Zenica Online – novosti i price iz Zenice

(Ne)kultura življenja ili smeće svuda oko nas

Tekst i foto: Hana Kazazović

- „Uffffff, što ti je naš život. Koristim mu 20 minuta a nakon toga me baci ovdje i sad mogu samo da trunem!“
- „Možeš vala da truneš, ali samo da te upozorim, to će potrajati narednih 100 godina!“
- „Šta bona 100 godina?! Zar se neću raspasti prije?!“
- „Nećeš. Vrijeme raspadanja plastične kese poput tebe je otprilike nekih 100 godina. Da si debljine kao ona zeleno-crvena kesa iz Konzuma raspadala bi se i duže.“
- „A ti, konzervo, koliko tebi treba da se raspadneš?“
- „E mene možda može malo nagristi rđa ali raspasti se neću nikad. Ako bude sreće možda još uspijem porezati neko dijete koje zaluta ovdje u travu pored ceste, a osim toga ništa se neće desiti. Možda me neko šutne u neki drugi kraj, bar da malo promijenim okolinu“.

Da kese i konzerve mogu pričati pretpostavljam da bi vodile ovakve razgovore. Ne bi bile usamljene u tome, naravno. Pridružile bi im se i plastične boce i kesice od čipsa, pa i tetrapak pakovanja od sokova i mlijeka. Našla bi se tu i koja poderana čarapa, konzerva od piva ili Cole te kutija od cigara. Razgovori bi bili zanimljivi jer i svako od njih nosi neku svoju priču u sebi. Konzervu od Cole je zgužvao i pored ceste bacio klinjo koji je osvježenje potražio i u njoj našao nakon odigrane kvartovske utakmice. Kutiju od cigara je bacio momak čekajući djevojku kojoj uvijek treba dodatnih sat vremena za spremanje i šminkanje. Tetrapak od soka je bacila djevojčica vraćajući se iz škole a plastičnu flašu od vode djevojka koja pazi na liniju pa pije samo vodu. Vraćala se sa aerobika.

Ovo nažalost nije izmišljeno. Svaki dan oko sebe možete vidjeti najmanje dva slučaja u kojima neko smeće ili otpatke baca onako uz put i na cestu. Naravno, možete vidjeti ako se niste navikli na to i „usvojili“ to kao sasvim normalno ponašanje. Gledajući iste stvari oko sebe postanemo imuni na njih, naviknemo se i ne primjećujemo ih. Možda nesvjesno i sami šutate konzervu na cesti ne razmišljajući o tome da je to smeće za koje postoji kanta.

Mnogi će reći – nema dovoljno kanti za otpatke. I činjenica je da možda i nema, naročito u centru grada. Ipak je to samo opravdanje. Ne vjerujem da bi sa većim brojem kanti ovaj grad bio čišći. Toliko sam puta vidjela kako komšinica iz zgrade u kojoj sam radila ostatke od ručka istresa kroz prozor. A komšija koji stan ima na malo višem spratu uredno zavezanu kesu sa smećem takođe baca kroz prozor. Njemu ne treba kanta a jednu ima odmah ispred zgrade.

U martu se u Zenici tradicionalno održava akcija čišćenja grada. Na takvim manifestacijama lično nikad ne učestvujem i nikad ih i ne podržavam. Zašto? Zato što ja nikad u životu nisam bacila ni papirić nigdje osim u kantu za otpatke. Milion puta sam smeće donijela u torbi do kuće ili ga nosala kroz čitav grad. I iz tog razloga ne mislim da je normalno da idem čistiti nešto što je neko drugi pobacao. Smjela bih se kladiti da oni što to bacaju ne učestvuju u takvim akcijama. A praveći ovakva organizovana čišćenja samo im se šalje poruka – Vi samo bacajte, uvijek će se naći neka budala koja će čistiti za vama!

Da se ja pitam uvela bih novčane kazne za svaki bačeni papir. Provela bih neku akciju na tu temu, radila edukacije u školama i obdaništima. A svakog ko se ne pridržava pravila „opalila“ po džepu tako da mu nikad na pamet ne padne bacanje smeća po ulici. Isto bih uvela i za pljuvanje po cesti – na to sam posebno alergična.

Naravno, ovo je Zenica pa tako nešto mogu samo sanjati. Možda je tako i u drugim gradovima ali kako živim ovdje vidim samo ovo naše smeće. Da je nemoguće uredovati to ne može me ubijediti niko sve dok postoji više od jednog čovjeka u gradu koji baca smeće u za to određene kante. A takvih ima dosta, srećom.

Ko mi ne vjeruje neka se malo osvrne oko sebe i pogleda. Ja sam u protekla dva dana onako usput uslikala sve ove fotografije. Za sve ovo što vidite na njima kriv je – ko?

P.S. Nakon slika pogledajte 2 videa iz kampanje koju državno ministarstvo u Srbiji provodi sa ciljem podizanja svijesti javnosti o potrebi očuvanja životne sredine. Možda nekad i naši političari počnu raditi ovakve stvari.

Slični postovi

• January 1, 2012 -- Što više poznajem ljude, sve više volim životinje (0)
• December 23, 2011 -- Jesmo li mi Bosanci (i Hercegovci) glupi? (15)
• December 2, 2011 -- Život čine male stvari (9)
• November 19, 2011 -- Muškarci dočekali da imaju svoj dan. Nadamo se da ga neće previše burno slaviti :) (0)
• November 18, 2011 -- Upoznajte ljude koji vas neće razočarati. Umjesto toga će unijeti svjetlost u vaš život. (1)