zenicaonline@gmail.com

Naša sportska (ne)kultura

Piše: Damir Vučak

Jutros sam uz kafu pričao sa prijateljem koji je bio na utakmici finala juniorskog kupa BiH u kojem je Čelik kod kuće izgubio od ekipe Sarajeva. Rekao mi je kako je neki momčić od svojih sedamnaest godina uhvatio za vrat sudiju utakmice koji je netom prije toga isključio kapitena našeg kluba. Obzirom da nisam bio na utakmici neću komentarisati isključenje (za koje mnogi kažu da je bilo neopravdano) ali nije mi jasan potez tog mladog čovjeka koji je već u ranoj dobi počeo sa svojim “divljaštvom”. Naši mladi igrači su u juniorskim danima počeli da uče ono što je najgore u sportu – simuliranje i svađu sa sudijama. Jako dobro se sjećam kada je fudbal bio operisan od simuliranja i u čitavoj nekadašnjoj jugoslovenskoj ligi su bila dva ili tri igrača koji su simulirali prekršaje i bili ismijavani na skoro svim stadionima. Danas od pionira pa nadalje fudbaleri simuliraju i bivaju podstaknuti od svojih trenera na te radnje.

Svađe sa sudijama mi posebno idu na živce. Ok, i mene kao sve ljubitelje fudbala nerviraju sudijske greške ali kod nas je biti sudija opasno po život jer te ganjaju svi fudbaleri a u ulasku u tunel da ne pričamo. Tamo te čekaju redari, funkcioneri kluba i poneki gnjevni navijač. Ja nisam trenirao fudbal ali nije velika razlika između sportskog bontona u tenisu i košarci i fudbalu. Krajem sedamdesetih godina u Zenici je radio teniski trener iz Čehoslovačke (mislim da se zvao Jerzy) koji je nekoliko generacija tenisera naučio toj plemenitoj igri ali i sportskom fair playu. Na turnirima, kada bi igrao naš igrač, svi smo sjedili i navijali. Ako bi neko slučajno aplaudirao na grešku protivnika bio bi “nagrađen” sa dva kruga oko Kamberovića. Trčeći, naravno. Danas samo što šporete ne bacuju na teren kada igraju domaći igrači. Prijeti se sudijama na samom početku meča.

U košarci sam dugo godina radio kao pomoćni trener tadašnjem prvom treneru Čelika, Davoru Šestaku. Dobro se sjećam kada je Zoran Savić bio junior i neki protivnički igrač ga je mlatio cijelu utakmicu. On se izderao na sudiju i ovaj mu dadne tehničku grešku. Davor ga je automatski izveo iz igre i poslao u svlačionicu iako je bio svjestan da je protivnik stvarno junački natukao Zoku. Ali mislim da je Zoka naučio lekciju i nikada više nije prigovarao sudijama. Danas, nažalost, takvih trenera ima jako malo. Razmaženim mladim sportistima je svako kriv i oni se trude da istjeruju pravdu a kada se tome nauče u juniorskim danima to ostaje za čitav život. Zato nije čudno da se ponašaju kao rock&roll zvijezde kada izađu u čaršijske lokale. Potpišu ugovor za dvije tone ćumura i dignu nos do neba.

Neki dan sam radio intervju sa Pašom Šehić, rekorderkom u bacanju kladiva i išao sma da vidim gdje to ona trenira. Djevojka trenira u neuslovnom prostoru, sama, ali izuzetno savjesna i spremna da uradi sve vježbe kao da je trener tu, uz nju. Nju možda ni u haustoru zgrade gdje stanuje niko ne prepoznaje a fudbalere pozdravljaju sa respektom kao da igraju Barceloni a ne u klubu koji se godinama bori za opstanak u jednoj od najgorih liga na svijetu.

Na kraju se opet moram sa sjetom prisjetiti najboljeg kolektiva u zeničkom sportu i možda najboljeg sportskog radnika kojeg je Zenica ikada dala. To su ragbista Čelika i profesor Kapetanović. Oni su uvijek važili za opasne momke ali nikada nisu pravili frku i uvijek su bili primjer sportskog ponašanja. “Kep“ je bio prije svega pedagog i psiholog, stoga ne čude rezultati koje su ti momci postizali. Ne bi bilo zgoreg da se sadašnji treneri ugledaju na tog vrsnog stručnjaka.

About the Author

Related Posts

  1. Your Name

    Ako si trenirao Savica,koliko si imao godina?Posto je poznato da je Savic rodjen 1966.Ja znam sa koliko godina je poceo trenirati Savic,znas li ti?

  2. zenicaonline

    @Yourname: Zoka je počeo trenirati sa 14 godina, do tad je trenirao nogomet ( bio golman). Ja sam samo dvije godine stariji ali sam bio “hendikepiran ” visinom da budem igrač pa sam bio samo pomoćnik treneru. Samo zadnju sezonu u kojoj je Zoka igrao u Zenici nisam bio s njim u ekipi. Ako ti je stalo do provjere odeš lijepo u caffe “Time out” gdje imaš masu slika iz tog vremena na kojima možeš vidjeti obojicu.
    Damir Vučak

  3. medeni

    Vidis Damire kako je tesko u nasim krajevima bilo sta pisati,odmah ti se nakace sa zavidnim komentarima ,umjesto da komentarisu sam tekst……ja sam pratio KK Celik i kad je u republickoj ligi igrao i sjecam se dosta toga,nazalost nemam fotki…..ali sve stoji sto si napisao u tekstu…..a o nasoj kulturi navijanja….ma kod nas jos uvijek misle da je ovo 1970 – 1980……i uvijek treba staviti navodnike prije nego se napise trener,jer u nase “moderno ” doba svako moze biti trener,izgleda,plati se par stotina KM-ova nekoj instituciji negdje u Hercegovini i dobije se za vikend “diploma” i sad su ti papci kao treneri koji uce nasu frustriranu omladinu kako treba udariti-simulirati-oteti protivnika pod svaku cijenu …..itd…….

  4. Your Name

    Hvala na odgovoru.Nece mi biti tesko da odem do prostorija kluba.Pozdrav.

  5. pakize

    Hljeba i igara. Da pametno rimljani skontaše da se masa ispuše al na žalost prešlo to ispuhivanje i na teren. Pravdati djecu koja žive u okruženju iskrivljenih vrijednosti vrlo je teško. čestitam im na upornosti da treniraju dva puta dnevno da zapostave izlaske, čestitam i roditeljima koji krpaju kraj s krajom da im kupe čarape, kopačke jer klubovi to nisu u stanju i sve su to za mene heroji koji na žalost ako poslije nemogu dati 5000 ne više maraka već EUR-a neće završiti u nekom klubu gdje će imati stan plaćen, hranu i neku platicu od cca 1000 KM a toliko truda. I šta onda preostaje toj djeci nego da sav taj negativni naboj ispolje na terenu kako bi masa imala opet hljeba i igara. Bio sam samo na jednoj nogometnoj utakmici poslije rata i nisam mogao doći sebi koliki je to negativan naboj u navijačima da baš tim istim juniorima koji su prošle godine pobjedili u Zenici psuju sve i svašta i nema više šanse da ikad odem pogledati bilo kakvu nogometnu utakmicu.

  6. Eleagnus A.

    Vučak,
    pitanje za tebe i sve ostale: gdje mi to još imamo kulturu??
    Na ulici? Pljujemo, pišamo, bacamo papire…
    U saobraćaju? Ha-ha-ha, neću ni nabrajati
    Na poslu? – Jadino ako se kulturom zove spletkarenje, lopovija i sve ostale ovdašnje zanimacije
    U zgradama? Bujrum u moj haustor pa će ti se sve samo kazati 🙁

    Nažalost, ovom nabrajanju nikad kraja. Nisam u depresiji ali ovo je stanje nekulture na svim poljima. Kako sve ovo promjeniti ??

  7. Stan

    Hej Vucko malo ko zna za tvoju sportsku velicinu.Ja se sjecam da pored bavljenja tenisom i kosarkom ti si i pored kako kazes limita zbog visine nekad bio kapiten i ponajbolji igrac odbojkaske ekipe skole Sestre Ditrih za koju su igrali mnogi poznati Zenicki sportisti ajde nabrojacu neke za koje sva Zenica treba da zna najbolji Jugoslovenski ragbista Pero Barisic te fudbaler Mario Zeba tada juniorski reprezentativac Jugoslavije mladji Mutapcic koji je potom igrao kosarku za Bosnu itd trebalo je medju njima takvim atletama koji su bili talentovani za sve sportove da se izboris u jednom sportu kao sto je odbojka.Evo ja dodah ovo jer te onaj Your name prozva a vidim da ti nikad nisi isticao tu svoju sportsku stranu.
    Pozdrav Stan

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: