Monday, March 8th, 2010 at 17:58
Visited 1770 times, 1 so far today
Zoran Mišetić – Sjećanja jednog Zeničanina
Mnogo je ljudi dalo obol našemu gradu dugotrajnim i mukotrpnim radom. Jedan od rijetkih koji je u samo pet, šest godina uzdrmao Zenicu i približio je centru balkanskih zbivanja je svakako Zoran Mišetić, direktor i vlasnik nekadašnjeg CD radija. Veliki znalac rock muzike i veliki meštar retorike naš grad je usmjerio u jednom totalno urbanom smjeru. Na njegovom radiju su gostovale gotovo sve rock veličine sa prostora bivše nam države. Da se nisu desila nesretna ratna zbivanja na ovim prostorima Zenica bi bila sigurno mnogo urbanije društvo i to uveliko zahvaljući tom radiju. Zoran se 1993 preselio u USA i radio jedno vrijeme kao stalni dopisnik Glasa Amerike iz Chicaga. Koliko sam upoznat sa sadašnjim stanjem stvari sada se ponovo vratio na klasični rock novinarski rad. Koristeći svoje poznanstvo sa tim velikim magom pisane riječi odlučio sam ga zamoliti da napiše nešto i za naš portal.
Piše: Zoran Mišetić
Jos prije par mjeseci Damir Vučak me zamolio da napisem tekst koji bi se bavio Zenicom “iz moga vremena”… Kako to dolikuje mojoj malenkosti, trebalo mi je “100 godina samoće”, dostatna količina ljenosti i gomila isprika, prije nego li sam se prihvatio tastature i “bijelog ekrana”…
Dakle, o čemu pisati? Grad u kome sam se rodio…proveo najljepše godine moga djetinjstva…dragi ljudi… čist račun sa nečistim zrakom…
Dosta je tema … No, onda skužim da priču treba započeti sa nečim što je bilo vrlo transparentno u vrijeme Zenice koje se ja sjećam.
To “transparentno” su bile zapravo dvije vrste Intelektualaca… Oni koji se povinuju establišmentu (političkom & kulturnom) i oni koji pokušaju da budu opozicija prema svemu što, čak i na tren, miriše na status quo konzervatizma… Liberalniji intelektualci su mi nekako uvijek bili draži srcu…
Ovi prvi, nekako “prirodno”, kao kakve buhe zavuku se pod dlaku vlasti i vrlo su vispreni u manevriranju između jave i sna… Lako ih je prepoznati… Oni ubijaju tuđi san svojom javom.
Nigdje boljeg primjera za ova dva intelektualna tabora nego li u profesiji zvanoj novinarstvo.
Tako je to bilo i sa novinarstvom u gradu čelika i dima u ono vrijeme kada sam se i ja budio uz visoke peći i do crvenila užareno nebo.
Nisam siguran da je situacija i dalje ista jer, objektivno govoreći, u Zenici nisam boravio od proljeća 1993. tako da bi bavljenje prezentom Zenice bilo, u najmanju ruku, neozbiljno.
Jedna stvar je biti novinar koji piše za novine, a druga stvar je biti novinar-spiker-DJ koji mikrofon doživljava kao kućnog ljubimca koji mu pomaže da kreira radio program.
Na moju sreću (ili nesreću?) ja sam imao tu priliku da se oprobam i u jednom i u drugom.
Ono što je zajedničko i jednom i drugom, jeste osjećaj za dinamiku. Biti mekan i tih u jednom trenutku, a onda u drugom trenutku biti vrlo glasan i zajeban.
Kada smo mi krenuli sa Radijom CD, pa čak i nešto ranije, dok je jedna grupa nas kreirala program Subotom (Jutarnji i Noćni) na Radio Zenici, mi smo bili sve prije nego li dio establišmenta.
Bilo je to vrijeme slavljenja nečega na što je većini ljudi bilo teško staviti prst i pokušati “objasniti”. Koliko god je taj jebeni rat doprinio da Radio CD nestane sa scene, toliko mu moramo biti i zahvalni jer nije dozvolio da postanemo dio establišmenta. Ona aksioma :”Živi brzo i umri mlad” se vrlo lijepo veže za cijelu priču oko Radija CD i meni je doista drago da je tako.
No, ja ću da se osvrnem na jedan moj mali zenički detalj, koji me je zapravo i doveo u poziciju da novinarstvo prihvatim kao profesionalni izbor.
Inspirirani omladinskim novinama, ponajprije Poletom i Studentskim Listom, nekolicina nas dječaraca je odlučila da napravimo Fanzin… Zbog nekoga i nečega dali smo mu ime: PLAYBACK.
“Matematika” koju smo koristili u kreiranju istoga je bila vrlo jednostavna… Čeja ( Nebojša Čejović) će raditi fotografije, ja i Mirče (ne mogu se sjetiti Mirčetovog prezimena) ćemo raditi intervjue i tekstove, a Mario Brancaglioni će raditi crteže…
“Štampanje”, zapravo foto-kopiranje istoga osiguravalo je nekih 50-tak brojeva i to je to. Onda bi smo iste dijelili šakom i kapom ispred zeničke Pošte i Picerije. Naravno, besplatno.
Za prvi broj, Čeja i ja, zajedno sa još jednom grupom naših prijatelja, odlazimo noćnim vlakom u Beograd. Razlog za odlazak u Beograd se vezao uz dogovoreni intervju sa Milanom Mladenovićem i Bojanom Pecarom. Ovaj dvojac, kreativna okosnica rock grupe koja se u svojoj evoluciji razvijala od Katarina II do EKV, došao je u zakazano vrijeme u beogradsku kafanu “Šumatovac”.
Trajao je naš konfuzni razgovor sa njima nekih pola sata i nakon gomile glupih pitanja i pametnih odgovora, nama je bilo jasno da su oni previše “teški” za nas, a njima je bilo jasno da smo mi “prelagani” za njih. Tu smo se rastali, mi sretni što u džepu imamo kakav-takav ekskluzivan intervju, a oni zato što mučenje nije trajalo duže od pola sata.
Isti dan, možda čak u istom vlaku, mi smo krenuli ka gradu čelika i dima… Nikome nije niti padalo na pamet da spava… Do tog trenutka nisam mogao niti sanjati da pola sata “materijala” može da se razvuče u mnogosatnu konverzaciju.
Dan–dva po dolasku u Zenicu već smo imali Fanzin isprintan i spreman za “oplodnju” zeničke mladosti. I sve to ne zbog novca… možda zarad malo slave … ali ponajviše zbog naše želje da budemo drugačiji i da pomognemo sebi u sanjanju našega sna…
Mnogo godina kasnije, neki od nas smo ostali, direktno ili indirektno, u ovim novinarskim vodama. Mario je jedan od vodećih političkih karikaturista u Švedskoj, a moja malenkost i dalje radi dostatnu količinu intervjua po USA sa interesantnim karakterima koji su od moga sna postali dio moje jave.
Ponekad nije loše igrat’ za raju… Ne završi se uvijek u nižerazrednom Vratniku.
Zoran Mišetić in Los Angeles, Thursday, March 04, 2010
Random Posts
Written by: zenicaonline
Filed Under: Gost kolumnist
Tags: Zoran Mišetić
Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/03/zoran-misetic-sjecanja-jednog-zenicanina/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
kozolec
March 8, 2010 at 20:27
Još, još, još…!
vizionar
March 8, 2010 at 23:57
ZOKU ZA GRADONACELNIKA!!! VRATIMO SE URBANOM SMJERU!!!
koks
March 9, 2010 at 23:59
ostaje nam da čekamo da prođe još “sto godina samoće”
cool-e
April 5, 2011 at 10:54
Šta je pisac htio da kaže ?
miro vinduska
April 5, 2011 at 17:21
Cool-e pisca moras shvatiti ako nisi shvatio zaboravi da si procitao.Jednom je jedan pogresno shvatio pa je krenuo u lov na jednog mladog talenta.Posto neces ni ovo shvatiti pojednostavit cu ti.Bivsi gradonacelnik Besim Spahic busajuci se u prsa kako ce zastupati pravu demokratiju nije mogao podnijeti da neko na jedan jednostavan demokratski i kritican nacin uputi na neke nepravilnosti u njegovom radu tako da je iskoristio prvu granatu u Zenici da uhapsi mladog kriticara a zatim ga i protjera iz Zenice.Radi se upravo o Zoki Miseticu kojeg sam zadnji put vidio u Bolnici kad smo davali dobrovoljno krv za one koji su stradali pred “Beogradjankom”Poslije je bio uhapsen i protjeran(mislim dobrovoljno zbrisao ili po dogovoru) o nekim detaljima necu pisati.Zoka je bio i ostat ce legenda bar u mijim ocima a mislim i mnogih drugih.Zoka ako citas ,hvala ti za sve sto si uradio za nas grad
seltik
April 5, 2011 at 21:51
Da Miro nije dao opis svog vidjenja (dosta sturog za mene) na sve ovo oko nasega Zorana ja vjerovatno nista nebih niti naslutio,pogotovu gore ispisan tekst Zoranov.
Da pojasnim u Zenici nisam od 1990-e,iako sam tamo cesto dolazio nisam ipak imao priliku da cujem bas sve i o svima a imao sam i nemalo mojih problema.U zadnje vrijeme ga primjecujem na fb-u ali covjek stoicki suti,naime bas i ne zabavlja nas sa svojim muzickim izborom i druzenjima te vrste.
Komplimenti od mene za sve uradjeno za nas grad a kritika onima sto mu upakovase primoravajuci ga da ode iz grada.
Enver Hasanbasic
April 10, 2011 at 00:20
Ne mogu a da ne ispravim povrsni komentar Mire Vinduske. To sto je izneseno samo djelimicno odgovara istini, presucuje se ono glavno. Zoran je napravio gresku sto je neposredno nakon pada granate ispred Bosanke objavio na svom radiju informaciju o tome na koje mjesto je pala granata. U ratnom kontekstu to je moglo biti protumaceno kao davanje informacije neprijatelju. U dugom telefonskom razgovoru Zoran mi je ispricao kako se to odigralo, tacno je da su ga ljudi iz MOS-a htjeli uhapsiti ali nisu mogli jer se Zoran na vrijeme sklonio kod prijatelja iz Patriotske lige.
Toliko o tome, a o djelu Zorana Misetica neka govore oni koji to bolje znaju, ja sam tih godina bio vani.
seltik
April 13, 2011 at 20:32
Meta,ali ona prva i najvrednija u svakome ratu su ljudi koji se bave novinarstvom na ovaj ili onaj nacin,svi ljudi nosioci istine i pravde su zivi ciljevi bezumnika i aktualnih vlasnika rata.
“Zoran je napravio gresku sto je neposredno nnakon pada granate ispred Beogradjanke objavio na svom radiu informaciju o tome na koje mjesto je pala granata”.??????????????????????????????????????????????????????
Covjek je ziv i zdrav pa ako pije vodu ova sto si prethodno napisao g.Envere Hasanbasicu pitam se samo zasto niko ne trazi istog Zorana da mu se sudi ako je kriv za krsenje bilo kakvih obicaja rata.
Enver Hasanbasic
April 13, 2011 at 22:52
Seltik, ja Zorana nisam optuzio ni zasta, ne znam zasto mi se tako obracas. Prenio sam moje saznanje o tim dogadjanjima kako bih korigirao netacnosti iz pisanja Mire Vinduske, to je sve. A ti ako nisi shvatio primjedbu o davanju informacija neprijatelju, raspitaj se kod nekog ko zna sta to znaci. Nigdje nisam rekao a niti mislim da je to Zoran namjerno uradio, uglavnom ispalo je kako je ispalo. Mslim da je sada bespredmetno diskutovati o tome.
miro vinduska
April 13, 2011 at 23:03
postoje nekoliko verzija koje su se pojavile poslije pada granate.Ja znam da je povod hapsenja bilo proseravanje Besima Spahica poslije snimljene emisije gdje je Zoran sjedio na kamberovica polju i kritikovao gradonacelnika i trenutnu vlast.Granata je bila samo dobar povod.A jos sto nisam napomenuo.pricalo se da su priveli Zoranovu majku u hotel metalurg i na taj nacin ga primorali da se preda.Pravu istinu zna samo Zoka.pozdrav
seltik
April 14, 2011 at 00:40
@ENVERE,u redu je,nisam ni ja napisao nista na nacin da si ti optuzio Zorana ali posredno sam se obratio toj (sada nevidljivoj) sili a nekada aktualnoj u vrijeme tih dogadjanja.
A tu kako ti nazivas “primmjedbu”,e pa to je to sto sam shvatio i puno,puno vise nego sto mislis.
Nego ja tebe sad pitam dali zaista mislis da postoji i najmanja osnova za takvo razmisljanje u jednom takvom glupom i apsurdnom ratu da se optuzi neko za odavanje tajni polozaja u onovremenim uslovima.Mogao je taj isti Zoka reci da je bomba pala na zeljezaru i sta bi se onda desilo?Mozda bi ti isti idioti malo drugacije usmjerilli nisanske sprave i onda opet bum,ko zna gdje i sa koliko zrtava.Hocu reci pravila (barem ona osnovna) ratovanja niti jednom rijeci ne daje ti u prilog od tvoje strane napisanog.
Za u to vrijeme mladog novinara taj nemili dogadjaj je bila top-vijest koliko sam razumio i on je uredno objavio te se tu sva moja razmisljanja zavrsavaju.Ako su tadasnje vlasti mislile da je odao kakvu tajnu ili ugrozio zivote gradjana sa svojim istupom zasto nisu preventivno djelovale pa se onda i nebi desavale nemile stvari.
Ipak po meni ja bih te stvari stavio u rubriku laznih optuzbi sa niskim ciljevima a koji su manje-vise svi znamo,i nisu se desavali samo u ZENICI.
Zoran Misetic
May 16, 2011 at 03:35
Wow, malo sam zakasnio sa citanjem ovih komentara ali ,ono sto kazu, nikada nije kasno…Seltik hvala ti sto si mi ukazao paznju na ove komentare i ja cu vrlo jasno, a nadam se i jednostavno da odgovorim na ovu”temu” bombi i ostalih gluposti…
To je bio vrlo bahat pokusaj da se nesto na brzinu napakuje ne samo meni nego i cijelom konceptu jednog nezavisnog medija koji SVAKAKO NIJE ODGOVARAO NE SAMO SDA NEGO NITI JEDNOJ OD TRI TADASNJE VODECE NACIONALNE/NACIONALISTICKE STRANKE.
Envere , sa svim duznim respektom ja se ne sjecam da sam ja imao sa vama ikakav telefonski razgovor na ovu temu…
No samo cu ukratko reci da je to bio jako smjesan izgovor a i nije bilo prvi puta da je nesto takvoga pokusano biti napakovano kako na moja ledja tako i na ledja mojih kolega i prijatelja.
Nesto slicno je pokusano i kada su migovi JNA bombardirali Zeljezaru… No, od tog “pakovanja” se odustalo iz razloga sto je je samo dan prije bombardiranja Zeljezare Predsjednik drzave Alija Izebegovic u pratnji gospodina Ejupa Ganica na TV BiH izjavio:”U zenickoj Zeljezari se kuje oruzje za samostalnu BiH”…
Sve sto je Miro naveo je istina koja stoji, a sto se tice i Enverove izjave istina je da su mi u prvi mah glavu spasili ljudi iz Patriotske Lige koji su znali da je sve to namjestaljka i koji se sa tim nisu slagali.
Toliko o tome… Cinjenica je da za ono sto se desilo mojoj porodici, prijateljima pa cak i onima koji me nisu osobno poznavali ali su pokusali da se usprotive tim kriminalnim radnjama koje su trebale da za konacan rezultat imaju moje fizicko likvidiranje, ja NIKADA nisam krivio, kroz generaliziranje krivnje, Bosnjake, Zenicane, itd…Saka jada i bijede se osilila i u to vrijeme pokusala je oruzjem i nozevima da zavede strahovladu u Zenici. Malo je falilo pa bi se i u kakvoj novoj 60 Minuta emisiji ljudi bavili i Zoranom Miseticem kao sto su se bavili i sa Dr.Sladojevicem i jos dostatnim brojem nesretnika koji su u tom vremenu izgubili zivote.
Ljudi u Zenici nisu blesavi i njima je jasno ko su ti ljudi bili ( a izgleda da su jos uvijek tu negdje) pa ne trebaju Zorana Misetica da im sada iz ove vremenske i “americke” perspektive otvara oci.
Sve je jasno kao dan. Seltik, hvala jos jednom sto mi ukaza na ove komentare.
Mirsad Bajramovic
May 17, 2011 at 00:47
Kad krene sranje(rat) istina je ta koja prva strada.Zoran Misetic nije pokrenuo ovaj rat,ali je kao i vecina nas zrtva tog uzasa.Oni koji su se uhljebili tokom i poslije rata mogu imati i dalje puna usta Bosne. Imali su se rasta i roditi.Nije im bilo bolje ni u materinom trbuhu.