Počeli su dani BH drame 2010

Saturday, May 29th, 2010 at 20:12

Visited 727 times, 1 so far today

Počeli su dani BH drame 2010

Tekst: Damir Vučak
Foto: Almir Alić

Sinoć su Zenici otvoreni dani BH drame. U foajeu zgrade narodnog pozorišta otvorene su čak dvije izložbe posvećene, po meni, najvećem dramskom piscu sa ovih prostora, Meši Selimoviću. Prva je bila u organizaciji naših pozorišnih kuća nazvana “Meša na daskama bosanskohercegovačkih pozorišta” a druga je nastala u suradnji sa Muzejom pozorišne umjetnosti Srbije i nazvana je “Meša Selimović u pozorištu”.

Na velikoj sceni je izveden i jedan prelijep teatarski performans posvećen Meši. Pet velikana BH teatra je izašlo i priredilo nam golemo zadovoljstvo govoreći odlomke iz njegovih najpoznatijih djela, “Derviš i smrt” i “Tvrđava”. Lijepo je bilo slušati Žarka Mijatovića, Šerifa Aljića, Vladu Keroševića, Izu Bajrovića i naposve najstarijeg među njima Vladu Jokanovića kako u minijaturama glume Šejha Nurudina i Ahmeda Šabu. Vladi Jokanoviću je pripala čast da dane BH drame proglasi otvorenim. Ovaj genijalni performans je pokazao kako se izuzetne stvari mogu uraditi sa malo para. Više puta apostrofirana ekonomska kriza koja se, dakako, vidi i na ovim danima drame je natjerala organizatore da naprave ono čudo koje ja zovem „kokuzna kreativnost“ koja se pojavljuje kada nemaš para a moraš da napraviš nešto upečatljivo.

Poslije tog performansa je na scenu izašla pozorišna grupa iz Banja Luke i izvela izvrstan komad “Balon od kamena – moja sjećanja”. O toj pozorišnoj kući sam čuo da je trenutno možda i najbolja na teritoriji BiH a nakon sinoćnje predstave moram reći (mada nisam još gledao ostale) da među najboljima svakako jesu. Izuzetna priča smještena u doba socijalizma u malome krajiškom selu narativno protkana kroz život male djevojčice Slobodanke vjerno je dočarala neka vremena u kojima smo idealizirali prošli sistem i lik i djelo druga Tita. Meni je neshvatljivo je da je ovaj komad napisala osoba koja ima tek trideset i šest godina a posebno mi nije jasno kako je ovako zrelo režirao mladi režiser Filip Grinvald koji je, vjerovali ili ne, 1984. godište. Za svaku pohvalu su i dvije djevojke koje su igrale Slobodanku i njen „alter ego“, Nikolina Đorđević i Sandra Ljubojević, a meni se posebno svidjela glumica Nataša Ivančević koja je maestralno odigrala ulogu Slobodankine bake. Narodno pozorište Republike Srpske se pokazalo kao izuzetno uigran ansambl koji je prikazao natprosječno dobru predstavu koja je sasvim zasluženo igrana i na međunarodnom festivalu Mess 2009.

Dani BH drame su otvoreni u danima kada je kulturna učmalost grada bila skoro na vrhuncu i meni je drago da ćemo bar u narednih nekoliko dana imati priliku da uživamo u vrhunskom BH teatru.