Sunday, May 9th, 2010 at 15:29
Visited 1954 times, 1 so far today
SF ili nešto što nam se zaista može dogoditi?
Piše: Hana Kazazović
Foto: Almir Alić
“Baš se radujem što ću konačno vidjeti tu Zenicu o kojoj si mi toliko pričao! Nemaš pojma koliko si ponekad dosadan sa pričama o njoj!”, reče Alma pospano gledajući kroz prozor automobila dok je njen dragi Adis nestrpljivo vozio prema svom rodnom gradu. Da je planirao kada će stići na odredište ne bi bolje izračunao – oduvijek je najviše volio gledati zoru u Zenici, dok se magla polako diže i pušta prvim zrakama sunca da obasjaju grad. Posebno je nestrpljiv bio jer je svoju Almu, djevojku koju je upoznao u toj dalekoj Švedskoj, prvi put vodio u grad koji je volio više od te čitave Švedske. Alma je Banjalučanka, i nikad prije nije išla u Zenicu, ali kroz njegove priče je upoznala toliko da joj se činilo da bi se i sama bez problema snašla u njoj.
“Eno Željezare”, povika ona razdragano čim je ugledala prve dimnjake na vidiku. “A kolika je, nema joj kraja!”
“Ih, nije to ništa, sad radi samo deseti dio od onog kako je prije rata radila, i ima samo nekoliko dimnjaka. Sve ostalo su srušili da je modernizuju”, objasni Adis upijajući pogledom poznati krajolik.
“A što je ovako crveno nebo, Adise?”, upita Alma.
“Ne znam ni ja, nije nikad bilo ovako crveno”, promrmlja Adis i sam postavši svjestan da je nebo iznad njegove Zenice crveno i da se ne radi o nekoj umjetničkoj fotografiji nego o stvarnoj slici. “Alma, osjetiš li ti da smrdi nešto?”
“Joj, ne da smrdi, šta je ovo, bolan?! Nisi mi pričao da ovako smrdi, pa nije ovo Maglaj!”, reče Alma zatvarajući prozore i pokrivši lice vlažnim maramicama.
“Sigurno je onaj Indijac opet pretjerao sa loženjem”, više za sebe reče Adis ulazeći u grad. Pustoš na sve strane, nigdje nikog. Čekajući na semaforu kod Stacionara pogled mu pade na dva psa kako spavaju opruženi na betonu. “Blago njima”, pomisli, “od sinoć vozim bez prestanka i jedva čekam da se dočepam kreveta”.
“Adise, meni ovo sve izgleda čudno. Je li moguće da u sedam sati ujutro nema žive duše na cesti? Samo psi leže po ulici, niko ne prolazi, čak ni ona pekara pored koje smo prošli ne radi. Da nije neki praznik?!”
“Jeste praznik, čuli da ja dolazim! Jašta je nego praznik!”, pokuša se našaliti Adis pogledom tražeći nekog na cesti. Već je i njemu smetalo što ne vidi nikog. Ovako pusta Zenica mu je izgledala poput onih slika Černobila koje je davno zapamtio. Čim se smjeste nazvaće nekog od raje da vidi koji se k****c dešava? Razmišljajući o tome dođe pred svoju zgradu i polako se parkira.
“Alma, imaš li još tih maramica? Daj mi koju da se ne ugušim dok dođemo do stana. A ti samo pretrči do zgrade, ja ću iznijeti stvari”.
Alma uradi baš onako kako joj je rekao, u nekoliko koraka utrča u zgradu ne dišući. I pored toga joj oči zasuziše i počeše da je peku. “Ovo definitivno nije normalno”, pomisli. “Kako čovjek može preživjeti ovakav smrad?”
“Adiseeeee!”, začu se iz zgrade Almin vrisak. “Dođi ovamo!”
Adis potrča kao bez duše. Nađe Almu na stepenicama kako stoji iznad nekog čovjeka i žene. Ležali su na stepenicama u neprirodnom položaju. “Oni ne dišu, Adise, hladni su skroz”, začu Almu. “Gdje si me ovo doveo?!”
“Čekaj da zovnem nekog od komšija”, povika on i pokuca na prva vrata. Niko se ne oglasi. Pozvoni na druga, ni tamo nikog. Nakon nekoliko stanova iz kojih se niko nije pojavio uhvati za bravu i ostade skamenjen – pred sobom je ugledao kompletnu porodicu čika Fikreta, zgrčenu na podu. I teta Senija, i Mirso, i Ajša, svi sa licima na kojima se ogleda užas.
“Alma, daj nazovi hitnu, policiju, bilo koga! Ovdje nema nikog živog, neko je izgleda sve potrovao!”, viknu Adis otvarajući redom stanove svojih komšija. U svima je nailazio na iste, grozne prizore. Ljudi koje je znao toliko godina su ležali pred njim, hladni, bez daha. I svima je na licu vidio skamenjen strah. “Koliko sam puta ovdje pojeo teta Fadilinu šampitu”, pomisli i krenu prema vratima.
“Adise, jesi to ti”, začu tihi šapat kad je već bio na izlazu. Isprekidano dišući, usta i nosa prekrivenih krpom, iz nekog poluležećeg položaja obraćao mu se komšija Osman. “Jesam, čika Osmane, ja sam! Živi ste! Šta se ovdje desilo, recite mi, nema nikog živog, čitav grad je pust, kao da je neko sve potrovao!”, panično mu pritrča.
“Ne znam, sine, ni ja šta se desilo”, teško dišući šapatom se ponovo oglasi Osman. “Sinoć smo osjetili da smrdi spolja, ali nismo obraćali pažnju. Dešava se to često i niko ne reaguje. Pa smo onda osjetili da nas boli glava. Ja sam onda zvao Civilnu zaštitu i niko se nije javljao na telefon. Zvao sam policiju a oni su mi rekli da sam hiljaditi koji ih zove i da i njemu smrdi ali da ne zna šta da radi. Zvala ga i neka doktorica iz bolnice, rekla mu da je to baš opasno. Pa smo onda zvali jedni druge, načelnika, novinare, vatrogasce – niko nije znao šta uraditi. Samo su nam iz hitne rekli da stavimo mokre krpe na usta i na nos i da ne izlazimo. Šta se dalje desilo ne znam jer se Fadila onesvijestila a ja sam pokušavao da je vratim u život. Onda sam se i ja onesvijestio. A kad sam tebe ugled’o pomislih da sam na onom svijetu”, jedva izgovori Osman i ponovo zatvori oči.
“Adise, niko se ne javlja niti na jedan telefon! Bježimo odavde, ovo je garant neko bacio u zrak neke otrove!”, povika Alma.
“Idemo, ovdje i tako ništa ne možemo učiniti”, reče on i utrčavši u auto krenuše ka izlazu iz Zenice.
Dan poslije:
“Sinoć je u Zenici došlo da kvara na postrojenjima Arcelor Mittala. Tom prilikom je u zrak emitovana količina otrovnih plinova mnogo veća od dozvoljene. Otrovni plin je prekrio čitav grad zbog nedostatka vjetra, a kako niko nije uspio građanima izdati znak za uzbunu došlo je do katastrofe nesagledivih razmjera. S tugom u srcu vas moramo obavijestiti da je u noći sa petka na subotu živote izgubilo oko 80.000 građana Zenice. Preživjeli su samo oni koji su osjetivši smrad sami poduzeli zaštitne mjere i na lice stavili maske i mokre krpe. Sa žaljenjem moramo priznati da se ova katastrofa mogla izbjeći ili bar ublažiti samo da je neko uspio građanima reći šta da urade…”, izgovorila je spikerka na vijestima a Adis je tupo gledao u televizor ne vjerujući u ono što je čuo.
“Nema šanse da je do ovog došlo slučajno! Nekom su smetali Zeničani i namjerno ih je potrovao!”, pomisli u sebi dok se u glavi prisjećao svih lijepih trenutaka koje je proveo u svom gradu.
Objašnjenje: Ova priča je inspirisana situacijom koja se desila u petak. Naime, u zraku se osjetio nepodnošljiv smrad koji je uzrokovao i mnogobrojne glavobolje. Na telefonske pozive građana na broj 121 niko nije odgovarao. Policija nije znala šta da kaže osim da je bilo jako mnogo poziva ali da ni njima nije jasno zašto se niko ne javlja na broj Civilne zaštite. Shvatili smo da su građani Zenice i pored mnogobrojnih službi koje plaćaju u velikom broju slučajeva prepušteni sami sebi.
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Cyber Bosanka, Kolumne
Tags: Cyber Bosanka, Kolumne
Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/05/sf-ili-nesto-sto-nam-se-zaista-moze-dogoditi/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
Amar
May 9, 2010 at 17:16
Odlicna prica.. I ovaj moj kasalj me sad sve vise pocinje strasiti
miro
May 9, 2010 at 18:29
nadam se da ce ovaj clanak dobro doci onima(pa i meni) koji namjeravaju posjetiti Zenicu da se na vrijeme pripreme.Ponijeti gas masku a po mogucnosti ”gajgerov brojac ili jos neki mjerac plinova.Clanak je stigao na vrijeme pa nemojte se pravdati da niste znali.
Esegovic Drago
May 9, 2010 at 19:09
Dan poslije doputovao sam i ja u Zenicu,u gradu zatekoh samo Babince i neke iz ostalih okolni sela valjda dosli u soping u Zenicu a Babinci da uberu kirije od mnogobrojnih izdati stanova.
Konacno dodjoh i do kuce gdje zivi punica,ah uzbudjenja majko mila,pa punica mi ziva zivcata i sikce li sikce.
Kako mi stvari nisu bile do kraja jasne vratim se do centra i kada sam dosao vidim Babinci se vracaju kuci neobavljena posla a i ostali iz okolnih sela ne obavise soping.A kako i da obave sve to kad su im Zenicani pocrkali.U sluzbama obavjesccivanja nije nikoga bilo jer je vikend i ljudi otisli u svoje vukojebine drotovi omamljeni plinovima davali nekontrolisane informacije,ukratko sve u haosu i neredu.Tako se odlucim da krenem prema moru i negdje na pola puta stanem da se odmorim u jednom krajputnom restoranu.
Preko puta mog stola odmah poslije mene sjede grupa Indijaca koji se vracaju iz sopinga iz Dubrovniku i zadovoljno trljaju ruke vjerovatno zbog uspjesno obavljena posla,a ja cudna svijeta ispijem moju kafu i krenuh dalje.
Jasmin
May 9, 2010 at 20:42
Ovako su se zezali i u Bhopalu
Mrgud
May 9, 2010 at 21:25
@Drago-vidiš da i ti možeš napisati dobar komentar…by the way,odličan tekst, bravo Hana!
medeni
May 9, 2010 at 22:31
………. DAN POSLIJE …….. !
Mediha
May 9, 2010 at 22:49
Uh, prvo sam se uplasila, pa sam se zamislila… sto znaci da je tekst pravo uspio i bilo bi dobro da iste te emocije proizvede i kod onih koji mogu nesto uciniti prije nego li zaista postanemo Bhopal.
Ne znam jel’ me vise dojmilo sto se tako slikovito uzivio u sitaciju ili sto mu je punica prezivjela i “sikce li sikce” 
A Dragin komentar je super! Kao ona visnjica na slag obersu.
Mozete Dragu kritikovati koliko god hocete, ali smisao za salu i blic reakcije mu ne mozete osporiti nikako.
Pozzz.
Esegovic Drago
May 10, 2010 at 00:13
Mediha i svi koji citaju ovo dajem na znanje da ja moju punicu drzim u rangu rodjene mi majke.
U ulogu jedne od malobrojni prezivjeli Zenicana sam je stavio sjecajuci se davno izrecene sale na njen racun a od strane moga sogora da bi ta zena prezivjela Hirosimu i Nagasaki,aludirajuci na njeno dobro zdravlje itd.
Kao i svaki Bosanac znam se nasaliti vecinom na moj racun a bogme i na racun drugih,moramo se podjednako smijati pravda je pravda.
Otvorio je i Vucak jednu zanimljivu temu na koju bi se rado nakacio,ali radi posla koji radim preskocicu je.
Mediha
May 10, 2010 at 00:55
Ma nema potrebe, Drago, za bilo kakvim objasnjavanjem. Ja sam shvatila i znam da se na racun punica uglavnom sale oni kojima su iste drage. Oni koji ih ne vole i gdje odnosi nisu dobri, uglavnom ih ne spominju, jer im je dosta belaja u kuci, u dusi i oko nje.
Ali, reakcija na tekst ti je bila super. Dok su se drugi zamislili, ti si vec osmislio i dan poslije
Zato te ja vec vidim kao predsjedinka Kriznog staba, jer znas reagovati. A znas se i nasaliti. To znaci: prezivjet cemo!
Pozdrav!
Almin
May 10, 2010 at 05:44
Kad Zeljezara nije radila onda nam niko nije valjao jer je nisu mogli pokrenuti, nije bilo para, nije bilo ni posla, ali hava bila cista. Pa ne mozes jest havu. Sad kad zeljezara radi , sad vam smrdi i nevalja. Joj da je one ciste have, al od have se ne zivi?!
Jasmin
May 10, 2010 at 08:27
Almine niko ovdje nema ništa protiv željezare nego protiv plinova od kojih boli glava
Ne znam odakle ti to samo-destruktivno razmišljanje da eto ko biva da bi nam bilo “dobro” neka nas i truju ako treba.
Cyber Bosanka
May 10, 2010 at 14:33
Nisam mislila da cu morati davati jos neko dodatno pojasnjenje ali zbog odredjenih komentara moram naglasiti da je tekst (kako rekoh vec) inspirisan smradom i nereagovanjem odredjenih sluzbi koje su vjerovatno trebale reagovati. Naviknuta na to da nas uglavnom “truje” Mittal u ovoj prici sam pomenula njega. To sto se u stvarnom slucaju od petka radilo o smradu iz rudnika nema nikakve veze sa tekstom jer on ni u kom slucaju nije vijest nego prica i to, nadam se, naucnofantasticna.
kozolec
May 11, 2010 at 11:01
Obzirom na sporost informiranja javnosti od strane gradskih očeva, ova priča uopšte ne bi bila daleko od istine, koju naravno ne bismo željeli…a kao što kažu u Komisiji za praćenje stanja okoliša, da će javnost obavijestiti pravovremeno o svim zbivanjima za nesreću u Raspotočju, sumnjam u njihove izjave. Zašto? U većini nesreća povezanih sa štetnim polutantima u većini slučajeva je glavni akter bio Mittal. I tada su gradski oci vrlo lako lopticu prebacivali na državne institucije i državne političare, a da pri tome nisu ni optuživali glavnog aktera za incidente…No, u ovom slučaju imamo rudnik za kojeg ne znam da li je u novoosnovanom holdingu ali u svakom slučaju pripada državi ili općini…Štetni polutanti su načinili štetu, a gradski oci će dati »pravovremeno« obavještenje! Gdje su tu mjere sanacije, mjere kažnjavanja, mjere prevencije? Na prošlim incidentima se nismo ništa naučili pa tako nećemo ni u ovom.
Komisija za praćenje stanja okoliša je jedan neefikasan općinski organ u službi onih, koji brane i zagovaraju poslovnu filozofiju »bez progresa nema ni zagađenja«! Ukoliko nam je ova nesreća u rudniku donijela progres, malo više zdravlja i opštu i dobru informiranost o stanju okoliša i kvalaitete zraka, onda sam u krivu! Pa ok. Postavljam pitanje, zašto porezni obveznici plaćamo mjerenja kvaliteta zraka, kada se taj račun može poslati i zagađivačima po načelu »zagađivač plaća«??? A ja, napravih lapsuz… mjerenja kvalitete zraka se ne obavljaju već mjesec dana!!!…tako da na kraju i ne znam šta i koliko udišem, i koga zapravo plaćamo… ljude za nerad?
hamdo
May 11, 2010 at 21:56
je li bilo ovakvih prica prije 1992. godine ????
Esegovic Drago
May 11, 2010 at 22:39
bilo je bilo ovakvih prica,samo se nismo culi od pojedinih drugova.
kozolec
May 12, 2010 at 10:24
@drago,
pretpostavljam da ste bili “protivnici privrednog razvoja”
Almin
May 12, 2010 at 19:27
Samo treba da budete svjesni da Mittal moze rasprodati ili preseliti ono malo postrojenja , a zeljezaru staviti pod kljuc. nego Suti i Trpi… ili kupi masku.
Samir
May 12, 2010 at 20:44
@Almin: Može, može i hoće. Čim mu troškovi narastu preko prihoda. Da se razumijemo, ovdje Mittal nije došao zato što nas voli, nego samo da zaradi novac. Svjesno koristi priliku koju mu daju lokalni “stručnjaci”, koji su nas i naše zdravlje prodali za sitnu lovu.
Podsjetite se malo: Željezara je ’92. stala, nismo znali šta ćemo s njom i cijena čelika je bila niska pa se nije isplatilo investirati u pokretanje proizvodnje. Kad su Kinezi početkom 21. vijeka promijenili stavove o stranim ulaganjima i kapitalu, cijena čelika je naglo skočila. To je Mittal namirisao, za male pare kupio ono što smo mi prethodno poklonili Kuvajćanima (da, poklonili, jer prodajom se zove razmjena nečega za novac, a Zenica nije vidjela ni marke). Usput je dobio i keš koji je Kulović akumulisao dok je rasprodavao dijelove željezare, tako da je u startu bio na dobitku. Naravno da Bosanci nisu imali pojma o kretanju cijena čelika na svjetskom tržištu pa su olako prepustili “BH steel” globalnom špekulantu koji je tu “na svom terenu”.
Nemate pojma koliko je Mittal para uštedio i zadržao u svom džepu zato što ga niko u BiH ne tjera da koju markicu potroši i na ekologiju. Šuplja priča o nekim budućim ulaganjima i nepostojećim planovima je tu samo da nam zamaže oči, da se ne bunimo.
A mislite li da se univerzitetska stanica za mjerenje zagađenja slučajno pokvarila sredinom aprila, a kantonalna prebačena u Visoko krajem aprila? Gdje su rezultati internog monitoringa?
Ko god pomene da “bez zagađenja nema ni proizvodnje” neka ode do Kaknja, do cementare, pa će vidjeti da je to glupost.
Neću ni da šutim ni da trpim, a tebi Almine nijedna maska neće pomoći protiv PM1, fine prašine koja prolazi kroz plućnu maramicu.
Ne vrijedi zdravlje 150.000 Zeničana onih 2.000 radnih mjesta u Mittalu. Neka slobodno ode, poravnaćemo ono što ostane, prodaćemo staro gvožđe Kinezima i od tih para napraviti staklenike i farme da možemo jesti zdravu hranu, a ne ovo GM smeće koje nam uvoze. Biće posla i za tebe Almine, a moći ćeš raditi i bez maske.
Esegovic Drago
May 12, 2010 at 20:56
Almine iz tvojih usta u bozije usi to oko stavljanja kljuca na kapije Mittal-a.
Samo da dodam i to da se mene pita stavio bi ja kljuc na kapije rudnika pa onda i K.P. doma.Mirna Zenica.
Odgovor Kozolecu
Postovani jarane ja jesam uvijek bio za privredni razvoj mozda vise nego li drugi ali uz ucesce strucnih ljudi iz vise oblasti.
Nekada javna tajna a sada ziva istina da se za izgradnju zeljezare razgovaralo vec krajem drugog sv.rata i bilo se razmisljalo o lokacijama u blizini Doboja ili kod Prijedora.
Daj boze da je tako bilo,sada bi Zenica bila manji grad ali i grad sa svojim punim “Ja”,te bi daleko lakse gradjani takvoga grada odredjivali svoju buducnost i buducnost mladjih narastaja.
Grad Zenica zbog geografskih karakteristika nije grad gdje moze djelovati ovakva vrsta industrije,ljudi su dovedeni u situaciju obezglavljenosti eventualnim zatvaranjem te fabriketine.
Zeljezara zauzima 42 km kvadratna,sa dobrom politickom garniturom u gradu umjesto zeljezare moglo bi niknuti stotinu profitabilnijih firmi uz pomoc inozemnih i tuzemnih kredita a uz to imati i pocetne parametre u vezi ocuvanja okolisa.
Vec ranije sam u jednom dopisu pominjao da ZE.DO kanton ima bogate prirodne resurse od bogatstva vodom,sumom,rijetkim mineralima i mnogo toga sto nam moze dati priliku da sa mladim i skolovanim ljudima pocnemo stvarati i vlastite i jedinstvene proizvode.
kozolec
May 12, 2010 at 22:12
@drago,
Apsolutno se slažem tvojim komentarom. Upravo to, nismo smjeli reći zbog ostalih drugova…Moj komentar je bio više usmjeren floskulama, kojima se koriste oni koji brane poslovnu filozofiju “zagađenje po svaku cijenu”. ..dodajmo I one kao: “šta ćemo sa radnim mjestima; bolje sit I prljav , nego gladan I čist; eto vam sada čista hava, ko će nahraniti sada 3000 radnika”…pa ok. Možda I imaju pravo…bilo bi nepošteno vagati šta je važnije nečije zdravlje, ljudsko dostojanstvo ili radno mjesto…a Hanin scenarij je vrlo blizu istini u kojoj bi se trebali vidjeti prvenstveno lokalni političari I profesori akademici! Nesposobnost , profesionalna hendikepiranost , nepravovremena reakcija u kriznim situacijama…nesposobnost odbrane interesa građana -pravo na ekološko prihvatljiv okoliš I pravo na zdravlje! U Zenici imamo vrlo malo od zdravlja, dostojanstva I radnih mjesta. Na našu toleranciju kroz ovo vrijeme I mnogobrojne kompromise, Zenici i njenim građanima vraća se slabom kvalitetom zraka, kontaminiranom zemljom, zagađenom vodom…bez pomisli na mjere sanacije, mjere prevencije ili nedaj bože mjere sankcije! Neko će se zakačiti na fraze korporativne odgovornosti I hvaliti se na sav glas…Ne zaboravimo da su najveći zagađivači primjer ili na ugled manjim.
Samir je vrlo lijepo rekao…jedna stanica u kvaru, druga u Visokom…I ko nas sada može zaštiti? Kao djete sam gledao u oca kada je nijemo išao na posao u željezaru, a zimi su me slali iz Zenice. Sada kao roditelj se pitam, ko će se postaviti za moje dijete ako ne ja?! Drugova više nema.
Priča inspirisana događajima koji se ovih dana dešavaju u Raspotočju je zanimljiva na svoj način…uslovi pod kojima trebaju da rade ti veliki ljudi su nam jako daleki ali nam je u jednom momentu ZO omogućio pokazati marginu rada na crno u takvim uslovima, a taj primjer je dobar pokazatelj do kamo je stiglo dostojanstvo grada, kojem se “kači” privredni procvat I progres.
Esegovic Drago
May 12, 2010 at 22:40
Zatvoriti zeljezaru
Zatvoriti rudnike
Zatvoriti KP-dom
Primorati drzavu da ostavi opcini zemljiste bivseg garnizona
—————————————————————————–
Na prostorima zeljezare i rudnika dati ponudu domacim i stranim firmama
da otvore pogone kompatibilne ekoloskim zahtjevima gradjana
Zemljiste KP-doma i garnizona namijeniti za opca dobra gradjana Zenice
—————————————————————————–
Pogodnosti:
Iskrena vodstva gradova prijatelja Gelzenkirhena,Fiorencuole,
i drugih,a koji bi prvi priskocili u pomoc u slucaju radikalnih
promjena u nasemu gradu a dalje sistemom prijateljstva sa
drugim regijama u podupiranju naseg grada.
Nesposobne i nedobronamjerne maknuti sa polozaja i poceti
forsirati mlade i skolovane.
—————————————————————————–
i.t.
May 12, 2010 at 22:52
najgore je sto smo mi zenicani hendikepirani tim proslim vremenima, pa i danas mislimo da se moramo odlucit za jedno, ili za cist zrak ili za radno mjesto. svugdje na svijetu je normalno da imas i jedno i drugo, samo se mi moramo gusit ako zelimo radit.
“najdraze” mi je kad cujem ovo: ne zivi se od have! pa od cega se zivi, mozda od ovog smrada i disanja na skrge. jel nam to privreda procvala od ac mittala i tih nekakvih ca 3000 plata?
mi smo isprepadan i iztraumatiziran narod i ovi koji su to osjetili manipulisu sa stanovnistvom, rade nam sta hoce, a mi sutimo i trpimo,jer nemamo kud.
ja sam covjek navikao da radi citav zivot i u 21.vijeku imam valjda pravo i na platu i na zrak i ne trazim puno ako to zelim za svoju djecu i unucad,bez opredjeljenja: zrak ili posao.
bezimeni
May 13, 2010 at 08:40
zatvoriti KPD a umjesto toga dozvoliti domacim i stranim “robovlasnicima” da grade tvornice novcem “posteno” stecenim u ratnom periodu? stotine ljudi ostaje bez budzetske plate i odlazi na biro, a desetine ih mijenja i radi za “robovlasnike” po citav bozji dan za minimalna primanja.
koks
May 13, 2010 at 11:04
srusiti željezaru i na tom mjestu izgraditi stazu formule 1
MSC
May 13, 2010 at 12:19
@koks
hahahaha – dosad najbolji prijedlog!!!
jos bolje bi bilo da se nista ne rusi – samo neka se izmedju onih silnih postrojenja napravi staza i tribine za gledaoce – ambijent bi bio extra!!!
Esegovic Drago
May 13, 2010 at 19:09
E je…a Koks,ja umjesto u casu nasu vino u pepeljaru a sve zbog tvog prijedloga.
koks
May 14, 2010 at 00:04
a trofej u obliku shinskog profila.
Almin
May 14, 2010 at 17:24
Prvo, almin ima posao.
Drugo, staklenici na polju sadasnje zeljezare bi uzgajali kontaminirane proizvode. Mozda ako legalizujete Mary-jane da bi bilo kakvog profita, a sto se tice ostalih poljoprivrednih proizvoda, ne znam ko bi obradjivao tu zemlju.
Nedavno sam pricao s nekim ko ima pojima sta se desavca u mittalu,. Njihova solucija u slucaju da dobiju zabranu proizvodnje bi bila da stave kljuc u bravu a zadrze zeljezaru da je ne bi njihovi konkurenti preuzeli i parirali im na trziztu koje sada snadbjeva zenica, a koje bi oni zadrzali.
Moj vam je savjet da ako mislite stta mijenjat izadjete na ulice i napravite Kyrgistan, u bilo kojem drugom slucaju ste screwed…