Sjećanja (3)

Thursday, March 4th, 2010 at 20:02

Visited 835 times, 2 so far today

Sjećanja (3)

Piše: Miro Vinduška

Akšamluk

Dok sam radio u EI servisu svakog dana smo za doručak donosili lepine, kifle, užički kajmak, ćevape, a ponekad bi pala i teletina. To sve u radnji. Ponekad smo se igrali nekih brojeva i ko izgubi plaća sve kod Rame – Gurmana. Bili smo što bi rekli “prava raja”. Glavni organizator svega je uvijek bio Meho Čuruković.

Organizovali smo svakog mjeseca kad platu primimo utakmice protiv “servislija” iz Sarajeva. Nekad kod njih u SA a najčešće kod nas na Selištu kod Viteza. Uvijek padne jagnje koje zajedno pojedemo ali ko izgubi ne smije pive piti, samo gledati ili piti vodu. Šta mislite koja kazna – najedeš se masnog bBubrežnjaka a ne smiješ pivom zaliti (zločin).

Često smo, kada je lijepo vrijeme nakupovali sve što treba za T(D)agaru i odnijeli kod sad rahmetli Muharema, Mehinog oca. On bi naložio vatru na mjestu gdje je bio čuveni Čurukovića mlin i pristavio T(D)agaru na laganoj vatri. Po isteku radnog vremena ponesemo gajbu piva koju smo prethodno ohladili u Garsonijeri, odemo po T(D)agaru i pravac Smetovi. Gajbu stavimo u izvor i opucamo lopte. Najčešće majstori i učenici. Kad padne mrak zasjednemo a D(T)agara u zemljanom sudu pravljena jos vruća. Salčinov bahlje, D(T)agara, paradajz, mladi luk i pive. Ja rahatluka, mati draga.

Zaori se na kraju i ona “gdje Fazila mezetluke sprema”. Vrijeme donosi i odnosi promjene, navike, ali nemoj da akšamluk odnese. To je još jedino ostalo za šta vrijedi poživjeti.

Odo’ jedan čokanjčić nasuti pa zamislite da sam vam nazdravio.