je i dalje uspostavljeno na organizacionim principima koji su bili aktuelni prije 20 – 30 godina. To su neka stara i davna vremena. Sve se oko nas u temeljima promijenilo, a ustanove u kulturi i dalje životare, sa minimalno provedenim reformama, prisjećajući se nostalgično nekih boljih vremena koji se takvi nikada vratiti neće. Kulturni sektor se najsporije prilagodjava novonastalim (post)tranzicijskim okolnostima i naprosto vapi za izmjenama. Mi moramo naći put do naših posljetitelja, i repertoarom, ali i novim marketinškim modelima, moramo prestati molećivo gledati prema državnim budžetima, te se agresivno posvetiti svim ostalim mnogobrojnim oblicima alternativnog fundraisinga. Također, otvaranje ka novim tendencijama, gostovanja, praćenje europskih teatarskih tokova, sve to više nije stvar našeg izbora, već apsolutna obaveza i prioritetni zadatak. Pozorište jedino može uspješno funkcionirati na razmjeni ideja, susretu poetika i različitih promišljanja. U tom smislu, članstvo u regionalnim i europskim teatarskim asocijacijama i mrežama stvar je koja nam može donijeti značajne umjetničko-estetske benefite.

Da li imaš u planu neku ideju ili način za omasovljenje pozorišne publike u Zenici obzirom da se zadnjih 10 godina posjeta jako prorijedila? Kako vratiti publiku u pozorište?
Do svojevrsnog preustroja postojeće službe propagande u modernu službu za marketing, prodaju i PR će neminovno doći. Mi se moramo prilagoditi novonastalim okolnostima i uvjetima tržišta, i u ekonomskom i u kulturološkom smislu. Došlo je do općeg pada vrijednosti, pozorište više nema onu vrstu društvenog ugleda i značaja, nije moguće mobilizirati publiku nanačin kako se to nekada ranije radilo, a mass i novi mediji rade svoje. Mi moramo agresivnije ići u procese animacije, marketinške metode moramo modernizirati, koristiti nove tehnologije, ulaziti u razrađena medijska partnerstva, tražiti alternativne komunikacijske puteve prema našoj potencijalnoj publici, a naročito prema mladima. Znam da Zenica nije tako mala sredina, a BNP mora biti i ostati gradski kulturni epicentar. Naša je obaveza da radimo na jačanju i razvijanju kulturnih potreba mladih.

Da li će se nastaviti rad na “Snijegu” Jovice Pavića?
Za sada ne, a kako stvari stoje sumnjam da će u skorije vrijeme do toga doći. To je projekt za koji sam od početka bio ubijeđen da se u njegovu realizaciju ušlo krajnje nepromišljeno. Za ulazak u realizaciju pozorišnog projekta morate imati ispunjen minimum preduvjeta, a projektni elaborat to mora potvrditi. Neki će reći da je to formalnost na kojoj ne treba insistirati. Da, na tome ne treba insistirati ako vodite privatno pozorište ili neku pozorišnu grupu, ali u situaciji kada ste javna ustanova onda stvari moraju biti precizno isplanirane do detalja. Nažalost, u tom smislu u našim se pozorišnim kućama još uvijek ne razumije funkcija i značaj pozorišnih producenata. To su visokoobrazovani stručnjaci koji su naoružani čitavim spektrom znanja iz različitih oblasti i koji su osposobljeni da pozorišni projekt vode od faze ideje do premijerne izvedbe, i kasnije u distribuciji. Ta vrsta planiranja mora biti sastavni dio pozorišne praksu. Olakog i nepromišljenog ulaska u projekte neće biti dok sam ja na čelu ove kuće, a naročito ne poigravanja sa vremenom i kreativnom energijom uposlenika i umjetničkih saradnika. S druge strane, izvjestan je i moguć nastavak saradnje sa vrsnim rediteljem Jovicom Pavićem na projektu za čiju realizaciju imamo optimalne preduvjete.

Ekskluzivno za naš portal novi direktor je dao svoj prvi intervju koji vam u cijelosti prenosimo. Riječi koje smo čuli od Hazima ulijevaju povjerenje i odaju dojam čovjeka koji zna šta hoće. Uredništvo Zenica-Online mu od srca želi da u svojim nakanama uspije. Što zbog samog sebe i našeg pozorišta a što zbog zeničke publike koja vapi za uređenom i uspješnom pozorišnom kućom.

Slični postovi

• September 8, 2011 -- Zenica – stare slike i pričice (0)
• July 12, 2011 -- Narodne pjesme pjevane krajem XIX stoljeća u Zenici (0)
• April 29, 2011 -- Zenički narodni običaji za Jurjevo (4)
• April 7, 2011 -- VAROŠ ZENICA SA OKOLINOM – 1892. godina (0)
• March 20, 2011 -- ZENIČKA ČIMBURIJADA – Kratka istorija (9)