Generacije

Wednesday, April 7th, 2010 at 19:03

Visited 850 times, 1 so far today

Generacije

Piše: Miro Vinduška

Kad sam se počeo zabavljati sa svojom ‘zakonitom’, nakon par mjeseci došlo je vrijeme da se malo i predstavim njenoj familiji. Polako me uvlačila, mada sam bio vrlo oprezan, jer ako upoznaš familiju onda izgubiš dio zavodničkog koncepta. Kod mene ne pali ona ‘pametniji popušta’, nego ‘uporniji pobjeđuje’. Slušajući svakodnevno priče padam sve više u hipnotično stanje moje, jelte, ljubljene. Jedan dan me navede da odemo kod njene tetke, nekom od djece bio rođendan ili tako nešto.

Tetka je stanovala u malim rudarskim kolonijama (tako smo ih zvali) koje su bile na mjestu rudarskog hotela. Velike još postoje prema kapiji 1.

Odmah mi je zapao za oko jedan mali pametnjaković, 6-7 godina star, koga su svi gnjavili da pokazuje šta sve zna – čitati, pisati i mnogo štošta. Mali se iritirao jer je to sve za njega bio ‘lakić’ i ponekad se čak mrzovoljno odupirao. Razumio sam ga u potpunosti je sam sve to tako isto doživljavao i sjećam se kako sam mrzio goste i familiju koji su me stalno stiskali svojim pitanjima tražeći valjda nešto da ne znam ili pak potvrdu kako to veoma dobro znam.

Malog mi je baš bilo žao pa sam umalo reagovao da ga puste malo da ‘ohane’. Ali kao jelte molim vas ‘novi kolač’ ne smiješ se negativno ispucavati. Moraš biti pristojan i nabiti cijenu.

Naravno da su me mjerkali a meni je na prvi momenat tetak ostavio utisak mlad čovjek, onako ‘laf’ što bi rekli. Još kad je rekao da je igrao fudbal sa mojim ujakom u Travniku gdje su išli zajedno u školu (ekonomsku) onda je atmosfera postala malo opuštenija.

Još sam u nekoliko navrata sretao tog malog pametnjakovića dok ga jednom nisam sreo kod pošte. Momak porastao, ‘nova generacija’. ‘Ajmo kod Gorana u piceriju na piće pozva me on. Picerija je bila pozadi Jevtića (Goranovog ujaka) kuće preko puta pošte, a i sam sam radio na el. instalaciji jer mi je Goran kolega sa posla i komšija, pa smo svi pomagali u renoviranju.

Prihvatim ja poziv, znatiželjan šta to ovi novi klinci piju sem da troše kombinaciju apaurin-cola kao lakšu drogu.
Stadosmo za šank i on će ti ‘tomato đus, a šta ćeš ti’. Ne razmišljajući, još pod utiskom znatiželje oko pića rekoh ‘I ja isto’. Mada znam šta znači tomato i šta đus u tom momentu nisam ni razmišljao povodeći se onim ‘ajd da i ja to čudo probam, mada od sokova dobijem svrabež.

Konobar nas posluži, vidim nešto crveno, i oprezno otpijem gutljaj. ‘Jebote tomato đus, reci paradajz sos, moja mati ima u podrumu 20 litara svježe ispasiranog’. ‘Gorane, daj konjak da saperem usta!’

Tako ti je bio moj prvi kontakt sa novom generacijom i tog mog malog pametnjakovića. Kad smo se razišli, kontam ‘vidi, bogati, svaka nova generacija nosi nešto novo sa sobom’.

Taj mali pametnjaković je sada odrastao čovjek i još uvijek imamo prave odnose, normalne a i familijarne.

Neću vam napisati o kome se radi jer neće mi to htjeti postaviti na ovaj svoj blog.