Wednesday, May 26th, 2010 at 17:41
Visited 1541 times, 4 so far today
Sportske zanimacije (1. dio)
Piše: Miro Vinduška
Kad kažemo sportske zanimacije pomislimo na košpice, kikiriki, susam orasnice itd. Ali postoje i one koje smo mi kao djeca upražnjavali jer nismo imali kompjutere i sve te igrice. Imali smo samo kino ali se to plaćalo pa si taj luksuz nismo mogli svakodnevno priuštiti.
Nabrojat ću nekoliko da se moja generacija podsjeti i kad nema struje ili je internet u prekidu da mogu svojim unucima pokazati kako smo mi to nekad radili i da djeca nađu užitak u tim za njih novim zanimacijama.
Luk i strijela
Nakada smo mi išli u staro željezo gdje je bilo preko puta RMK prema Peharama. Tamo su stanovali Stefanovići. Tamo bi skupili kuglšpice to jest đulad od municije koja je bila od bakra a ispunjena olovom da bi metak dobio na težini. Metak bi stavili u vatru da se istopi olovo kako bi mogli nataknuti na strijelu. Vrh bi malo stucali, naoštrili i jadna ti majka mačkama i pticama. Ponekad smo i ratovali između sebe pa je bilo i ozbiljnije povrijeđenih.
Klisa i pale
Od drveta circa 15 cm zašiljimo sa obe strane i uzmemo još jedno dužine 70-tak cm najčešće držak od metle. Zatim iskopamo rupu, stavimo manje drvo poprijeko i sa većim drvetom bacimo što dalje može. Sa druge strane hvataju njih nekoliko i ko uhvati on baca. Baca prema rupi gdje ovaj dočekuje sa palom da odbije. Koliko daleko odbije toliko pala broji. Ako je promašio onda ovaj sa palom pimpla klis i to se još broji. U što sam se zapetljao, sram me bilo, zaboravio pravila, a nije to tako daleko bilo otprilike prije 50 godina. Zabrin’o sam se za svoje pamćenje. Ali neko će već dopuniti.
Piljaka i Mice
Kad su se počeli naseljavati iz Hercegovine donijeli su sem hrkljuša i još neke igre -pPiljaka i mice. Mice ne znam kako se igra ali prilažem sliku pa studirajte, mada se neko može naći da objasni. Piljaka se može svugdje raspucati gdje ima kamenčića. Jednostavno baciš kamenčić u zrak i brzo sa zemlje dohvatiš jedan ali da i onaj uhvatiš što si bacio. I tako to dok ti ne ispadne. Tada nastupa drugi. Ko više uhvati pobijedio je.
Ture Jazije
Uzmeš novčić i sa palcem ga baciš u vis da se vrti, u međuvremenu kažes tura ili jazija odnosno glava pismo. Pa kad padne na zemlju ako si pogodio nosiš, a nosiš dotle dok ne promašiš ili ti protivnik razbije nos.
Pola cijelo
Može sa sličicama ili sa novcem. Sličice kao i novac imaju dvije strane. Jedan drži na prstu napola a drugi udari i prije nego što udari bira šta će pola ili cijelo. Cijelo je kad su obe strane iste a pola kad je jedna ovako a druga onako. Ko je pogodio nosi, ali prvo moraju pasti na zemlju.
Zidure
Uzeli bi najčešće petobanku aluminijsku ili drugi novčić. Odredili bi najčešće na štoku od vrata kina Metalurg mjesto gdje ćemo udarati. Možeš svakako udarati od štok ili neko drugo mjesto, preko glave lijevo desno zavisi gdje se nalazi novčić koji je neko prvi poslao na zemlju. Trudili bi se da padne blizu i ako bi mogli dobaviti pedljem nosimo. Ako bi novčić pao na onaj drugi (to se zvalo cike) nosiš duplo. Unaprijed se dogovoriš u koliko love igraš. Kad naletiš na “jetima” moglo se solidno zaraditi. Opušeš ga da mu se manta cijeli mjesec.
Topova
Glinu bi zamijesili sa vodom pa onda napravili k’o malu posudu istanjenu na dancetu pa onda iz sve snage udarimo od zemlju, prethodno okrenuto na dole. U sredini se razvali rupa i opali ko top. Takmičili smo se čija će bolje pući. Pošto svi nečujemo isto najčešće izbije svađa.
Karabituša
Uzeli bi karabita od autogenih zavarivača tamo kod savremene ishrane pa bi pravili karabituše. Iskopamo malu rupu u zemlji, stavimo malo karabita (karbida) i polijemo vodom. Prethodno konzervu od gulaša probušimo ekserom, stavimo preko, držimo prst na rupi i kad se formira gas brzo skinemo prst i zapalimo sa već pripremljenom šibicom. Konzerva zna odletiti i desetak metara u zrak. Ali ako nisi jednako sa svih strana zalijepio konzervu zemljom dobio si i u glavu. Ne često smo išli na Bosnu, napunimo flašu karabitom, naspemo vode, dobro začepimo i bacimo u vodu. Nakon nekog vremena flaša eksplodira a ribe što od gasa što detonacije ošamućene isplivaju na površinu. Pokupimo ih u vreću i bježi kući. Ako te uhvate ribočuvari najebo si da prostiš, od njih i od ćaće. Znam neko će reći “Pa i mi smo ručne bombe bacali”, ali se to ne pika.
Toliko. Slijedi nastavak.
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Gost kolumnist, Kolumne
Tags: Kolumne, Miro Vinduška
Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/05/sportske-zanimacije-1-dio/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
















Esegovic Drago
May 27, 2010 at 04:06
iz tvoje generacije smo naslijedili i igru sa bacanjem novcica na crtu “bliske”,a od igre sa karabitom,dobio sam po sred njuske onu teretnu konzervu od djuveca mojom krivicom a onda u drugom poluvremenu,mater kad je saznala dobih porciju i od nje.
Svaka cast za izbor teme,lijepo li je se podsjetiti bas svega iz mladih dana.
Pozdrav svima
MSC
May 27, 2010 at 10:36
Ev jos neke od mene:
1. Janjine
2. Truhle kobile,
3. Ćele
4. Zaloga
5. Ćora-Bake
6. Žmire (‘Stupas mene’ ili ti ga ‘Tu spas mene’)
7. Slika-Bijelo (alternativa ‘Pola-Cijelo’)
8. Cjevpuške-Čepuške-Pračke
…
itd.
MSC
May 27, 2010 at 10:37
9. Lastike (Ooolimpijada, super čokoladaaa…)
…
Galo
May 27, 2010 at 11:15
Gosp.Vinduska sve ove nabrojane igre i igrice su mi poznate a neke smo u mom kvartu i igrali, osim ove igre sa karabitom. Mi smo pravili blazu verziju praska, sa dva vijka i jednom maticom, tako sto bi spojili oba vijka maticom i u maticu stavili fosforne glavice od sibice, pa spojene vijke sa zicom jednostavno udarili u beton.
@MSC – tvoje igrice su mi poznate, samo su ih igrale “curice”
denis
May 27, 2010 at 12:18
10. Klikera ( hopa zadnji bacam)
BTW jučer ujutro mi je klinac na putu u školu poželi oda mu kupim klikere. Obiđoh sa njim sve žive trgovine i kioske i svi me čudom gledaju kako ćemo tražit klikere kraj bentenova, pušaka, oklopa i kakvih sve ne čudesa. Spasio me ulični prodavač oko 10.00 sati ( SVE ZA MARKU). Kupio sam 10 klikera za marku i sutra cu kupiti još 100 komada jer su izgleda klikeri vrsta koja izumire…
pozz.
ceca
May 27, 2010 at 12:29
a klikera (bombaši i obični), roše koje praviš petom pred OŠ”Sestre Ditrih”, prljavi nokti (mamin komentar. pa dobro jesi li ti djevojčica ili dječak) i pod obavezno “zelenilo” od trave na koljenima zbog kojih “fasujem” kad dođem kući poz svima ceca
MSC
May 27, 2010 at 15:34
klikeri – argentinci, mjesečari, šestoperci… itd.; ‘cike potez’, ‘zovem te iz dva puta’, itd. … ah ta dobra vremena
)))
Mediha
May 27, 2010 at 15:47
Ej, Ceco i ja sam rado klikerala i uvijek imala u dzepu jedan kliker zelenjak za koji sam bila ubjedjena da mi je sretan. Branko i Ivan su me zbog njega prosto mrzili
.
Igrali smo se i “skole”, crtali je po cesti i onda bacali kamen u svaku kucicu, skakutali na jednoj nozi…do cilja. Moj komsija Ivan je pravio pracke kojima smo onda u mraku s prozora moga kupatila nekim bobicama gadjali kuhinjski prozor omrznutog komsije Omera, koji nam je svaku loptu zalutalu u njegovu bastu rasporio. I danas dan, kad se sjetim nasih suza zbog mnostva razrezanih lopti i prekinutih igara, umjesto: rahmet mu dusi, pomislim: *upak jedan!
Bog da mi oprosti, a i komsiji Omeru sto je bio tako surov
Veget
May 27, 2010 at 17:10
Kada smo kod ovih djecijih igara i zanimacija, obavezno procitati jedan tekst od knjizevnika Hemona koji je napisao nesto u cemu se svi mozemo naci (posebno muskarci/djecaci
) a rijec je o skupljanju slicica i sve sto ide uz te projekte
http://kliker.info/index.php?id=13051
Esegovic Drago
May 28, 2010 at 01:41
Ja sam gubio redovno na svim igrama,dobio konzervu od karabituse u facu,u pravom smislu rijeci pravi “baksuz”.
Ali jednog lijepog dana jedna moja vrsnjakinja mi je pokazala igricu “tate i mame” i od onda sam se igrao samo te igrice,jedva sam se odviknuo.