<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	
	xmlns:media="http://search.yahoo.com/mrss/"
		>
<channel>
	<title>Comments on: Kako čovjek može ispasti glup</title>
	<atom:link href="http://zenica-online.com/2010/04/kako-covjek-moze-ispasti-glup/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>http://zenica-online.com/2010/04/kako-covjek-moze-ispasti-glup/</link>
	<description>Just another WordPress weblog</description>
	<lastBuildDate>Wed, 08 Feb 2012 22:34:33 +0000</lastBuildDate>
	<sy:updatePeriod>hourly</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>1</sy:updateFrequency>
	<generator>http://wordpress.org/?v=</generator>
	<item>
		<title>By: Mirsad Đulbic</title>
		<link>http://zenica-online.com/2010/04/kako-covjek-moze-ispasti-glup/comment-page-1/#comment-4066</link>
		<dc:creator>Mirsad Đulbic</dc:creator>
		<pubDate>Sun, 18 Apr 2010 13:47:45 +0000</pubDate>
		<guid isPermaLink="false">http://zenica-online.com/?p=5133#comment-4066</guid>
		<description>Ti si Miro super. Jedne prilike je sa mnom na letu bio čovjek, koji je počeo plaviti, a ruke mu utrnule, vjerovatno od straha. Ja to kažem stjuardesi, a ona mu zatvori prozor do njega i tutne novine u ruke, te donese jedan izuzetno dobar konjak. Taj let je trajao četiri sata, ali se moj pajdo otkravio tek nakon tri sata. Kao čitao je novine, a ruke drhte. Popio je svoje, moje i sljedovanje od dvojice susjeda. Kada smo sletjeli, sad on ohrabren, ali malo pod gasom, pota mene: &quot;Jesam li dobro odglumio?&quot;. Znao sam da to znači, da ne bi valjalo pričati o tome, pa i nisam nikada, svih ovih cca 30 godina.</description>
		<content:encoded><![CDATA[<p>Ti si Miro super. Jedne prilike je sa mnom na letu bio čovjek, koji je počeo plaviti, a ruke mu utrnule, vjerovatno od straha. Ja to kažem stjuardesi, a ona mu zatvori prozor do njega i tutne novine u ruke, te donese jedan izuzetno dobar konjak. Taj let je trajao četiri sata, ali se moj pajdo otkravio tek nakon tri sata. Kao čitao je novine, a ruke drhte. Popio je svoje, moje i sljedovanje od dvojice susjeda. Kada smo sletjeli, sad on ohrabren, ali malo pod gasom, pota mene: &#8220;Jesam li dobro odglumio?&#8221;. Znao sam da to znači, da ne bi valjalo pričati o tome, pa i nisam nikada, svih ovih cca 30 godina.</p>
]]></content:encoded>
	</item>
</channel>
</rss>

