Wednesday, May 12th, 2010 at 17:29
Visited 3896 times, 5 so far today
Zločin koji se ne zaboravlja – Bruno Čalić
Piše: Damir Vučak
Foto: Miro Vinduška, privatni arhiv
Prije nekoliko dana je neko u komentarima spomenuo zločin koji se odigrao sedamdesetih godina prošlog vijeka, ubistvo malenog dječaka Brune Čalića. Vjerujem da svi vi imate neko sjećanje iz djetinjstva koje uvijek budi nelagodu u vama. Ja i dan danas osjetim ružne trnce kada prođem pored starog i napuštenog groblja iznad škole u Travničkoj. Na tom mjestu je ubijen maleni Bruno.
Otac pokojnog Brune je radio kao šofer i nesretnim slučajem mu se otkinula prikolica kamiona koja je usmrtila dječaka u Crnoj Gori. Sud je donio oslobađajuću presudu ali nevjenčana supruga oca nastradalog dječaka, Višnja Pavlović, nije. Iz samo njoj znanih razloga je za veliku svotu novca unajmila ubojicu Dragomira Bajčetu i zaputila se u Zenicu da na svoj monstruozni način pokuša da „kroji pravdu“. Unajmila je sobu u blizini porodične kuće Čalićevih i u par navrata je dolazila da se upozna sa obitelji malenog Brune. Pomno je pratila sve kretnje malenog, čak i njegov raspored u školi. Tog kobnog dana je sačekala Brunu na obližnjim stepenicama, netom iznad škole „Sestre Ditrih“ i zamolila ga da joj pokaže put prema nekom groblju. Maleni, kao i sva lijepo vaspitana djeca tog vremena, je bez razmišljanja krenuo da pokaže toj monstruoznoj seljanki put ka groblju. Tamo su ona i Dragomir Bajčeta sa devet uboda kuhinjskim nožem ubila dječačića koji je tada imao, ako me sjećanje dobro služi, desetak godina.
Uplašena majka, Anka Čalić, je u panici krenula da traži Brunu jer je kasnio više od pola sata iz škole, što nije nikada bio slučaj. Čak je i prošla pored sinovljevih ubojica i ne sluteći kakav su zločin njih dvoje napravili. Višnja i Bajčeta su se dali u bijeg ali je tadašnja policija blokirala grad i uhvatili su ih u vozu negdje oko Vranduka. Odvezeni su u Sarajevo u centralni zatvor, gdje su bili do izvršenja smrtne kazne. Strijeljani su negdje u šumama oko Trebevića na nekom neoznačenom mjestu tako da se i dan danas ne zna za njihov grob.
Porodična grobnica u kojoj su sahranjeni moji roditelji je jako blizu groba Brune Čalića i uvijek osjetim posebnu tugu kada moram proći pored njegovog posljednjeg prebivališta. Teta Anka, njegova mama, je godinama radila u trafici u Travničkoj ulici. Kod nje sam svakodnevno kupovao novine i cigarete ali sam uvijek osjećao tugu gledajući u tu tihu ženu koja nikada nije skinula crninu. Prije nekih pet, šest godina je umro i Brunin otac tako da je teta Anka ostala sama sa svojom tugom u porodičnoj kući na Zmajevačkoj cesti.
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Blentoven, Kolumne
Tags: Blentoven
Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/05/zlocin-koji-se-ne-zaboravlja-bruno-calic/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.










miro
May 12, 2010 at 19:31
koliko se sjecam,dosao sam kuci negdje oko 1 h i vidio sam guzvu ispod groblja.Stanovao sam nekih 300 m od mjesta ubistva.Bila je policija i puno djece.Komsija Sinik je sjedio ispred kasine sa glavom medju rukama,i ponavljao”zar je tako nesto moguce’.Sjeo sam do njega i on mi je onako iz prve ruke ispricao sta se desilo,mada jos nista nije bilo poznato ,tek smo u narednim novinama saznali istinu.Svakodnevno smo se penjali na to mjesto prosto nevjerujuci da se tako nesto moglo desiti u nasoj blizini i to u po bijela dana.Prvi je naisao Zoran koji je stanovao povis groblja u maloj kucici koju Vucak glada svakodnevno sa malog balkona.i sokiran strcao na ulicu da dozove policajca kiji se odmah dao u akciju da sve obavijesti.Jos su mi pred ocima djaci koji su sa strahom prolazili iz skole na Zmajevac.Pocesto, ako ih je bilo malo isli su okolo preko nove ceste,Ubijen je djecak koga su roditelji cekali nekih 15-tak god.da dodje na svijet.Tragedija koja se nikad ne zaboravlja,i treba da sluzi kao upozorenje da se i takve stvari desavaju.Nazalost
Esegovic Drago
May 12, 2010 at 21:34
Damire Vucak,sve si gore opisao dobro samo ne ovo u vezi lokacije hapsenja doticnih ubojica.
visnja pavlovic(namjerno pisana imena malim slovima),je uhapsena u svom selu nedaleko od niksica a bajceta u jednoj kafani u niksicu 42 sata poslije ubistva.Po hapsenju ispitani odmah u prostorijama SUP-a niksic od strane tada najcjenjenijih inspektora saveznog SUP-a iz Beograda a kasnije i nasih iz Zenickoga SUP-a.Mozda podatke mozete dobiti i u sudu ZE-DO kantona ili u MUP-Zenica.
Od bivse zatvorenice u CZ Sarajevo sam dobio informaciju da je visnja pavlovic koja je bila u susjednoj celiji,izvedena rano ujutro oko 4 sata u mjesecu avgustu 1973,te odvedena na izvrsenje kazne strijeljanjem a slijedom logike i bajceta iz muskog odjela negdje u okolici Sarajeva.
Da se vratim i na trenutke prvih informacija o pronalazenju i hapsenju a koje me je zateklo na casu fizickog vaspitanja u sali O.S.”Sestre Ditrih”.
Na razglasu je govorio direktor da su ubice privedene pravdi,a mi ucenici u svoj onoj dotadasnjoj zalosti poceli smo skakati od dragosti.
Eto taj dogadjaj mi je ostao duboko urezan u pamcenju mislim dok sam ziv.
nerko
May 13, 2010 at 08:54
Capricorn
May 13, 2010 at 12:07
Sjecham se ovoga. Ja sam zhivio prekoputa Kambera, a Bruno je bio par kucha iznad. Nakon toga su starci dolazili po nas u shkolu dugo vremena.
nino
May 16, 2010 at 20:28
i dan danas u mojoj glavi odjekuje ta vijest o Bruni. a pogotovo kad sretnem tetu Ankicu.
nataša
November 27, 2010 at 12:46
Brunina mama Anka je tetka moga oca. I danas nosi crninu. Rijetko kada spominje svoga sina iako u svakoj prostoriji u kuci drzi najmanje dvije njegove slike. Jednom je meni i sestri pokazala album sa slikama Bruninog sprovoda. To se ne zaboravlja kao ni zlocin koji je pocinjen. Drago mi je da jos ima ljudi koji se sjecaju rodaka mi Brune.
Nebojsa
November 29, 2010 at 21:33
Prvi svirepi zlocin kojeg se secam i koji je ostavio duboki trag u meni je ubistvo Brune Calica. Do tada nisam verovao da postoje zla poput Visnje Pavlovic i Bajcete. U mojoj porodici se cesto pricalo o ovom zlocinu i svireposti ljudi. Moja majka je licno poznavala Bruninog pokojnog oca (mislim da se zvao Stipo) i majku Anku. Ja sam Bruninu majku poznavao iz trafike, u kojoj sam kao mali kupovao stripove. Koliko se secam, napisana je i knjiga NOZ SLEPOG MISA koja opisuje detalje ovog zlocina i samog sudskog postupka. Danas imam decu koja idu u osnovnu skolu. Kada god im skrecem paznju na opasnosti koje vrebaju spomenem slucaj pokojnog Brune i zle sudbine koja je zadesila njega i njegovu porodicu. Drago mi je da je i dalje zivo secanje na maloga Brunu.
Goran
November 6, 2011 at 23:39
Radi tacnih informacija zelim samo da pojasnim….
Visnja Pavlovic nije iz Niksica niti je hapsena u selu blizu njega…zivjela je u PLjevljima i tu je i u uhapsena zajedno sa muzem Rajkom Pavlovicem i Dragomirom Bajcetom (rodjen u selu Lekovina kod Bijelom Polju) zivio u Pljevljima. Veceras sam citao knjigu o tom monstruoznom ubistvu koju je napisao advokat Pavlovica Djordje Bela.
Visnja i Bajceta su strijaeljani na Trebevicu a Rajko Pavlovic je dobio 20 godina robije. Ja sam iz Pljevalj i tacni znam kucu u kojoj su zivjeli. Prije nekoliko godina je u saobracaju poginuo sin Visnje i Rajka tada 15 godisnji mladic. I
U Pljevljima i sada kada hoces da nagrdis neku zlu zenu kazes joj “Visnja” smatrajuci to velikom uvredom…
Uzasno….ali eto citah knjigu pa potrazih na internetu sta ima o tome.
zenicaonline
November 7, 2011 at 08:24
@ Goran : Hvala na informacijama Gorane. Tekst sam pisao po sjećanju a priznaj, bilo je to jako davno tako da mi se te geografske greške mogu i oprostiti. Bitno je da su fakti koji su napisani istiniti i pravodostojni. Još jednom hvala na ispravci.
S poštovanjem, Damir Vučak
maša
November 27, 2011 at 23:41
Vrlo dobro se sjećam svega.Stanovala sam odmah iza škole.I taj dan je Višnja pozvonila i na moja vrata .Mama je bila bolesna pa je ona zagazila u čizmama “brizelama” u sobu kao traži sobu za svog malca i da je iz Travnika.Poslijepodne su razbili uličnu svjetiljku na kući pored koje je vodio put na Ravan,tad nije bilo stepenica i tu smo se sanjkali. Uveče je Bruno na žalost ubijen.Moj stariji brat ga je snijeo na nosilima do kombija tu noć kad je pronađen.Višnjina slika je izašla u novinama već onaj dan kad smo se sa sahrane vraćali.Sjećam se uviđaja gledala sam kroz prozor kad su ih dovezli do škole odakle su krenuli u svoj užasni pohod.Ta je tragedija zauvijek urezana u moje sjećanje.Bruno i ja smo bili rođeni isti dan 07.02.1961.Ja danas imam pedeset godina a iz kioska je teta Anka ponekad znala dati neki slatkiš mom sinu Bruni dok ga je deda vozio u kolicima.Tužna je bila pjema u otvorenoj knjizi na Bruninom grobu.mislim da piše”crveni božuri mladosti vječno će tugovati nad tvojom humkom , neka ovo bude poslednja opomena zločinu u našem vremenu”.Neka me neko ispravi ako griješim. Pričala sam priču svojoj djeci da se nikad ne zaboravi.Marica Vukoje Andrušić
Berko
February 21, 2012 at 21:59
Ako neko ima knjigu NOŽ SLEPOG MIŠA rado bih je kupio.
Možete me kontaktirati na e-mail bery.dada@gmail.com
marica justa
May 4, 2012 at 23:17
neka mu je laka crna zemlja ne secam se ali sam cula pricu od svijih roditelja i prijatelja .zivela sma u trokucama ali podrebre je bilo 5minuta do mene zalono je suz e mi idu na oci ali bog ce ima ptiti kad tad .svima nasim pokjnima neka je laka crn a zemlja kao i mom bratu vladi justa
skole
July 20, 2012 at 14:54
da li neko zna sta je bilo sa Rajkom Pavlovicem,verovatno je umro do danas ,s obzirom da je 1928.rodjen?????on je izmakao smrtnoj kazni,iako ju je zasluzio,s obzirom da je i on dao “besu” Dragomiru Bajceti da ce dobro biti placen,ako ubije decaka,tako da njegova uloga konspiratora nije nista manja nego Visnjina. Takodje ni samo Visnjino psihijatrijsko vestacenje koje je opisano u knjizi ne daje nam jasnu sliku o kakvoj psihopatskoj osobi se radilo,posto je nosila presovanog slepog misa kao amajliju oko vrata,a takodje psihijatrima nije bilo jasno otkud tolika patoloska ljubav prema pastorku,pored dvoje zive svoje dece . . .. U svakom slucaju jedinstven slucaj u domacoj kriminalistici . . . .Imam knjigu na prodaju za zainteresovane . . . . .
Teich
July 26, 2012 at 13:20
Ova me cijela prica jako zainteresirala vec prvi put kad sam ju cula prije nekoliko godina,a sad mislim i pisati diplomski rad na temu Brune Calica pa jel netko zna gdje mogu kupiti knjigu Noz slepog misa? Unaprijed hvala.