Wednesday, April 14th, 2010 at 14:39
Visited 943 times, 3 so far today
Eksperimentalno – revolucionarna generacija
Piše: Mirsad Đulbić
Na mojoj generaciji su vršeni razni eksperimenti i obrati (revolucije).
Osnovna škola
Pošli smo u IV Osnovnu školu u zgradi Klostera, sada KŠC Sv. Pavao. Prva dva razreda smo nosili plave kape, kao željezničarske. Na njima mesingane rimske brojeve koji su označavali razred u koji idemo. U prve dvije godine sam učio pozdravljanje dobar dan, dobro jutro i slično, a oslovljavanje sa gospodin, gospođa itd. U trećem razredu obrat. Nema više kapa, pozdrav je zdravo, a oslovljavanje sa drug, drugarica. Na koncu šestoga razreda, radosna vijest, obrat – ukinuta je mala matura, koja se polagala nakon osmog razreda, odnosno kako se to zvalo, nakon četvrtog razreda niže gimnazije. Završetkom šestoga razreda osnovne škole, ko želi išao je u školu učenika u privredi (ŠUP) radi izučavanja raznih zanata.
Srednja škola
Nakon osnovne škole, obrat – moramo ići psihologu, da procijeni usklađensot želje sa psiho mogućnostima. Psiholog se nalazio u sadašnjoj Fakultetskoj ulici. Nakon njega po karakteristiku od Narodne omladine. Nisam bio član, što je interesantno, pa sam morao u općinski sekretarijat Narodne omladine, da mi napišu. Bijaše stariji omladinac, prezimenom Ajanović, koji mi je napisao karakteristiku, da nisam mogao povjerovati, da se odnosi na mene. Super, a ja se bio prepao. Dolazim pred Srednju tehničku školu da upišem elektro odsjek. Na stepeništu me komšinica F.D. nagovori na obrat – da upišem mašinski odsjek. U tu zgradu tehničke škole nismo išli ni jedan dan. Tokom ljeta desio obrat i napravljena su dva školska centra. Mašinci i električari su prebačeni u Elektromašinski školski centar i spojeni sa Industrijskom školom. To je bila neka vrsta politehnikuma, više engleskoga, manje ruskoga tipa. Pokojni Zlatko Stipetić je bio pokretački duh škole. Uveo nam je kretanje po školi u lakim patikama, a cipele smo izuvali i ostavljali u posebnom odjelu na ulazu. Toaletne prostorije su bile čiste i uredne, kakvih trenutno nema ni na jednom fakultetu UNZE. Umjesto tehničke škole, po ekperimentu i obrazovnom obratu, svi smo prve dvije godine izučavali neki od desetak elektro i metalskih zanata. Nastava je bila šest dana sedmično, sa početkom u 6,00 sati i trajala je do 14,00 sati. Nedjeljno smo imali 24 sata izučavanja zanata u školskim, jako dobro opremljenim radionicama (3 dana po 8 sati) i cca 27 sati tzv. teorijske nastave (3 dana po 9 školskih sati). Nakon druge godine smo radili diplomski rad za jedno od zanatskih zvanja. Ja sam ručno izradio za manje od 24 sata, kombinirana kliješta, te odbranivši diplomski postao mašinbravar. U treći razred je prelaz bio na bazi uspjeha iz prethodna dva. Opterećenje nastavom je već bilo manje. Nakon trećeg razreda, opet obrat: ukidaju se centri, pa idemo u STŠ „Đuro Salaj“, sadašnji Mašinski fakultet, gdje smo se upisivali u prvi razred. Diplomski rad i zvanje mašinskog tehničara.
Fakultet
Nakon tehničke škole, zaposlio sam se jula 1965. g. i opet obrat – privredna reforma. Novi dinar, bez dvije nule, plaće povećane linearno 30%. U augustu, moj dobar frend, sada pok. A.M. uzme od moje majke papire i prijavi me na Mašinski fakultet Sarajevo, bez polaganja prijemnog ispita. Prekidam rad i odlazim studirati. Kod upisa na fakultet, problem. U statistički list upisujem nacionalnost Musliman. Službenica mi vraća dokumente. Ona tvrdi da nema te nacionalnosti. Ljutim se. Pominjem anekse Ustava iz 1964., pa tražim direktora i saznajem, da nije direktor nego dekan fakulteta. Ljut kao dva risa, ja dekanu, dobroćudnom finom čovjeku B.B. On me smiruje, popijemo po sok i kafu, i potom zajedno u studentsku službu. Dekan B.B. im objasni da sam u pravu kako po Ustavu, tako i po rodnom listu, gdje mi je 1946. g. upisana ta nacionalnost. Obrat. Postajem prvi student Univerziteta Sarajevo, koji se upisao kao Musliman. Meni normalno i ne pravim od toga predstavu, čak i ne pominjem. Prvih mjeseci vozarim. Mjesečna karta 2.450 NDin. Vozara nas ima podosta, pedesetak. Ustajanje u 4,00 sata, brzi LP u 05,10 sati za Sarajevo. Nastava od 8,15 sati, pauza za ručak, popodnevne vježbe u kabinetima, pa povratak šinobusom SA-TZ u 19,00 sati. Kući oko 21,00 sati. Dobijem stipendiju 11.600 NDin i preselim u Sarajevo. Koncem prve godine, obrat – reforma visokog obrazovanja i član 54 Zakona, koji kaže, da student koji iz tri puta ne položi ispit gubi pravo studiranja na fakultetima u SFRJ. U indekse za svaki ispit se „udara“ znak trokrake zvijezde, popularn „mercedes“. Raste nezadovoljstvo među studentima. Stiže 1968. g. Početkom godine poskupljuju smještaj i ishrana u studentskim domovima. Smještaj za 70% a ishrana 100%. Savez studenata u februaru 1968. traži vraćanje cijena na staro ili linearno podizanje visine stipendija. Zahtjevi glatko odbijeni! Počinju studentske demonstracije u Francuskoj. Pratimo vijesti na stranim radio stanicama i u čitaonici strane štapme pri radničkom univerzitetu „Đuro Đaković“ – Sarajevo. Opet obrat! Donosi se odluka o izlasku na demonstracije. Planirano je 5.000 studenata, ali pred Narodnim pozorištem je preko 8.000. Kolona ide prema Vječnoj vatri pa Titovom prema Marin dvoru. Zaustavljamo par tramvaja „vašingtonaca“. Palimo jedan tramvaj. Izvrćemo milicijskog fiću. Stiže i milicija na konjima, a vatrogasna kola sa vodenim topovima u pripremi na početku ul. Valtera Perića. Počinje okršaj studenata protiv milicionera na konjima. Par milicionera je ateriralo sa konja. Dolazi pomoć milicijske pješadije. Ima ih više stotina, možda hiljadu. Prijete suzavcem i vodenim topovima. Vatrogasci se povlače kada na njih jurne par hiljada studenata. Milicijska pojačanja pristižu. Dolazi i nešto vojske iz obližnje kasarne „Maršalke“. Nisu naoružani i nemaju kontakta s nama. Drže leđa miliciji. Milicija nas rasturi na više grupa. Ja sam u grupi, koja je „nabrala“ prema groblju Lav. Krijemo se po groblju do večeri, a onda, svak na svoju stranu. Par dana kasnije se ide u Beograd, mislim pred Dan mladosti. Skupilo se preko 80.000 studenata. Milicije i vojske, ni broja im se ne zna. Sa Novog Beograda se ide na Savski most. Cilj je Skupština SFRJ. S druge strane mosta vide se oklopljeni milicioneri, borbena vozila, vodeni topovi i vojska. Zvučnici milicije upozoravaju da se stane. Stajemo na trećini mosta. Sam, bez ikoga, dolazi pok. Veljko Vlahović. Pregovori su na polovini mosta, sa predstavnicima Saveza studenata završeni za manje od pet minuta. Studenti su tada vjerovali samo Veljku Vlahoviću. Obrat na staro! Ukida se član 54 Zakona o visokom obrazovanju, cijene smještaja i prehrane se vraćaju na raniji nivo i „zaleđuju“ na dvije godine i neće se voditi kaznene procedure protiv učesnika demonstracija, sem onih, koji su ih koristili u političke svrhe. U Sarajevu nije bilo takvih i sve se završilo bez posljedica, sem zapaljenog tramvaja i prevrnutog milicijskog fiće. Politika ipak radi svoje. Prave nam obrat: ukida se Savez studenata i pripaja Savezu socijalističke omladine, a redakcija studentskog lista „Naši dani“ je kompletno smijenjena. Na fakultetima kampanja za masovni prijem studenata u Savez komunista. Mene i dalje, kao i sada nema u politici. Radim svoj posao. Idemo dalje.
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Istorija Zenice
Tags: Kolumne, Mirsad Đulbić
Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/04/eksperimentalno-revolucionarna-generacija/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
miro
April 14, 2010 at 18:16
Mirso! znas onu pjesmu “ubode me i ostavi” citava prica koju si napisao moze se staviti u ove rijeci.Da me pogresno ne razumijes svega se sjecam ko danas.To je bio period kada samo sto se prilagodis ili se pronadjes u tome sto ti nude ,odrede ili sl. oni to promjene .Svaki put pomislis koliko ce ovo trajati.Ovo je dio specifican za jedan period ali cemo se susretati sa jos .jer i ja cu se dodirnuti slicnih tema. Ja sam mladji(izvini) pa nisam ucestvovao ali sam pomno pratio i sam se nervirao na neke stvari.Vidjeces mom slijedecem tekstu kako sam se sam posluzio tim promjenama .Jos i dan danas razmisljam o tom periodu,u kojem sam bio zatecen i nisam znao kako da se postavim.Pisem o mom prvom letenju avionom koji je propraceni malo i Kocicevskim stilom.Tu sam upotrebio dio iz ovog perioda koji mi nikad nije bio jasan.Recimo,ako si katolik moras biti hrvat,ako si pravoslavac ,srbin.A jos gore period kada je bilo,ili si srbin-musliuman,hrvat -musliman ili neopredjeljen.Ovi danasnji to nece nikada razumjeti jer ni sam nikad nisam razumio.Hvala ti za tekst jer si me vratio u vrijeme koje nisam dobro utvrdio.Ovo sam napisao procitajuci tekst samo jednom ali zavredjuje da se ponovo potrudim i polako postavim neke stvari na svoje mjesto.Pozdrav
Mirsad Đulbic
April 15, 2010 at 15:46
@ Svim posjetiocima:
Stari se i prave propusti. Sve vrijednosti u tekstu navedene i naznačene kao Novi dinari, ustvari su tzv. stari dinari, koji su vrijedili do 01.jula1965. godine. Dakle, samo odbiti dvije nule i to bi bilo ispravno. Uzgred, moja prva plata je trebala biti 30.000 dinara, a nakon privredne reforme, povećanja plata svima i denominacije dinara, bila je 430 novih ili 43.000 starih dinara.
Nadam se da ćete ispriku prihvatiti. Hardver mi je star malo više od 63 godine, a softver očigledno nije usklađen
Pozdrav svima, vaš Mirsad.
Esegovic Drago
April 15, 2010 at 19:14
A sta smo onda mi bili,generacija iz 50 i neke osim onoga iz Djoletove pjesme.?
Ako ste vi eksperimentalno-revolucionarna generacija onda smo mi eksperimentalno-izvrsna generacija usucena od svih i u ime drzave i naroda pa se opet neko postavi izmedju i sve razjeba.Pravilo je puno bivsih politicara “greske u hodu”i neki su se i kitili izrekama “ko radi taj i grijesi”.Eto dokle nas dotjera politika sazdana narodnim izrekama,a danas kad se sjetim te izreke su nekako najcesce rabili bas oni i koji zavadise narode.Sta ces “ljudi iz naroda i za narod.
Citao sam mnogo zaista mnogo o vasoj 1968-oj,i danas sa ove vremenske distance tvrdim da ste se slabo tukli,niste bili ni priblizno povezani kako se to obicno radi na zapadu,previse je medju vama bilo interescija(karijeristi,nacionalisti,spijuni,podstrekaci,i sve ostali negativci).
Eto iz tih bundzija proizvedeni su i likovi kao Milosevic,Karadzic,i ostala bratija.
Kako smo mogli kasnije mi mladji funkcionirat,?Nikako,ako smo htjeli naprijed morali bi lizati dupe starijima a kako nas vecina nije to niti mislila da radi takve stvari da bi dosli do nekakvog cilja,eto otisla nam drzava u PM.
Vjeruj mi da vec tada 68-e kao desetogodisnjak nisam volio te studente kojima je bilo vise stalo da istaknu nacrtanog sumskog covjeka Che gevaru na ledjima svoje jakne,ili da nose dugu pocesto smrdljivu kosu.
Pazi i ja sam cesce u zivotu na strani lijeve politicke opcije,ali me nikad u zivotu nisu mogli oboriti ideali ljudi iz Amazonskih prasuma.
Ukratko izradili vas kako su htjeli,malo drzava a najvise vasi supatnici u demonstracijama a koji su kasnije hijerarhijski otisli gore,a vi ostali ste im bili samo brojke u masovnosti demonstracija i ostali ste sa svima nama mladjim dole.Dvije generacije teska pusiona a da ne pricam za ove poslednje dvije.
muta
April 15, 2010 at 20:12
Dobro,takva su vremena bila…Mozda je Mirsad trebao nesto ,sto se tice skolstva,napisati i u to vrijeme zvanom “usmjeravanju”!Naime,vlast je taj termin izmislila da bi,navodno,talentovani za nesto i dobili priliku da pohadjaju skole,odnosno da se obrazuju za ono zasto su imali najvise afiniteta!I mozete misliti,kakav je to CIRKUS bio!Onako gledajuci,to je bilo O.K.,samo sto su partijski drugovi gurali podobne na skole,za koje,pojma nisu imali!Ali,vlast je odredjivala,odnosno komisije,ko je za sto”nadaren”,jer taj je mogao zbog “talenta”za odredjenu struku i biti upisan na skolu koju je htio!Ma…Ne ponovilo se,ali da bih vam svima docarao sta se tada desavalo,evo vam jednog SUPER vica na tu temu,odnosno vica koji je u to vrijeme najbolje oslikavao tadasnje stanje:Dosla zena kod ginekologa na pregled i novi doktor joj rece da ne sjeda na ginekoloski sto,neka stane,rasiri noge i on se “podvuce”ispod nje,i gleda odozdo,pa bogami,malo i prstima “cacka “lezeci na podu!
“Sta je ovo doktore”?-iznenadjeno ce zena!
“Jel’ to neki novitet”?-skoro ce zena placuci!
“Ma nije gospodjo,ja sam automehanicar,samo su me drugovi iz Komiteta usmjerili na ginekologiju,kazu da imam talenata”!!!
Svima zelim dobro zdravlje i uzivanje na suncu i beharu!
Esegovic Drago
April 15, 2010 at 22:03
Nego ti Muta sad meni pomozi u preracunavanju moje prve plate,a koju sam zaradio u valjaonicama 3 a bila je 320.000 starih hiljada dinara za cijeli mjesec avgust 1977.Koliko je to bilo u dojc-markama,neznam kurs iz tog perioda dinar-dojc marka,sjecam se samo iz tog perioda da mi je daidza koji je tad radio u Njemackoj uvijek govorio lijepo dijete moje,zaradis skoro pa ko ja u Njemackoj.
Mirsad Đulbic
April 15, 2010 at 22:13
@ Esegovic Drago
Neznam Drago, šta ste bili vi iz generacije 50+. Tada je to bio veliki vremenski jaz.
Ja sam o 1968. napisao iz vizure jednoga od učesnika, apolitičnoga. Nismo se mi slabo tukli i bili smo jako dobro organizirani. Samo kada bih pisao kako smo stigli u Novi Beograd iz Sarajeva, a zabrana nam bila. Bili smo mi jako dobro organizirani. Uostalom, postigli smo šta smo tražili.
ja nisam sve opisivao, jer bi to bio tekst za davljenje. Dao sam samo najvažnije. Naša delegacija na čelu sa Zeničaninom D.L. je išla u Pariz. Tvrdim da smo za manje vremena postigli sve šta smo tražili. Intreščija se ja ne sjećam, niti je iko na tome napravio u BiH karijeru ili nešto od toga ućario.
Bilo je dogovoreno, da redari, naravno naši, odmah uklanjaju one koji počnu “iskakati” iz dogovorenih zahtjeva: ukidanje člana 54, vraćanje cijena smještaja i ishrane na ranije cijene, moratorij na cijene studentskih domova dvije godine i zabrana kaznenog progona svih koji nisu se okoristili politikom. Dakle, vrlo disciplinirano smo sve odradili i u BiH niko nije kazneno progonjen.
Ove likove, koje si pomenuo, oba su stariji bili, a jedan od njih u SA bio je doušnik SDB-a i koliko znam iz priča, da nije bio učesnik.
Iz moje generacije niko, ama baš niko nikada nije nosio na majicama ili vindjakama nikakve likove, nikakve slogane, ap ni Če Gevaru. To je ušlo, da tako kažem u modu, ako se dobro sjećam, negdje 1968 ili 69. i prvi je imao na kožnoj vindjaci ime Čea, jedan momak iz A-naselja M.K., a on je mlađa generacija. Ja se ne sjećam, da je iko ikada iz te, recimo moje generacije, imao na svojoj odjeći išta, čak ni na kapi. Nismo čak ni bedževe nosili, koji su se pojavili, nekako 1966 godine. Moja generacija je bila nekako u tome sterilna. Slučali smo Bitlse, Rolingstonse, Bič bojse, te zeničke 4D, Plamene dječake i Gigante.
O 1968. u Hrvatskoj je druga priča. Mi smo išli u Zagreb, ali nismo išli na demonstracije, jer smo u studenstkom naselju vidjeli samo plakate sa političkim tekstovima, a ni jedan u vezi glavnih ciljeva.
Imali su trojicu vođa, dvojica naša generacija, jedan dvije godine mlađi. Taj mlađi je bio vrlo zaje*an. Uglavnom, mi iz drugih YU gradova smo taj dan umjesto na zajedničke demonstracije otišli u Samobor na izlet, potom uvečer se razišli tamo, otkuda smo došli.
Dakle, nije nas ipak niko izradio i to je bila stvarno velika pobjeda.
O 1968. se najviše pisalo sa aspekta politike, kojom su bili obojeni protesti u Zagrebu i nešto amnje u Baogradu. Već Rijeka, Split, Osijek, Novi Sad i Niš su bili na dogovorenoj liniji: zakon, standard i zabrana kaznenoga progona.
Na toj godini još neki ljudi grade svoju politiku, iako je to davno bilo. Oni su tada bili neki stradalnici po svojoj volji i želji, fiksirali sebi u glavu to, pa još ih slušam po nekada kako pletu istu priču, dodajući koješta, misleći, da nema više niko ko se sjeća tih vremena.
Esegovic Drago
April 16, 2010 at 00:34
Dobro,a iznad svega iskreno i ljudski sa tvoje strane nisam ni u ranijem pisanju sumnjao u neku tvoju nazovimo politicku umijesanost u sve to,ali zbunjuju price od jos ponekih u vlasti susjedni nam drzava.