Mlad i talentovan – Nusmir Muharemović | Zenica Online

Wednesday, March 17th, 2010 at 11:38

Visited 1295 times, 1 so far today

Mlad i talentovan – Nusmir Muharemović

Intervju uradile: Hana Kazazović i Lamija Hodžić
Foto: Nusmirova privatna kolekcija

Obično se dešava da o nekom glumcu čitam u medijima pa da ga nakon toga imam priliku gledati u predstavi ili na filmu. Međutim, Nusmira sam prvi put vidjela na sceni, ne sjećam se tačno koja je predstava bila u pitanju. I tako je krenulo, predstava za predstavom, zapazite novo lice koje morate zapamtiti. On je momak kojeg sam lično pogledala u nekoliko skroz različitih uloga i koji je u svakoj sljedećoj sve bolji i bolji. To je i bilo presudno da upravo sa njim napravimo intervju. Kako se pokazalo, Nusmir je pored svega i jako fin i skroman momak te sam uvjerena da će napraviti još mnogo zapaženih uloga.

Ko je Nusmir Muharemović?
Nusmir Muharemović, rođen 22.10.1983.god. u Zavidovićima, gdje sam završio osnovnu školu a potom i Opću Gimnaziju. Nakon toga sam upisao Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu i uspješno je završio. Diplomirao na klasi prof. Miralema Zupčevića i asss. Ermina Brave.

Trenutno živim u Sarajevu, s tim da u posljednje vrijeme sve više vremena provodim u Zenici zbog povremenog angažmana u BNP Zenica. Naravno, ljetna pauza se iskoristi za odlazak u rodne Zavidoviće.

Otkud da Nusmir postane glumac – je li u pitanju neki ostvareni dječiji san ili je splet okolnosti doveo do toga?
Tokom osnovne škole a potom i gimnazije bio sam član dramskih sekcija, a nakon toga i dio ansambla amaterskog pozorišta u Zavidovićima. Tako sam još kao amater imao priliku da se upoznam i radim s nekim kolegama iz Italije i Francuske.

Sjećam se svoje prve audicije, u drugom razredu osnovne, koja je nažalost bila bezuspješna jer nisam dobio ulogu. Naravno, taj dan sam proveo u suzama a sada se sa smješkom sjetim tog dana, i svaki put kad izlazim na novi casting sjetim se tog događaja.

Mislim da je od tada u meni tinjala želja da postanem to što jesam. Kad sam završio gimnaziju imao sam želju da upišem AKADEMIJU SCENSKIH UMJETNOSTI, ali sam smatrao da je do nemoguća misija za mene. Međutim, pokušao sam i uspio.

Kako možemo primijetiti, već iza sebe imaš značajne nastupe i uspjehe. Glumio si u “Klasnom neprijetelju”, predstavi koja je pobrala mnogo nagrada i pohvala i bila jedna od zapaženijih u BiH, a gledali smo te i u predstavama: “Bubamara”, “Sex, laži i divlje guske”, “Državni lopov”, “Opšta bolnica”, a najaktuelnija je uloga u predstavi “Bizarno”. Koja je tebi najdraža od tvojih dosadašnjih uloga, računajući naravno sve, čak i one koje nismo spomenuli? I koja je najzahtjevnija?
Moram priznati da sam zaista zadovoljan i kvalitetom i kvantitetom projekata u kojima sam do sada učestvovao. Međutim, teško mi je reći koja od uloga mi je najdraža. Mogu reći da volim igrati u angažovanim predstavama, u predstavama koje postavljaju pitanja i daju odgovore o stvarima koje se mene lično tiču. U takvim projektima sam dušom i tijelom. Tu prije svega mislim na predstave KLASNI NEPRIJATELJ, BUBAMARA, BIZARNO. Ali isto tako uživam igrajući u komedijama u kojima se također po mom mišljenju odlično snalazim. Ipak predstava s kojom sam ja napravio najveći uspjeh je svakako KLASNI NEPRIJATELJ, u produkciji EASTWEST THEATRE COMPANY iz Sarajeva. Tu predstavu smo odigrali 60 puta i još uvijek je igramo i s njom smo gostovali u Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori, Makedoniji, Rumuniji, Poljskoj, Škotskoj, Singapuru…..

Da li ti imaš priliku da biraš koje ćeš uloge igrati ili igraš sve što ti se ponudi? Ako biraš, po kojem principu to uradiš, šta je presudno?
Obično prije nego što uđem u neki novi posao dobro razmislim šta meni donosi sudjelovanje u tom projektu. Ako je tekst dobar i ako povjerujem da će to biti uspješan projekat pristanem na ponudu. Naravno, nekad može i novac biti presudan, jer ipak ovo je posao od koga ja živim. Mada,postoje stvari koje ne bih radio bez obzira na novac. Znači, presudno je to kakav osjećaj imam u vezi onoga što mi se nudi da radim. I taj osjećaj me još nije prevario.

Imaš li nekog glumačkog uzora i ko je to?
Kad je u pitanju glumački uzor ne postoji neko ime koje bih ja izdvojio. Toliko je fenomenalnih glumaca i ja se trudim da budem dobar učenik i da od svakoga nešto “ukradem”. Redovno idem na predstave kako u BiH tako i van njenih granica i trudim se da budem u toku sa onim što se događa u svijetu filma. I nakon svake te posjete naučim nešto novo, ili kako treba da radim ili kako nikad ne smijem raditi.

Već si radio sa mnogim režiserima. Kakva su iskustva i sa kim ti je bilo najlakše raditi? Imaš li već nekog svog favorita, nekog koga ne bi nikad odbio?
Bez obzira na težinu zadatka koji treba obaviti, najlakše je raditi s režiserima koji znaju šta žele napraviti. Onda glumac uz pomoć režisera može napraviti velike stvari, ali ako je taj “kreator cjeline” izgubljen, što je čest slučaj, taj projekat je onda vrlo često osuđen na propast. Moje najbolje iskustvo do sada bio je rad s Predragom Štrbcem i Petrom Kaukovim. Međutim, ne smijem zaboraviti na predstavu KLASNI NEPRIJATELJ koju je režirao Haris Pašović. Rad na toj predstavi je za mene bio veliko iskustvo i mnogo sam naučio iz tog procesa.

Je li tvoj jedini posao angažman u BNP-u? Ako nije, voljeli bismo znati u kojim te još pozorištima u BiH možemo vidjeti?
Trenutno najviše radim u BNP Zenica, ali moja prva profesionalna predstava još u toku studiranja je bila u NARODNOM POZORIŠTU u Sarajevu. To je predstava JEDAN ČOVJEK I JEDNA ŽENA, u režiji Nenada Pervana. Nakon toga sam radio predstave KLASNI NEPRIJATELJ i BOLERO u produkciji EASTWEST THEATRE COMPANY iz Sarajeva.

Predstava DRŽAVNI LOPOV, rađena u CENTRU ZA KULTURU u Zavidovićima, mi je jako draga, jer sam je radio u svom rodnom gradu s kolegama glumcima Nermanom, Ademom i Irfanom. Tu predstavu samo u Zavidovićima je pogledalo skoro dvije hiljade lljudi.

Šta zapravo znači biti glumac u BiH? Može li se živjeti od toga? Znamo da su naši glumci često ljudi koji jako vole svoj posao i često ga rade i bez kvalitetne finansijske nadoknade, za razliku od kolega iz Hollywood-a. Da li si ti zadovoljan time što radiš i kako se u svemu tome snalaziš?
Od završetka Akademije ja konstantno i mnogo radim, tako da se mogu pohvaliti da živim od svog posla. Naravno, ne mogu se pohvaliti da je to “kvalitetno” finansijski nagrađeno. Daleko smo mi od nekog svjetskog nivoa kad su finansije u pitanju, ali mislim da nije pametno uzimati Hollywood kao neki parametar jer moramo biti svjesni da je tamo samo mali broj sretnika, a da u Americi hiljade i hiljade glumaca rade kao konobari i sl. odlazeći svaki dan na audicije i nadajući se svojoj prilici. I u BiH je mnogo glumaca koji nemaju posla, tako da ja nemam pravo biti nezadovoljan.

Kako smo već spominjali, nedavno je u BNP-u premijerno izvedena predstava “Bizarno”, u kojoj si glumio tri lika, i to skroz različita. Imao si priliku da se skroz skineš na sceni, što i nije čest slučaj u našem pozorištu. Koliko ti takvo nešto predstavlja problem? Da li si imao negativnih reakcija, jer je poznato da živimo u prilično konzervativnom društvu.
Pročitao sam u nekom tekstu nakon premijere da sam jedini glumac koji se skroz skinuo u poslijeratnoj historiji BNP Zenica, tako da nije čudno što je to izazvalo toliko reakcija. Naravno da mi nije bilo jednostavno da to napravim i moram naglasiti da sam inače protiv skidanja u pozorištu ukoliko to nije opravdano. Ali ovo sam shvatio kao dio svog posla, i ako mogu svoje emocije ogoliti i podijeliti sa publikom, mogu i sve ostalo. Moje tijelo je moj instrument i ja se trudim da ga sviram najbolje što znam. Mnogo je lažnog morala u našem društvu tako da ako bude negativnih reakcija to me neće iznenaditi.

Kako sebe vidiš u budućnosti? Da li bi želio da više glumiš u filmovima ili ti je ipak draže pozorište?
Trenutno radim na novoj predstavi, riječ je o dramatizaciji romana SNIJEG, a u režiji Jovice Pavića, gosta iz Beograda. Nadam se da ću uskoro dobiti ulogu u nekom dugometražnom filmu. Volio bih igrati u mjuziklu, mislim da bih se tu odlično snašao. Planiram raditi monodramu, i mislim čak da ću to uraditi do kraja ove godine.

Prepoznaju li te ljudi na ulici? Kakve su im reakcije?
Ja sam najviše radio u pozorištu tako da je to medij koji ne donosi veliku slavu. Ipak dogodi se da me ljudi prepoznaju na ulici i obično čestitaju na odigranoj ulozi. To može da prija ali može biti i teret. Tako da je to mač sa dvije oštrice ali je to nešto što posao kojim se bavim nužno nosi sa sobom.

Kako provodiš slobodno vrijeme? Da li se baviš nečim što možda većina ljudi ne zna? Gdje te Zeničani mogu sresti i imaš li neka omiljena mjesta u Zenici koja redovno posjećuješ?
Slobodno vrijeme obično provodim s porodicom i prijateljima. Volim pročitati dobru knjigu ili pogledati neki film. Često idem na kuglanje, redovno trčim. Zeničani me mogu najčešće vidjeti u pozorištu. Nemam neka omiljena mjesta na koja izlazim. Volim da zalutam tamo gdje ranije nisam bio jer svako novo iskustvo i poznanstvo me obogati i učini boljim glumcem a i čovjekom, nadam se.

Imaš li nešto poručiti našim sugrađanima?
Dođite u pozorište, počastite svoje najdraže dobrom predstavom. Jeftinije je biti dva sata u pozorištu nego sat vremena u kafani, a i zanimljivije, korisnije….

P.S. nemam ništa protiv kafane