Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Razgovor sa Sinišom Zrnićem

Razgovarao: Kerim Sačak

Kako je postao nogometni sudac i ukratko o svom životu nam je pričao Siniša Zrnić.

Gdje si odrastao i kako je izgledalo tvoje djetinstvo u Zenici?
Odrastao sam u Zenici, tačnije na Jaliji, a moje djetinjstvo je proteklo jako lijepo, sretno, veselo i prepuno dječijih nestašluka i dogodovština.

Kojih se prijatelja iz djetinstva najradije sjetiš?
Pa prijatelja je bilo zaista puno i jako teško ih je sve nabrojati, ali ja ću spomenuti one sa kim sam provodio najviše vremena: Rade, Dženo, Darko i mnogi mnogi drugi.

Šta te zainteresovalo za poziv nogometnog sudije?
Uvijek sam volio nogomet, a i trenirao sam u omladinskom pogonu našeg Čelika i bivšeg ZSK-a tako da ljubav prema nogometu datira od malih nogu. Interes za suđenje je “došao” onako iznenada, niokud. Bio sam na radnoj akciji 1986.god u Deliblatskoj pješčari, tamo je između ostalih bio i kurs za nogometne sudije i tako je sve počelo.

Da li si imao nekoga ko ti je bio uzor u nogometnom svijetu? Nekoga iz našeg okruženja?
Moj uzor tada bio je naveći sudija bivše Juge gospodin Zoran Petrović. Čovjek koji je sudio utakmice europskih i svjetskih prvenstava, veliki znalac i veliki gospodin.

Kada si se počeo baviti tim pozivom?
Kao što sam već prethodno rekao sve je počelo na omladinskoj radnoj akciji u Deliblatskoj pješčari gdje je između ostalih bio i kurs za nogometne sudije, što me zainteresovalo i prijavio sam se na kurs. Nakon uspješno završenog kursa i povratka u rodni grad prijavio sam se u matični nogometni savez. Moja karijera je tada počela. Svoju prvu utakmicu sudio sam 04.10.1986. godine.

Je li to u počecima bilo nešto poput hobija ili si zaista htio izgraditi karijeru?
Iskreno da kažem meni se poziv jako svidio i pravo sam se “našao” u svemu tome, a kako su stručnjaci rekli imao sam talenta za suđenje. Ja sam osjećao da bi mogao napraviti velike stvari u suđenju i da mogu izgraditi karijeru. Bio sam mlad, telentiran i prepun optimizma i samopouzdanja.

Da li si ikada razmišljao o tome da ćeš jednog dana postati FIFA-in sudac?
Nisam puno o tome razmišljao. Potajno sam to želio i nadao se, ali tada je znak FIFA bio jako jako daleko, a ja nisam pretjerani optimista. Vrijeme je pokazalo da se dugoročni rad isplati i 2001.godine napokon sam dobio FIFA znak koji sam na svom dresu nosio punih devet godina sudeći 60 utakmica svih kategorija i takmičenja diljem Europe.

Koja ti je najdraža uspomena sa nogometnih terena?
Moja najdraža uspomena je definitivno zlatna medalja koja se dodjeljuje sudijama koji sude finale Kup-a BiH. Na Koševu sam sudio finalnu utakmicu Kup-a u kojoj su se pred 35.000 navijača sastali Sarajevo – Željezničar. Utakmicu sam odlično odsudio i dobio pohvale za suđenje svih “relevantnih faktora” iz moje branše kao i spacijalnog posmatrača iz UEFA gospodina Jozef Marka koji je član UEFA-inog Komiteta za suđenje.

Koja je najvažnija utakmica koju si sudio?
Za mene su sve bile jako važne i sam moj pristup je svakoj bio kao da je finale Svjetskog prvenstva. Sudio sam 1/16 finala KUP-a UEFA Brondby – Shelbourne, dvije utakmice na prvenstvu Europe omladinaca U-16 Njemačka – Rumunija (koja je emitirana direktno putem kanala Eurosport), kao i Švicarska – Italija, kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo Izrael – Andora, pretkolo Lige šampiona na Cypru Omonia – Maccabi Tel Aviv, i mnoge mnoge druge.

Kada bi birao, koja je najveća faca koju si kroz taj poziv upoznao?
Najveća faca koju sam upoznao u mojoj karijeri je definitivno gospodina PierLuigi Colina tokom mog boravka na seminaru u talijanskom Kovercianu gdje je Colina bio jedan od predavača.

Ako sam dobro upućen, dr. Markus Merk je stomatolog. Šta si ti po zanimanju?
Ja sam po zanimanju policajac.

Je li ti se ikad desilo da pobrkaš na kojem si radnom mjestu, pa da u policijskoj uniformi dijeliš kartone?
Nije mi se to desilo. Oba posla su jako odgovorna i važna, ali ih nisam nikada pobrkao. Nosim sa sobom “rekvizite” odgovarajuće za svaki posao ponaosob.

Kako uspiješ pronaći vremena za porodicu i prijatelje?
Svako tko želi postati vrhunski sportista mora najveći dio svog vremena provoditi u treniranju i učenju, ali vremena za porodicu i prave prijatelje uvijek se može naći.

Za kraj, koji bi bio tvoj cilj u životu? Šta bi smatrao vrhuncem svoje karijere nogometnog suca?
Moj cilj u životu je da svoja tri sina izvedem na pravi put i usmjerim u životu ka pravom smijeru. Vrhuncem svoje karijere smatrao bih suđenje finalne utakmice KUP-a UEFA, Lige šampiona ili nekog velikog takmičenja, ali mi to na žalost nije pošlo za pištaljkom. Nakon zdravstvenih problema i dvije operacije kao i teške povrede oprostio sam se od aktivnog suđenja i sada sam savezni instruktor i kontrolor, a imam namjeru nastaviti sa svojim radom u sudijskoj organizaciji, ali u funkciji instruktora suđenja. Želja mi je da svoje znanje i bogato iskustvo u suđenju prenesem mladim sudijama koji tek dolaze i žele da uče, te da ih naučim pravim vrijednostima i ljepoti ovog poziva.

Slični postovi

• November 15, 2011 -- 23 pitanja za Anđelu Ilić (0)
• October 28, 2011 -- Zeničke mace dobile saveznike u borbi za bolji život (5)
• September 7, 2011 -- Josip Dujmović – čovjek koji je mene i mnoge Zeničane inficirao rockom (13)
• September 6, 2011 -- Bliži nam se drugo izdanje festivala “Zenica Zove” (2)
• September 6, 2011 -- Ninina kuhinja – ljubav prema kuhanju pretvorena u poslovni poduhvat (0)