Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Evo odgovora na pitanje ko su momci sa slike

Piše: Damir Vučak

Iako sam najavio da je rok za odgovore na pitanje ko su momci sa slike traje do ponedjeljka odgovorit ću na to pitanje danas jer već nekoliko dana ne dobijam odgovore. Neki od vas su bili jako blizu ali niko nije pogodio sve igrače. Dužnost mi je da vam napišem imena svih i ponešto o svakom jer su to itekako zaslužili.

U donjem redu, prvi s lijeva je bio Mile Nežić, momak koji je cijelu karijeru, još od pionirskih dana proveo u Čeliku. Stanovao je u „kineskom“ i početkom rata je otišao negdje u Srbiju i vidio sam ga samo jednom poslije, negdje 2000-te godine i to nakratko.

Do njega je Dževad Alihodžić koji je tada igrao za Bosnu ali je za ovu priliku bio pozajmljen Čeliku na nekoliko utakmica. Karijeru je više nego uspješno nastavio u zagrebačkoj Ciboni i tek je prošle godine, kao četrdestegodišnjak, završio svoju uspješnu karijeru.

Krajnji desno je pokojni Boris Boban Žeravčić, momak o kome nikad niko nije rekao niti jednu ružnu riječ. Predivan čovjek, uspješan sportista, muzičar i izuzetan student. Rat je uzeo mnoge dobre ljude ali Boban je bio nešto stvarno posebno. Poginuo je u Vitezu u autu UNHCR-a za koji je radio tih godina. Pogodio ga je snajperski metak i tako naš grad ostavio bez jednog od najboljih ljudi.

Prvi u gornjem redu je Miloš „Struja“ Perović. Poznati bek koji je godinama igrao u paru sa Almirom Dževlanom. Takođe je cijelu karijeru proveo u Čeliku. Sada živi negdje u Švicarskoj (ako se dobro sjećam) i donedavno je aktivno igrao košarku. Još uvijek ima prepoznatljivu frizuru.

Do njega je Mirsad Đubo momak koji je bio veliki talenat i oko koga su lomili koplja mnogi poznatiji klubovi. Tih godina ga je tražio i beogradski Partizan ali je do kraja ostao u Zenici gdje ga je dočekao i sam rat. Karijeru je nastavio u Švedskoj u kojoj živi i danas a čuo sam informaciju da je zapažene igre pružao i u reprezentaciji te zemlje.

Pored njih je Slavko Todorović, jedan od mojih najboljih prijatelja i po meni jedan od igrača koji je mogao mnogo više pokazati obzirom na svoj veliki talenat. Moje skromno mišljenje je to da nije bio bolji igrač samo zato što nije imao one sportske drskosti koja je nužna za velike rezultate. Slavko je završio fakultet u Zenici i početkom 93-e odlazi da živi u Novi Sad gdje i danas živi. Uspješan je poslovni čovjek, oženjen i otac dvoje preslatke dječice.

Drugi s desna je čovjek koji vam je svima zadao najviše problema i kojemu sam najviše zahvalan što će na brojnom stanju Džungle ostati jedna majica više. To je Željko Laketa. On je te godine došao u Zenicu u paru sa Slobodanom Šipovcem iz trebinjskog Leotara. Momak koji je bio jak kao stijena i koji je u velikom bio zaslužan za ulazak Čelika u prvu B ligu.

Krajnji desno je Mensur Bajramović, čovjek o kojem znate uglavnom sve. Rođen u Tetovu kraj Zenice (morao sam napisati ovako, Menso zna zašto, hahhaha) i koji je dugo godina igrao u Čeliku i sarajevskoj Bosni. Nakon igračke karijere je bio selektor naše reprezentacije a sada radi kao selektor, mislim Sirije.

Eto to bi bio jedan malo opširniji pogled na jednu staru sliku, napravljenu u staroj piceriji, omiljenom sakupljalištu tadašnje omladine. Bila su to jako lijepa vremena…

Slični postovi

• February 5, 2012 -- Rješenje pitanja br. 49 za „Nagradno otimanje“ (0)
• January 24, 2012 -- Pitanje br. 49 za „Nagradno otimanje“ (2)
• January 16, 2012 -- Rješenje pitanja br. 48 za „Nagradno otimanje“ (0)
• January 5, 2012 -- Pitanje br. 48 za „Nagradno otimanje“ (2)
• December 27, 2011 -- Rješenje pitanja br. 47 za „Nagradno otimanje“ (0)