Rješenje pitanja br. 5 za „Nagradno otimanje“ i malo o banu Kulinu

Sunday, April 11th, 2010 at 17:54

Visited 576 times, 2 so far today

Rješenje pitanja br. 5 za „Nagradno otimanje“ i malo o banu Kulinu

Piše: Mirsad Đulbić

Pitanje br. 5 za „Nagradno otimanje“ http://zenica-online.com/?p=4677 je glasilo:
Gdje se nalazi ovaj kamen sa pločom postavljenom na njega, te ko je postavio kamen sa spomen pločom? Potrebno je tačno naznačiti lokaciju i naziv institucije koja je postavila spomen obilježje.

Kamen sa spomen pločom, nalazi se u parku kod istočne tribine stadiona Bilino polje, uz jablanove koji su ostali iz vremena postojanja mahale Bilino polje, raseljene koncem šezdesetih godina XX stoljeća.

Kamen sa spomen pločom, postavio je Forum građana Zenice. Inicijativu su dali i do kraja je proveli: dr. Muhidin Pojskic, Abazovic Amir i Aliefendić Muhamed.

Dakle, može mi se javiti mladi gospodin Affan Abazović, da proćaskamo i potrošimo novac, koji dobije za tu priliku od roditelja. On je jedini imao tačne odgovore.

Obilježje je postavljeno na jubilej 800 godina i u znak sjećanja na skup održan 08.aprila 1203. g. održan na Bilinom polju. Tada je ban Kulin sa svojim velmožama potpisao izjavu o abjuraciji – odricanju hereze i prihvatanja katoličke religije kao zvanične u banovini Bosni. Potpis na Bilinu polju je potvrđen dodatnom izjavom i potpisima 30. aprila 1203. godine na „kraljevu ostrvu” – riječnom ostrvu na Dunavu, pred Peštom, gdje bijaše jedna od zvaničnih rezidencija ugarskoga kralja Emerika.

Ko ima interesa, može pročitati tekst izjave, koji sam dodao, te mapu Bosne iz vremena bana Kulina i statuu koja biva prikazuje bana Kulina.

Tekst Bilinopoljske izjave

U ime vječnoga Boga, stvoritelja svega i otkupitelja ljudskoga roda, godine od njegova utjelovljenja 1203, šeste godine (pontifikata) gospodina pape Inoćenta III.

Mi, priori onih ljudi, koji smo se do sada na poseban način nazivali povlasticom kršćanskog imena na području Bosne, izabrani kao predstavnici svih, u ime sviju koji pripadaju bratstvu naše zajednice, u prisutnosti gospodina Ivana Casamarisa, kapelana vrhovnog svećenika i od Rimske crkve u Bosnu zbog toga poslanog, u prisutnosti gospodina bana Kulina, gospodara Bosne, obećajemo pred Bogom i njegovim svetima da ćemo ostati vjerni naredbama i zapovijedima svete Rimske crkve u životu i vladanju našem kao i da ćemo slušati i živjeti prema njezinim naredbama. Jamčimo u ime sviju koji pripadaju našoj zajednici i iz naših su mjesta, sa svim imanjima i stvarima, da nećemo nikada ubuduće slijediti opačinu krivovjerstva.

U prvom redu odričemo se raskola, zbog kojega smo ozloglašeni, i priznajemo Rimsku crkvu, našu majku, glavom svega crkvenog jedinstva; (obećajemo) da ćemo u svim našim mjestima, gdje se nalaze zajednice braće, imati bogomolje u kojima ćemo se kao braća zajednički sastajati da javno pjevamo noćne, jutarnje i dnevne časove. U svim ćemo crkvama imati oltare i križeve; knjige, kako Novog tako i Starog zavjeta, čitat ćemo kako to čini Rimska crkva. U svakom našem mjestu imat ćemo svećenike, koji moraju barem u nedjelje i na blagdane, prema crkvenim odredbama, čitati mise, slušati ispovijedi i davati pokore.

Pored bogomolja imat ćemo groblja, u kojima će se pokapati braća i došljaci ako ondje slučajno umru. Najmanje sedam puta na godinu primat ćemo iz ruku svećenika Tijelo Gospodnje, a to znači: na Božić, Uskrs, Duhove, Blagdan apostola Petra i Pavla, Uznesenje Djevice Marije, na njezino rođenje i na spomen Svih Svetih, koji se slavi prvog novembra.

Od Crkve određene postove obdržavat ćemo i čuvati ono što su naši stari mudro odredili. Žene, koje budu pripadale našoj družbi, bit će odijeljene od muškaraca kako u spavaonicama tako i u blagovaonicama, a niko od braće neće sam sa samom razgovarati, otkuda bi mogla proizaći zla sumnja. Niti ćemo unaprijed primati nekoga ili neku udatu, osim ako se uzajamnim sporazumom, obećavši uzdržljivost, oboje zajednički obrate.

Slavit ćemo svetačke blagdane određene od Svetih Otaca i nikoga, za kojega bismo sa sigurnošću znali da je manihejac ili neki drugi krivovjerac, nećemo primiti da s nama stanuje. I kako smo odijeljeni od ostalih svjetovnjaka životom i vladanjem, tako ćemo se također razlikovati odjećom, koja će biti zatvorena, neobojana (ne šarena), izmjerena do gležanja.

Od sada se nećemo nazivati kršćanima, kao do sada, nego braćo, da ne bismo, sebi pripisujući to ime, drugim kršćanima nanosili nepravdu. Kad umre učitelj, od sada za vazda, priori s vijećem braće, bojeći se Boga, izabrat će starješinu kojega treba potvrditi rimski prvosvećenik. I ako Rimska crkva bude htjela nešto dodati ili ublažiti, vjerno ćemo prihvatiti i obdržavati. Da ovo ima snagu za vazda, dokazujemo našim potpisom.
Dano kod rijeke Bosne, na mjestu koje se zove Bilino polje, 8. aprila (1203.).

Potpisujemo: Dragič, Ljubin, Dražeta, Pribiš, Ljuben, Radoš, Vladoš, ban Kulin, Marin arhiđakon dubrovački.
Zatim mi Ljubin i Dražeta po volji sve naše braće u Bosni i samoga bana Kulina, s istim gospodinom Ivanom kapelanom došavši k uzvišenom i najkršćanskijem kralju Ugarske, u prisutnosti samoga kralja i časnoga nadbiskupa kaličkog a i biskupa iz Pečuha i mnogih drugih zakleli smo se u ime svih da ćemo ono što smo ugovorili čuvati, i ako Rimska crkva bude htjela od nas nešto drugo, uvest ćemo po katoličkoj vjeri.

Učinjeno na Kraljevu ostrvu, 30. aprila 1203.