Friday, April 16th, 2010 at 21:24
Visited 3150 times, 2 so far today
U posjeti tattoo studiju Cober
Tekst i foto: Almir Alić
Tetoviranje je umjetnost koja je na moju i sreću mnogih (što se vidi po tome koliko ljudi ukrašava tijelo) doživjela procvat. Nekad je vladalo ubjeđenje da tetovaže na sebe stavljaju samo opasni momci, kriminalci, narkomani itd… dok je sad situacija drastično drugačija. Danas je skoro nemoguće pronaći nekoga ko nije promjenio svoje mišljenje o tetoviranim muškarcima i ženama. U današnje vrijeme čak i mnogi roditelji svojoj djeci odobravaju tu vrstu „nakita“, dok je izbor detalja, slika, slova takav da je bez neke ideje veoma teško izabrati pravi ukras.
‘Na šta treba obratiti pažnju prilikom odabira’ pitao sam svog druga koji se bavi ovim poslom i ima svoj tattoo salon. Coberov savjet je ‘Prvo treba provjeriti kako izgleda mjesto na kojem majstor radi jer sve mora biti sterilno i zadovoljavati higijenske uvjete. Drugo da li je majstor neko ko samo kopira druge ili ima i neki svoj prepoznatljiv stil, a što se slika tiče treba izabrati nešto što ima neko značenje, da ima povod ili da to bude možda uspomena na neki događaj, nešto čemu osoba teži u budućnosti, bez obzira hoće li se drugima svidjeti’.
Dakle, ne bi bilo loše da imate barem nekakvu ideju, a tattoo majstori se usavršavaju do te mjere kako Cober kaže ‘Slike su danas takve da su čak ljepše od onih na papiru’, pa ako uzmete u obzir da je tijelo neravna površina onda je jasno koliko je ovaj vid crtanja komplikovan.
I na kraju Cober je i meni uradio tetovažu koja mi je kako vrijeme odmiče sve ljepša i ljepša tako da sam sad, kako Cober kaže, prešao na ovu stranu među tetovirane.
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Zanimljivosti
Tags: Almir Alic, tattoo
Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/04/u-posjeti-tattoo-studiju-cober/trackback/
Comments
Trackbacks
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
miro
April 16, 2010 at 23:02
Bas se neki dan setajuci pored jednog tatoo-salona,zapitah sta li je sa mojim komsijom Coberom koji je bio nadaren za te stvari.Evo vidim da je nastavio uspjesno sa tom djelatnoscu i bas mi je drago sto se nastavio baviti i usavrsvati svoj talenat.Zapisat cu u moj tefter da ne zaboravim posjetiti majstora kad budem dolazio.
muta
April 17, 2010 at 00:03
Zelim Coberu uspjesan i sretan biznis!Samo,sto se tice tetoviranja,pravo sam se iznenadio kada sam procitao informaciju da je tetoviranje u Evropi,a mozda i u svijetu,najranije zapocelo katolicko pucanstvo u srednjoj Bosni!Moguce,sada se sjecam,da sam jos kao dijete susretao takozvane”prege”iz Kraljeve Sutjeske koje su imale istetovirane krizeve,uglavnim na rukama!Dobro,nije to bilo ni toliko davno,ali su te simpaticne zene u cuvenim bijelim nosnjama,tradiciju tetoviranja naslijedile vjerovatno od svojih predaka iz vremena o kojim sam prethodno govorio!
Silverstone
April 17, 2010 at 01:30
Stvarno ne znam sta da kazem,covjek je veoma nadaren i rijetki uspijevaju u ovom poslu.I Bosni i Hercegovini je veoma drago sto imam ovakvog jednog izuzetnog i nadarenog tattoo majstora kao sto je Coberr. Zenica se ponosi s tobom.
ceca
April 17, 2010 at 14:47
muta, u pravu ste žene-katolkinje iz srednje Bosne imale su običaj tetovirati nadlanice šake ,a čini mi se da je ta tradicija datira još od Katarine Kosače. Nadam se da će nam gospodin Đulbić nadopuniti naše (ne) znanje o ovoj temi. što se tiče tetovaže ja sam za ali samo kod stručnjaka poput Cobera. poz svima
miro
April 17, 2010 at 18:40
Nije samo kod katolika u Bosni.Kada sam bio u Iraku primjetio sam kod tamnosnjih katolika Kurda i Turaka istu tatovazu,na mjestu gdje se razdvajaju kaziprst i palac i to kao duple dvije horizontalne i vertikalne linije unakrst pa lici kao da je neko crtao prozorcic.Znacenje neznam ,ali sam davno cuo pricice koje mi nisu vjerovatno bile uvjerljive pa ih se ne sjecam.Jedna je bila da su navodno turci obiljezavali krscane,u sto nisam siguran.
Mirsad Đulbic
April 17, 2010 at 19:37
@ ceca
Ako nađem u arhivi, poslati ću administratorici ZO tekst objavljen u reviji “Arka” 1988. godine ili tekst objavljen u “Novoj arki” 2002. g.
ja sam planinareći primiejtio fenomen tetoviranja u pojedinim dijelovima BiH, pa kao malo čačkao po Zbornicima Zemaljskog muzeja Sarajevo i drugim izvorima, pa potom dodao nešto vezano za svijet i tako napravio članak, koji je više puta objavlkjivan, a ne samo pomenuta dva puta, za koje vjerujem da imam u rahivi.
Esegovic Drago
April 18, 2010 at 00:26
Na svu srecu ja nemam ni tackice od tetovaze i skoro cijeli zivot sam imao negativan stav prema toj vrsti mode ili pomame.
Koliko su ljudi nekad bili razumni govore i dan danas tekstovi i crtezi na tijelima pojedinaca,sada vec dobro u godinama.
Doduse pojedini zahvaljujuci danasnjoj tehnologiji su uspjeli i ukloniti neke neprijatne tetovaze,sto hoce reci da su kad tad dosli pameti ili su ziveci promijenili poimanje o svemu tome.
Manija tetoviranja je postojala kako danas tako i prije,samo sto u novije vrijeme je to postao i odredjeni vid umjetnosti i imidza i radovi su puno vise sofisticirani.
Meni kao mladjem prije 30 i vise godina ostalo je u sjecanju sezona otvorenja bazena u Crkvicama na pocetku svakog ljeta,prvih dana smo i otkrivali novotetovirane momke.
Po radu se odmah znalo jel radjeno u JNA ,ili u toku sluzenja u jednom od legendarnih YU zatvora,ili od naprasitih ljubavni jada cak se sjecam i jedne tetovaze posvecene poznatom namazu na kruh Eurocrem,pa je tu bilo zatvorskih simbola ruke na resetkama,pa Tito,Che Gevara,Dzamija,
srce probodeno sa strelicom sa natpisom Azra volim te a trenutno zivi sa petom zenom koja se mozda zove Mara,i bezbroj toga.
Ukratko te i slicne govnarije stvorile su u meni jedan stalni animozitet prema toj da nazovem vrsti uljepsavanja tijela.
Coberu ouno uspjeha u radu i iskren pozdrav
Bayker
April 19, 2010 at 01:12
Slažem se da tetovaža nekad može donijeti dosta problema i neugodnosti u životu. Adolescent istetovira ime djevojke na nekom vidljivom dijelu tijela i , poslije niza drugih vjenča desetu i jadnica svaki dan mora gledati ime koje ne voli ni da čuje. U poznim godinama života tetovaža nema nikakvu ulogu , ali tad svakako i nemamo se čemu radovati a ni stidjeti, . Sam majistor ako je pravi stručnjak od zanata i neće nagovarati nekog da se tetovira, ako on to sam ne odluči. Lično nisam veliki pobornik tetoviranja, iako imam tetovažu to jest fotografiju koju je radio dotični tattoo majistor i najvjerovatnije ću ubrzo uraditi još jednu, pa onda moguće još jednu ,pa još i tako u nedogled ali za tetovažu svako ko se odluči mora dobrano razmisliti koji motiv ili kakvu simboliku želi da prestavi na svom tijelu. Upravo zbog toga znam da Cober i ne tetovira osobe mlađe od 18 godina, ili eventualno uz prisustvo i odobrenje roditelja. ……….
Coberu ,Adisi i saradnicima sve najbolje u životu i radu , a nama zeničanima je ponos da imamo ovakav tattoo studio i ovakvog majistora u Zenici