Sunday, March 7th, 2010 at 08:00
Visited 1094 times, 1 so far today
Sjećanja (4)
Piše: Miro Vinduška
Kao i svugdje i u Zenici su oduvijek postojali ljubitelji dvotočkaša. Bilo je svih vrsta motora: Zundapp, BMW, Prinz maxi, Danubija Puch 125 i 175 ccm koji je imala policija i moj je najomiljeniji model. Kasnije su došle Vespe, Lambreta (Ratko), pjadjo (Meho, Kratina, Izet i dr.) Vespa Prima (Vlado, Zlatko, Hamdo). Milina je bilo pogledati kad je lijepo vrijeme a napravi se kolona prema Janjićima ili kad ispraćaju štafetu. Kasnije su se pojavili takozvani rokeri sa podignutim guvernalama, mahom tip Java (Sema, Eno-Tatar, Miro, Adnan i dr.) Danas neću o Taški legendi jer veoma malo znam o njemu.
Napomenut ću dva lika koji su na mene ostavili dojam. Imamović zvani Džo bio je golman kod zeničkog Želje. Ja se sječam da je Džo cijele godine do duboko u starost vozio motor Jawu. Ja mislim da je najduži sa stazom u cijeloj Zenici. Da li je jos živ, a ako je, sigurno još vozi motor. Tih i neprimjetan ali svakodnevno viđen na motoru.
Ovaj ću tekst posvetiti jednom neobičnom dječaku. Dok sam jedno vrijeme provodio sa Pišćanima kod Šestića radnje, svakodnevno nas je obilazio jedan mali ‘cigo’. Ja uvijek upotrebljavam radije riječ ‘cigan’ nego Rom, jer mi djeluje tako egzotično i podsjeća me na divnu muziku, vruće i vatrene ciganke. Bio je bistar dječak i uvijek pun pitanja. Mi smo sa njim izvodili šale, nagovarali ga da za nas prenosi poruke curama koje bi se šetale. Lijep dječak, vrlo brzo je stekao simpatije ne samo kod nas nego i svih šetača po onom nama poznatom korzou.Te godine smo skupili lovu i kupili mu odijelo za Bajram.Trebali ste ga vidjeti kako se po korzu šepuri. Jedne prilike povezem ga sa servisnim fićom kući u Gračanicu na Jezera.Toliko je bio oduševljen da nisam stigao da mu odgovorim na sva njegova pitanja. Veliko interesovanje za motore i auta je imao. Provukao sam mu malo kroz uši da treba da ide u školu i da ću ga kasnije ubaciti na zanat kad toliko voli tu vrstu tehnike. Ma kakva škola, to nije u njihovoj krvi.
Sakib, kako se zvao, je počeo vrlo rano da čačka oko motora. Bio je samouk i išlo mu je od ruke. Čak sam bio kod njega u Gračanici da kupim polovnu lamelu za T-12. Nakon izvjesnog vremena vozim se u autobusu bulevarom kad neko vozi motor na dva točka pored autobusa, čak mi je mahnuo jednom rukom. Kasnije sam išao stalno da gledam njegove egzibicije na Kamberovića polju. Bio je pravi virtouz. Čak je išao i na kros takmčenja sve dok mu jednom u Osijeku nisu oduzeli zasluženo prvo mjesto zbog navodno nepoštivanja nekih pravila. Bio je toliko razočaran da je prestao sa trkama. Talenat koji bi neko na zapadu mogao dobro unovčiti.
Jednog dana pročitam u Našoj riiječi da mu je žena i djete izgorilo u požaru kao i cijela kuća. Veliki šok za malog velikog čovjeka. Jedno vrijeme su mu sve lađe potonule a najviše mu je bilo krivo što su oko njega kružile priče da ih je on zapalio. Život teče dalje a jedan mali talenat koji ne zna dobro čitati i pisati je uspio da stane na noge. Malo po malo, pa je uzeo nekog starog pezejca i prevlačio robu na pijacu, malo taksirao itd. Šta se sa njim dalje događalo ne znam ali mi je njegov lik, lik jednog maštovitog dječaka duboku ostao u sjećanju.
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Istorija Zenice
Tags: istorija Zenice, Kolumne, Miro Vinduška
Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/03/sjecanja-4/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
Samir
March 7, 2010 at 12:40
E moj gospodine Vinduška, moraću Vas razočarati. Sakiba možete vidjeti rano ujutro i kasno uveče kad kombijem razvozi onu jadnu djecu na “radna mjesta”, od mosta na Kamberovića polju do pijace. Upravo je on taj koji svoju djecu ne šalje u školu nego ih tjera da po cijeli dan prose. Sinoć sam se zaprepastio kad sam vidio jednog od tih malih nesretnika kako na komadu kartona čeka pred Arenom da od publike poslije koncerta pokupi koju markicu. Dijete se smrzava, glava mu pada od pospanosti, a njegov bezdušni otac će ga poslije pokupiti, oduzeti mu prikupljeni novac i tako svaki dan.
Sakib je i meni nekad bio simpatičan, dok je negdje pred rat pokušavao oboriti nekakav rekord praveći skokove na Kamberovića polju na svom cross motoru. Danas ga prezirem zbog onoga što radi svojoj djeci.
Mirsad Đulbic
March 7, 2010 at 13:54
Poodavno sam obećao, upravo ponukan Miro sa jednim tvojim ranijim tekstom, da napišem onoliko, koliko znam o prvim zeničkim motociklistima, jal motoristima, sada popularno zvanim bajkerima. Imao sam neku privilegiju u životu da upoznam ljude koji su da tako kažem “pravili” motocikle. Pa sam znao i one koji su ih popravljali i slično. U ta doba nije bilo šanse da se uveze motocikl, u prodaji ih nije bilo, a još nije krenula domaća proizvodnja Tomos-a.
Moj dobar frend je pak “nadzirao” sve motociklističke utrke tih prvih utrka u Zenici, jer je start bio zračne linije cca 100 metara od njegova balkona.
Kada stignem, napraviti ću nešto o tome. Ko zna, možda bude nešto zanimljivo.
Za ovakvu temu, a da ne zeznem stvar, ipak treba više vremena. Najlakše je fotke skenirati. Valja ljude na njima prepoznati i tako dalje. Dakle, budem li pri zdravlju i imao vremena, biti će nešto o ovoj temi.
Esegovic Drago
March 7, 2010 at 14:24
Da Samire to je tacno,samo da dodam i to da kao smjestaj je koristio jednu baraku na Kanalu do pretprosle godine,mozda je jos uvijek dole.A ovo da razvozi djecu da prose zadnji puta sam vidio i ja uoci nove godine.
Pozzz
miro
March 7, 2010 at 14:53
Samire nije mi drago da to cujem,sad sam se duboko razocarao,mislio sam da je jedini od svoje sorte odskocio,ali kako vidim nije.Ipak moje sjecanje na njega je ostavilo na mene utisak.Zao mi je sto se okrenuo pogresnim putem .Ono ratno vrijeme je promijenilo mnoge pa me ne iznenadjuje da se i on okrenuo linijo mnjeg otpora.Hvala ti sto si me izvjestio ali on ipak pripada licnostima koji su se u urezali u mojoj proslosti.Zalosno ali ne moze sve da bude sa hepiendom.
muta
March 7, 2010 at 21:38
@Miro!
Meho Imamovic, zvani Dzo, preminuo je nazalost prije otprilike osam godina! Stanovao je na Hamidi a mislim da si trebao i napisati da je Dzo bio jedno vrijeme i golman “Celika”! Upravo zato jer je branio legendarnu utakmicu za “Celik” u Kaknju protiv “Rudara” kada je davne 1958 godine, u kvalifikacijama za ulazak u Drugu saveznu Ligu, “Celik” izgubio sa 1:0 od “Rudara”golom lijevog halfa “Rudara”Alojzija (Lojze) Simunca! Ta utakmica je bila i po tome interesantna jer je iz Zenice na utakmicu u Kakanj doslo vise navijaca nego je u to vrijeme Kakanj imao stanovnika!
Pozdrav, hvala sto me tvojim clancima “vracas”u mladost!
miro
March 7, 2010 at 22:01
Hvala i tebi, potpuno sam zaboravio a i sam sam gledao utakmicu zajedno sa Resom Bahadarevicem. pozdrav