Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Osvrt na Zenicu iz ugla jedne mlade Vitežanke

Razgovarala: Hana Kazazović - Cyberbosanka

Društvene mreže su jedna jako zanimljiva stvar. O tome razmišljam dok pokušavam napisati uvod za priču/intervju koji sam radila jutros. Samo uz pomoć društvenih mreža se može desiti da za intervju odaberem djevojku koja je tačno duplo mlađa od mene i koja živi u Vitezu.

Da, Iva Pezić je neko koga sam upoznala na Twitteru, a zbog svoje energije koju uspije prenijeti i na tu mrežu je postala jedan od mojih omiljenih Twitter prijatelja. Možda baš na primjeru naše komunikacije do izražaja dolaze sve prednosti koje u sebi nosi na primjer Twitter. Vrlo lako pronađete osobe sa sličnim ili istim interesovanjima, sa istim ili sličnim načinom razmišljanja, bez obzira na to gdje se nalaze ili koliko godina imaju. Tek nakon nekog vremena sam uočila da je Iva toliko mlađa od mene, što naravno ne znači da sam ja mladolika, nego da ona ima prilično zrela razmišljanja.

Zašto sam za Zenica-Online razgovarala sa njom? Zato što sam primijetila da često dolazi u Zenicu i bilo mi je interesantno da čujem kako jednoj Vitežanki izgleda Zenica. Mi Zeničani smo česti posjetioci njenog grada a moje mišljenje o svemu sam već iznijela u postu „Privredno čudo iz Viteza“ . Naravno, osim toga mi je bilo interesantno da je malo bolje upoznam jer, kako već rekoh, ona ima energiju koja se ne sreće baš svakodnevno.

Kako je to i uobičajeno kod nas koji sve radimo putem interneta, intervju smo napravile pomoću Skype-a. Ja jedući kifle od Salčina a ona iščekujući svoj doručak na terasi.

Kako rekoh, meni je zanimljivo da čujem kako neko ko nije iz Zenice a posjećuje Zenicu vidi ovaj grad? Ali prije toga te moram zamoliti da napišeš ukratko nekoliko stvari o sebi.

Ukratko 2. razred opće gimnazije u Vitezu, fotografiram čim god i gdje god stignem, treniram tenis, hvatam se svake dramske koja postoji tj. glumim + skijanje, bicikliranje.

I aktivna si na društvenim mrezama?

Da, Twitter, Facebook… Twitter na prvo mjesto, jel’.

Naravno

A slike možeš naći na (e sad da se i ja sjetim): ptičica.com, deviantart.com, fotke.hr, fotozine.org, flickr.com.

Znam, gledala sam ih i super su Jesi samo ti takva ili je to karakteristično za tvoju generaciju? Meni se čini da ipak nije, da spadaš u manjinu koju interesuje svašta nešto.

Vidiš, koliko ja primjećujem, moja generacija je prilično nezainteresirana. Ne žele istražiti nešto novo i možda se početi baviti time, dok ja sve volim probati, pa kud puklo da puklo!

Budeš li im zbog toga nekad čudna?

Suprotno, definitivno… Možda je to iz razloga, jer ljudi vole da netko drugi otkrije nešto novo za njih, pa prenese svoje doživljaje. Možda, kažem..

Mislim da ima i toga. Možda se i većina boji da bude “prva” u nečemu pa radije puste da neko drugi to uradi za njih. Možeš li ti reći, da li već znaš – šta će Iva biti “kad poraste”? Kako sebe vidiš u budućnosti?

Jedno vrijeme sam razmišljala o aeronautici, al’ sam došla do zaključka, da je bolje da se ja vozim avionom, nego da ja vozim tako da je to otpalo. Razmišljam o grafičkom fakultetu, a otvorila mi se prilika i za studij u Kanadi.

Wow Kakav? Grafički?

Ne znam još, vjerojatno neki za fotografiju i slično… Budući da idem na ljeto u Kanadu, pa ću se raspitati.

Znači možda budeš svjetski poznat fotograf?

Nikad ne reci nikad

Fino Je li tebi, tako hiperaktivnoj i svestranoj, Vitez mali? Mislim na mogućnosti koje pruža.

Hmm.. zavisi za kako šta. Što se tiče sporta, ima poprilično dobar izbor klubova i mogućnost biranja sporta za igrati, od nogometa, rukometa, košarke, do tenisa, karatea, juda. Ali kad trebaš svoju kreativnost pokazati, manje su mogućnosti.

Navest ću jedan primjer: imam manji photosession, spremim se, izađem van, pokupim modela, i stanem razmišljati gdje da idem slikati… jer, gdje god se okrenem ili je zgrada ili neko drugo ruglo, a u šumu ne mogu uvijek ići.

Hahaha, shvatam u čemu je problem.

I još jedna stvar, ljudima brzo dosadne stvari. Imamo gradsku galeriju, prvih mjeseci stalno izložbe, a sad – ništa, prazno. Tako i za kazalište. Glumila sam u kazalištu 4 godine (par mjeseci radionice + rad u kazalištu), a sad slušam priče kolega iz kazališta, da nemaju poštenog redatelja. Redateljica im je moja vršnjakinja.

Šteta… A šta je to zbog čega je bolje živjeti u manjem gradu, po tebi?

Znaš svaku ulicu

Hahaha, ne možeš se izgubiti.

Šalim se. Ali i nemam baš nekih argumenata za bolji život u manjem gradu. Manje prilika da se pokažeš i uspiješ. Poslije srednje, svi se zapute na faks i ne vraćaju se nikad ovamo…

Znam, meni je nekad i Zenica mala ali šta bih sad. Kad spomenuh Zenicu, relativno često dolaziš ovdje.

Pa po potrebi

Kakva je potreba jedne djevojke iz Viteza da dođe u Zenicu? Zeničani u Vitez dolaze kad trebaju nešto kupiti ili završiti neki posao. Zašto Vitežani dolaze u Zenicu?

Ja osobno dođem u Zenicu, da se maknem na koji sat iz ove kolotečine. Pogledam film. Džananović nezaobilazan. A dolazila sam i u bolnicu.

I, kako ti izgleda Zenica? Šta ti se sviđa najviše (osim onih kolača u Ekranu)?

Hahaha.. Zenica je skoro grad po mom guštu. Ne prevelik.

Skoro? Šta joj još fali da bi bila taman?

Mislim da nema fotoklub, ili se varam?

Hmmm, mislim ni ja da nema. ali ima dosta mladih (većinom momaka) koji se bave fotografijom. Vidi fakat, nema nijedna cura!

Znači, trebala bi im jedna

Definitivno

E samo jedna stvar da bude jasna, najbolji kolači su u Europi!

Hahaha, nisam odavno jela kolače vani, moraću probati. Neki posebno ili svi?

Svi! Pogotovo što imaju kesten pire + wlan.

Stvarno imaju wlan?

Zadnji put kad sam bila, imali su. Joj, to je komično skroz bilo…

Zašto?

Uključim wifi na blackberryju, tražim wifi, nađem od slastičarne, treba pass. Dođe teta koja radi, pitam je za pass, kaže ‘od 2-9‘. Ja joj kažem ‘pa prošlo je dva‘, a ona opet ‘od 2-9‘. Velim ‘pa jel’ samo tada radi wifi‘, a ona meni opet ‘2-9‘. Meni nije ništa jasno, kaže ona ‘pa unesi brojeve od 2 do 9‘.

Hahahaha, sve redom?

Da, to je pass bio.

Hahaha, dobra fora

A došla sam tako u Ekran, isti postupak, uključim wifi, tražim, nađem Ekranov wifi, treba pass. Pitam konobara, ne zna, a budući da znam direktora Ekrana, jer je tata od moje prijateljice, taman čovjek prolazio i ja ga pitam, ‘jel’ možda mogu dobiti pass‘? A on nema pojma da ima wifi, ne vjeruje da ima wifi u kinu. Pokažem mu da sam našla, ode čovjek, vraća se kasnije i kaže ‘pa da, postavili su nam‘.

Pa jesi uspjela na kraju dobiti pass?

Ne, što je najgore. Ali bar sam mu rekla da ima wifi

Kako se tebi čini ideja o kafiću koji je ka5an otvorio u Sarajevu? Da li bi tako nešto bilo OK i u Zenici ili bi samo možda ti i još nekoliko ljudi to posjećivali?

Predobro, da sam u Sarajevu, svaki dan bi ga posjećivala! To je još pojam za čitavu BiH, a kamoli za Zenicu. Da je u HR, to je druga priča. Sam broj korisnika twittera kod njih i ovdje + koliko smo mi tweetupova imali? Samo jedan, da…

Slažem se. “Malo” smo zaostali za svijetom inače. Ništa, sljedeći put kad budeš imala u planu da dođeš u Zenicu ili ja u VItez organizovaćemo nas dvije jedan tweetup Može?

Može Doduše, bit će mini tweetup, al’ svejedno je tweetup!

Hahaha, nema veze. Možda pokrenemo masu, ko zna?

Zaboravih reći, Zenica je taaaako čista, bar kuda ja prolazim. A onaj dio iza Džananovića do bolnice mi se nikako ne sviđa.

Ali centar oko kina ti se sviđa? Sad će srediti i bivšu robnu kuću pa će biti još bolje.

Da, da.. taj dio mi je onako sav uredan.

I za kraj te moram pitati, kakvi su ti Zeničani? Znaš li ih uopšte ili… ?

Nemam nekog u Zenici, da bi na osnovu njega mogla reći kakvi su Zeničani al’ ovako po promatranju u kinu, ulici, mogu ići pod ruku sa Vitežanima. Sve je to Bosna Samo nas Vjetrenice dijele.

Tačno sad pa sad smo tu.

Da, časkom Možda bi i prije da imamo tunel kroz Vjetrenice, a ne onu šugavu cestu.

Ok, Iva, da te ne davim više, pošalji mi još samo jednu fotku na mail pa se čujemo.

Ako treba napravim neki kul autoportret.

Može, može, još bolje

Šaljem fotku, čim sklepam neku pristojnu a sada odoh uživati u suncu na terasi i doručku valjda.

Ok, hvala ti puno na odvojenom vremenu. I nadam se da se uskoro vidimo u Zenici na kolačima

Slični postovi

• November 15, 2011 -- 23 pitanja za Anđelu Ilić (0)
• October 28, 2011 -- Zeničke mace dobile saveznike u borbi za bolji život (5)
• September 7, 2011 -- Josip Dujmović – čovjek koji je mene i mnoge Zeničane inficirao rockom (13)
• September 6, 2011 -- Bliži nam se drugo izdanje festivala “Zenica Zove” (2)
• September 6, 2011 -- Ninina kuhinja – ljubav prema kuhanju pretvorena u poslovni poduhvat (0)