zenicaonline@gmail.com

Dobar dan, izvolite – i osmjeh

Piše: Hana Kazazović

Priča broj 1
Ponedjeljak je, jutro. Poslom dolazim u zgradu Opštine i ulazim u kancelariju na prvom spratu. Trebam potpisati papir koji me gnjavi već danima. Teta kod koje trebam nasmijana, srdačna, susretljiva. Dok potpisujem osjetim poznat miris i pogledam – ljubazna teta lakira nokte lakom roza boje. Izlazim iz njene kancelarije razmišljajući o tome u kakvoj je frci bila za vikend pa nije stigla nalakirati nokte. Razmišljam i o boji laka koji koristi – roza je meka, ženstvena i romantična.

Priča broj 2
Ulazim u poštu u Masarykovoj ulici. Cilj mi je kupiti kutiju za slanje paketa jer u Gračanicu kod Tuzle trebam poslati poklon teglu. Svježe renovirana pošta sa mnogo više šaltera nego radnika na njima. Tražim od tete iz njihove prodavnice kutiju i na njeno pitanje šta šaljem rekoh – teglu. Ona mi reče da na šalteru pitam mogu li to poslati. “Slala sam već”, rekoh. “Nema veze, prvo pitajte”. I stanem u red. Nakon nekoliko minuta čekanja pitam tetu na šalteru pored koja je do tada tražila nešto na polici. Ne zna – moram čekati. Vraćam se u prodavnicu sa ciljem da kupim kutiju makar je odnijela kući za uspomenu. Nakon šetanja od magacina do prodavnice i uzaludnih pokušaja da mi se pokaže koje sve kutije imaju odustajem – ne treba mi kutija. Ne treba mi ni pošta, ni njihove usluge. Ne treba mi to redovno nerviranje kad god uđem u tu ustanovu po bilo kom pitanju.

Priča broj 3
Tegla mora stići na odredište a ja sam „prekinula“ sa poštom. Zovem jednu službu za brzu dostavu i pakujem teglu u kesu. Momak dolazi po to i u roku od nekoliko minuta sređujemo formalnosti. Epilog – poklon je danas uručen djevojci koja od iznenađenja i sreće umalo nije pala u nesvijest. Moja dodatna odluka – u BH poštu sljedeći put mogu ući samo kao zaposlenik sa platom od hiljadu i nešto KM. Tamo se čovjek samo u toj ulozi dobro osjeća.

Priča broj 4
Srećom nije moja. Kolegica u petom mjesecu trudnoće ganja nalaze i nosi ih u Stacionar. Doktorica joj kaže da nazove telefonom i provjeri jesu li gotovi nalazi da ne bi išla dole džaba i pokupila neki dodatni virus. Potraga za brojem telefona je na kraju ipak bila uspješna, mada joj se jednom javio čiko na govornici jer je tamo zvonilo. Kad je dobila centralu i rekla da zove da provjeri da li su joj gotovi nalazi teta sa centrale je pitala „Jeste li vi iz Zenice?“ Nakon potvrdnog odgovora čula je samo „Ako želite da znate jesu li vam gotovi nalazi dođite ovdje u sobu broj 12!“ I spustila joj slušalicu.

Priča broj 5
Prijatelj ganja papirologiju u Socijalnom. U jednoj od posjeta uhvati ga pauza za doručak od pola sata. Odluči da sačeka jer će tako izgubiti manje vremena nego da se vraća ponovo. Zaposleni se vraćaju sa pauze sa prosjekom kašnjenja od 10 minuta. Pri tome svi nose doručak u rukama, bureke, paradajz i ostalo. Kao po komandi svi idu do toaleta da operu salatu i spreme se za jelo. Uspio je završiti posao prije nego što su počeli da jedu ali mu se od tada vrti po glavi zašto se ta pauza ne zove Pauza za nabavljanje doručka?

Svi opisani događaju su stvarni i dešavaju se svakodnevno svim građanima Zenice. Ne postoje pouzdane informacije o tome da će se stanje uskoro popraviti. A za početak treba tako malo – samo “Dobar dan, izvolite”. I osmjeh.

About the Author

Related Posts

  1. Hogar Strasni

    Prica 5
    Zena umrlog prijatelja se obratila direktoru JP “Gradsko groblje” vezano za uredjenje grobnog mjesta za svog umrlog supruga. Doticni gospodin je toliko neukusno piljio u njenu prijateljicu, da je ova bila prinudjena da ode i ostavi mu broj telefona preko kojeg bi je obavjestio o cijeni i eventualnoj izvedbi radova.

    Prica 5 a:
    Zena drugog umrlog poznanika se sa doticnim gospodinom uputila na groblje, zeleci da mu objasni kakvo nadgrobno obiljezje zeli, ali je zbog sirokih zahvata desne ruke, pobjegla sa groblja glavom bez obzira. Gospodin izgleda i nepozeljne radnje uracunava u tarifu.

    Prica 5 b:
    Postoji naravno… ali me prijateljica koja je dozivjela zamolila da ostane medju nama i ostace, a odnosi se na istog doticnog gospodina.

    Prica 6:
    Biljna apoteka na cosku Masarikove ulice: Uvijek sa: Dobar dan, izvolite i osmijeh.

    Prica 7:
    Uposlenici caffe-slasticarne Mimoza: Uvijek sa: Dobar da, izvolite i osmijeh.

    Ima jos, ali neka ne bude sve od mene.

  2. adela

    Za postu mogu samo reci nista novo, Socijalno isto grozno…
    Nisu ni u Konzumu bas susretljici, u DM-u me na zalost napala jer sam joj navodno ostala duzna marku,a znam sigurno da nikad nisam ni ostala duzna, u tom trenutku sam samo pomislila, Boze daj da propadnem u zemlju!

    U stacionaru mi je super, odmah dodjem na red, platim i cao.
    Sto se tice ljubaznosti Mimoza mi je sto jest jest super,Raffaelo,Libertas, a kozmetiku i ostalo kupujem u jednoj radnji na Mokusnicama gdje sam preljubazno usluzena, DM i ostalo-nikad vise!!!!!!!

  3. muta

    Sto se tice ustanova,stanje je katastrofalno iz sljedecih razloga:Uglavnom su tamo ostali”kadrovi”iz starog sistema,znaju da su “nezamjenjivi”i da im je zaposlenje”sigurno”,pa onda,zbog tog saznanja smatraju da su “mali bogovi”!I sto je jos najgore,za svoje”pregalastvo”su i puno bolje placeni od onih koji stvarno nesto i rade…A sta mislite gdje je najgore?Pa,u penzionom!A zasto?Razvlace,razvlace i “nadaju se”da ce podnosioci zahtjeva za penzionisanje”preselit na ahiret”pa ce onda njima ostati vise za bonuse,”usavrsavanja”po raznim hotelima i destinacijama itd!Imao sam priliku “suradjivati”sa doticnom “gospodom”…Strasno,prava tragedija!!!A sto lazu…Eto,bio sam prisutan kad covjeku “tvrde”da mu je vazan dokument u Sarajevu na “arbitrazi”,a dokument u drugoj sobi,deset metara…Doduse,dok ga kurir donese,treba tri mjeseca! A znate sta je zalosno?Pa,to sto ljudi “ganjajuci”papire nemaju bukvalno sta jesti,a kad “oni”idu u penziju,unaprijed je sve”izracunato”i “spremljeno”Znaju kolika im je penzija,kad idu(ako jos nisu “neophodni “tamo gdje rade),eto to boli…Dobro,na kraju budimo realni:neka sebi “unaprijed”sredjuju rjesenja za penzije,ali neka i obicnog covjeka ne “vuku”za nos,nek ne misle da smo budale!!!To je najzalosnije…I jos nesto:Mnogima koji zive vani najljepse je u Zenici(da se ne lazemo),ali vjerujte da mnogobrojne prepreke,kao ova moja navedena,stavljaju “rampu” pri pomisli da bi se tamo trebali vratiti!Nije to ni zrak,ni “seljaci”,ni besparica, ni nesto drugo!Filteri u Mittalu ce se napraviti kad-tad,ali “filteri u glavama” onih koji nam “kroje kapu”…Sta Vi mislite?

  4. Ahmed

    Ljubaznost je jedna od osnovnih osobina civiliziranih ljudi, u prvom redu građana jer bez ljubaznosti, koegzistencija na asfaltu nije moguća. Šteta što nismo u stanju promijeniti, uprijeti prstom, kritikovati, dreknuti, vrištati i dignut’ “hampu” za svakog šufta ili gmazulju koji nas pospano gledaju u 12.42 iza šaltera Pošte, BH Telecoma ili navedenog Socijalnog …

    Mislim, mada ne mora biti da sam u pravu, da zaredom 10 ljudi popljuje gmazulju u Pošti, ne bi im palo na pamet da se tako ponašaju. Ali, jel’ de – mi se ne trebamo spuštati na taj nivo, mi smo civilizirani, građani i popuštamo … Još jedan korak nazad, i još jedan … i tako sve do ruba litice i konačnog pada …

    Nije sve crno, u bankama me preljubazno dočekuju, a jednako tako i u navedenoj Mimozi, u apoteci ispod Londže 2, u naučno-fantastičnoj prodavnici voća i povrća (i svega drugog) kod pomenute Londže, u mesnici Pašalić, na kasama, ovdje i ondje.

    Gdje me ne pozdrave kako zaslužuje neko ko će ostaviti svoje pare, zapamte i dan kad su me pokušali spustiti na svoj nivo. Makar bio zadnji ljakan, još se nije rodio dorat ili kobila kojima ću ostati dužan. Toplo preporučujem svojim civilizovanim sugrađanima, godi zdravlju, nervima i općem životnom stanju … wellness … 😉

  5. miro

    Tako se obradujem svaki put kad polazim tamo ali se svaki put sve krace zadrzim.prosle godine sam bio a prije toga sam napravio pauzu 3 godine,u svemu se slazem sa Mutom a o nekom povratku nema ni govora,pogotovo sad kad sam uvidio kako moze i drugacije i da ovaj nivo tamo nikad nece postati.kako tako ,nostalgija je prisutna i rado se sjecam lijepih trenutaka,ali ne onih iz napomenutih ustanova.

  6. Mediha

    Sjecam se kad su nekada davno u Zenici putem ankete i glasanja na Radio Zenici birali najneljubaznijeg prodavaca. Ljudi su se javljali i javno iznosili svoje dozivljaje. Titulu najodvratnijeg i najneljubaznijeg prodavaca je svaki put odnio prodavac (sef) prodavnice obuce “Solid” s pocetka Titove ulice. Mislim da se zvao Munir i da je bio sa Bilmista. Nikada necu zaboraviti kad se javila gospodja koja je i sama bila trgovac, cak i njegova komsinica i usavsi u radnju zamolila ga da joj preporuci neke udobne, ravne cipele, jer ima probleme sa venama, oticu joj noge, a prinudjena je da stoji citav dan. Gospodin iz “Solida” se bez i jedne jedine izgovorene rijeci popeo na ljestve i skinuo nekoliko kutija sa vrha. Bacio ih je pred nju, otvorio i rekao: “Evo, od ovih te nece nista boliti i mogu ti noge oticati koliko hoces.” U kutijama su bile muske radne cipele broj 45.
    Gospodja je izasla uplakana iz prodavnice, on je odnio titulu najneljubaznijeg prodavaca po ko zna koji put i mirno radio “svoj” posao, sve do rata, kada je prodavnica silom ugasena.
    Po Zenici imamo jos mnostvo takvih uposlenika, pa i direktora koji se svom personalu obracaju kao da su ovce, bez respekta. Sama sam pri poslednjoj posjeti Zenici dozivjela da direktor jedne firme preda mnom (koju vidi prvi put) svojoj uposelnici kaze: “Nije tvoje da mislis, nego da radis sto ti kazem, u ovoj Bosni bi svi da misle, zato ni za hljeba nemamo.” Uposlenica je sagnula glavu, bez rijeci, zavrsavajuci nalog. Pretpostavljam da je sretna sto radi i da je i te kako svjesna sta za tu platu sebi “mora” dozvoliti.
    U pravu si Muta, filteri su nuzna pojava u nasem sistemu i u mnogim glavama. Ne znam vrijedi li uopste javno prozivati i glasno govoriti? Rad s ljudima je zahtjevan, ima nas svakakvih, ali opstepoznato je i da ton pravi muziku. Lijepa rijec i gvozdena vrata otvara…

  7. adela

    Mislim da ima koristi od toga sto mozemo ovako javno komentirati tu “prekomjernu ljubaznost” :), jos kad bi napravili neku anketu, to bi bilo super, a mozda bi se nesto i moglo popraviti…bar kod privatnika;) kad je neljubaznost u pitanju.

    Mediha, meni pored gore navedenih je najgore bilo uci kod Cirke nekad na Londzi tamo. Sve su bile neke djidje, a cim udjes, uvale ti korpu veliku kao u Konzumu a tek neljubaznost, aaaaaaa fuuuuj. Jednom sam rekla toj djevojci u lice, da ste bili ljubazniji uzela bih, a ovako mi ne pada na pamet. S takvim ljudima samo treba tako, od sada samo dolazim arogantna na takva mjesta, gdje sam tako primljena i odmah se promijene za 360 stepeni.

  8. alma

    Slazem se sa posljednjim komentarom. Nikad mi nece biti jasno kako je Cirko opstao sve te godine pored toliko neljubaznosti.
    Tete u dm-u su preljubazne,kao da su natjerane. A da ne pricam kako hodaju za tobom kao da ces nesto ukrasti i jedva cekaju da izadjes iz radnje da se rijese muke.
    O pijaci i buticima da ne pricam .Neprofesionalnost na svakom koraku,rijetkost je sresti usluznog prodavaca. Cim udjesu radnu, na vratima ti kaze izvolite , mogu li vam pomoci. Ok super, i kad objasnim sta zelim, ono mi redovno daju nesto deseto ili uopste ne kontaju sta zelim. Znam dobro koja mi odjeca i obuca odgovara, koji modeli i krojevi i to trazim, a oni niakd ne daju ono sto trazis ili ti uvljaju neku desetu glupost. Zato sve secse izbjegavam takve prodavnice, i idem u one poput new yorkera ili fisa, gdje sam rahat da isprobavam do mile volje.

    U collegiumu su me vec par puta zakinuli, samovoljno odredjuju cijene, a cjenovnika ni na jednom stolu ? pitam se zalazi li inspekcija gore ikad? jos mi je konobar uvalio lazne 2km .ma nikad vise gore.

  9. neko sa Jalije

    “mutu” potpisujem i odmah oskara dodjeljujem, “Ahmed” pretjeruje jer smatram da silom i konfliktom se ništa ne rješava iako i sam budem primoran na reakciju. (Stavite se vi nekada u ulogu ovih sa druge strane i oni su ljudi, a dođe neki Ahmed i onako s vrata….)
    Ova tema nije crno – bjelo najčešće je siva. nekada i klijenti sebi uzimaju za pravo mnogo više nego što ih sljeduje (poput ove na pijaci “alma” , daj da nešto kupim za 2 KM čemu je realna vrijednost viša)
    Današnje stanje u društvu je više okrenuto materijalnom pa se tako sve stavlja na vagu i iskazuje mu se vrijednost u novcu. Hajde neka i to, al najčešće se uzimaju standardi “demokratsko-kapitalistički zapadni” za uslugu a za cijenu “dogovorno socijalistički” .
    A gdje smo mi, ni tamo ni ovamo, izašli iz socijalizma, a daleko od kapitalizma, sa sjetom i čežnjom za bratstvom i jedinstvom i socijalnom ravnopravnosti, te željom za zapadnim prosperitetom i napredkom. IZGUBLJENI.
    Svi gledamo u one druge ovakvi su onakvi su, a nikako da sebe pogledamo, slabo se obrazujemo, neodgovorno radimo ako radimo i trčimo za nekim stvarima koje vidimo na reklamama i filmovima a realno ne da nam netrebaju već su nam i teret. Svi bi mi nešto preko noći da steknemo, razapeli smo se između želja i stvarnosti.
    Da i ovo mi liči na temu “kako ste” ili “dobar dan”.

  10. miro

    e,smajo sa Jalije(sve one kojima ne zelim reci ime ili neznam ja nazivam imenom Smajo).E pa Smajo moj,ti si bas sve ove komentare lijepo zaokruzio.Sve je to kako si uporedio i okareterisao upravo tako.Aferim za tekst,nemam ama bas nista dodati.pozdrav i ne ljuti se za ovo Smajo to mi je ime stalno u upotrebi.

  11. adela

    Ma dajte ljudi u ovom slucaju se uopce ne treba ni postavljati pitanje da li je do nas. Pa pobogu na postu se ne zali 5 ljudi, vec 555 a i vise. Mislim, zar trebam da se pitam da li je do mene, sto me konobar u Collegiumu uvijek krade??? Mogu samo da vise ne idem tamo. Mislim to je vec opce poznato gdej se sta radi i kako se postupa prema musterijama. Kao da i mi nismo u vremenu u kojem jesmo, pa opet udjemo lijepo se pozdravimo i nasmijesimo. To je samo stvar opce kulture, koji mnogi danas nemaju iz vise razloga, a jedan on njih je upravo taj sto se ljudi ne boje za posao, jer iznad njih nema neki privatnik koji ce ti reci, slusaj sad si to uradio, uradila i nikad vise.
    Mislim, radila sam i ja i moje kolegice pa su ljudi jedva cekali da nam dodju jer smo se maximalno trudile i biti ljubazne i dati najbolji savjet koji ce zaista i pomoci.
    Ovdje treba dovesti jedno 10000 kineza na sva ta javna mjesta a i kod nekih privatnika, pa bi mi vidjeli kako se radi i sta je prava usluga!!!!

  12. Ahmed

    Nije “Ahmed” nego Ahmed Topić, jer se tako zovem. Tako se i potpisujem osim u pojedinim “online” FPS igrama kada je moj pseudonim “BladeRunner” već nekih 15 godina.

    Nemam potrebu da se dodatno upoznajem s prirodom posla “iza šaltera” jer mi bliske osobe svaki dan proživljavaju više nego ružne trenutke bez razloga i povoda. Na to se, međutm, ne odgovara nihilizmom i javašlukom već profesionalnošću koja je jedini lijek protiv navedenih.

    Stvari se mogu raditi ispravno ili naopako, tu zapravo nema nikakvih “nijansi” pa bi priča o ovom ipak bila poprilično crno-bijela odnosno neprofesionalna ili profesionalna. Previše je sivog i nijansi, premalo decidnosti te nije zanimljivo čitati nedoraslo parafraziranje riječi iz “Tvrđave”, neovisno o kontekstu.

    “Silom i konfliktom se ništa ne rješava” jer žalosna besmislica kojoj pribjegavaju oni koji bi rado gledali da drugi ginu braneći njihovo pravo da slobodno govore, jer postoje milioni ljudi na ovoj blatnoj lopti koji mrze bez ikakvog posebnog razloga, dovoljno im je ime ili drugačiji jezik i takve se ne zaustavlja ničim osim silom. Kamo sreće da je 1992. bilo više sile a manje spokojnih i nevinih pari Bošnjana koji su dječijim pogledom pratili nečisti kako nas kolju, pale i uništavaju.

    Neki će reći, “pa princip se ne može bukvalno shvatati” jer što bi primjenjivali suštinske, životne principe u svemu kad je bolje ovaj o primjeni sile oportunistički primjeniti kad nam odgovara a đahkad ne?

    Cijene nisu socijalističke, dogovorne a ni razumne već hiper-kapitalističke jer SVI povećavaju cijene i pored fiksnog kursa valute koji garantuje nemogućnost inflacije i čega sve već ne. Velika “Milka” Noissette je 2006. koštala 3,80 a danas 6,60 KM a barel nafte, kW el. energije i ostali “faktori” ipak nisu poskupili 200% i više, naprotiv.

    “neko s Jalije”, u svojih 35 godina nisam učinio potvorio nevinog niti bih to ikad učinio, bilo “s vrata” bilo kasnije a brigu o mojim postupcima, potrebama i željama ipak ostavi meni, važi?

    Izvinjenje na flood-u.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: