Friday, February 5th, 2010 at 20:24


Visited 6322 times, 5 so far today

Zoran Savić – veliki momak iz Blatuše

Razgovarao: Damir Vučak
Foto: privatni arhiv Zorana Savića

Ovih dana se rade razne ankete u kojima se biraju sportaši godine, desetljeća, svih vremena i slično. Kao i uvijek ja sjedim po kafićima i opipavam puls ljudi koji se takmiče da iz rukava izvuku nekog svog favorita za najboljeg sportaša u bilo kojoj kategoriji. Neko od prisutnih me upitao šta ja mislim o tome. Niti jednu sekundu nisam razmišljao kada sam rekao da je po meni najbolji zenički sportaš svih vremena Zoran Savić.

Zašto Zoran Savić?

Taj visoki dečko iz Blatuše je osvojio toliko trofeja da bi mi trebalo pola dana da ih sve nabrojim. Više puta prvak Evrope sa nekoliko timova, sa dvije reprezentacije je bio prvak Evrope i svijeta. Bio je sportski direktor u Bologni i u Barceloni. Ma moglo bi se to nabrajati danima. Ja sam ponosan što Zoku poznajem lično i mogu odgovorno tvrditi da je uz sve to i divan čovjek. Potrudio sam se da dođem do njega i da za naš portal napravim jedan intervju sa čovjekom koji to definitivno zaslužuje.

Zorana je košarkaška pečalba iz našega grada odvela još 1990. godine i svoju je izuzetno uspješnu karijeru gradio u nekoliko jako uspješnih klubova. Igrao je za POP 84 (Jugoplastiku), Barcelonu, Kinder Bolonju, Efes Pilsen, Paok iz Soluna i Real Madrid. Oženio se svojom djevojkom iz Zenice, Anitom, 1992. godine i prije godinu i pol dana je postao otac malene Marije. Kao što se iz pobrojanih timova vidi Zoka se namijenjao lijepih gradova ali mu je Zenica ostala duboko u srcu.

Uvijek mi je bio problem početi intervju, a još je teže kada nekog znam skoro cijeli život a nisam ga vidio jako dugo. Zato ću te pitati prvo gdje je sada i čime se bavi Zoran Savić?
Sada sam trenutno u Barceloni u koju sam se upravo preselio iz Bolonje. Barcelona nam je baza još od 1991. godine kada sam potpisao za klub i ’92. smo kupili i stan. Radio sam u Bolonji zadnju godinu ali se zbog finansijske krize klub skoro raspao. Gazda je konstruktor a oni su u žestokoj krizi u Italiji. Kada sam prestao da igram 2002. godine odmah sam počeo da radim kao Generani Menadžer u Fortitudu i od tada nisam imao ljetni odmor. Tako da sam se dobro odmorio.

Ne znam kako to stoji u španskim ličnim kartama ali znam da i u njima vjerovatno piše mjesto rođenja. Kod tebe piše rođen 18. novembra 1966. godine u Zenici. Šta tebi izuzev tog podatka u ličnoj karti znači Zenica?
Španci to izgovaraju Zenika. Nećeš vjerovati koliko ljudi ovdje zna da sam rođen u Zenici. Meni to strašno puno znači a još više da sam rođen u Blatuši. Anita je živjela na Jaliji a uvijek joj napomenem da je Blatuša bila eksluzivna rezidencijalna zona (ha,ha,ha…). Vjerovatno nije istina ali joj ne priznajem nikada.

Mnogi i dan danas znaju reći da si ti najzaslužniji što je KK “Čelik” izborio mjesto u, po mnogima, najboljoj amaterskoj ligi na svijetu svih vremena, bivšoj Jugoslavenskoj prvoj ligi. Kakva su tvoja sjećanja na Košarkaški klub “Čelik”?
Sjećanja vezana za Čelik su mi stvarno najljepša moguća. Igrao sam u jednom periodu zeničke košarke u kome smo postavljali osnove kluba. Radilo se sa malo novca ali entuzijazam je bio kao da igramo Euroligu. Ne postoji mjesto u Bosni u kome nisam igrao, da li za juniore, da li za prvi tim ili Čapljinu. Za juniore smo igrali zonsku ligu tzv. Fildžan ligu iz koje nismo mogli ispasti. Sa prvim timom smo godinama igrali regionalnu ligu preko ljeta a preko zime republičku. Poslije se klub profesionalizovao i dolaskom Koste Jankova, uz dobar stručni rad, postao jedan od najpersektivnijih klubova u republici.

Ja sam sasvim slučajno bio uz tebe i tvoju generaciju od juniorskih do seniorskih dana. Da li održavaš kontakte sa nekim od svojih tadašnjih suigrača?
Kontakte sa igračima iz mog perioda održavam i dan danas. Najviše se čujem sa Dževdom i Kemom Alihodžićem. Dževdo je bio kod nas u Barceloni sa familijom prije desetak godina. Čuveni Kemo je jedini čovjek na zemaljskoj kugli koji na proslavu 1. maja zaboravi da ponese roštilj na Bistričak. Mislim da smo bili jedina grupa od 20 ljudi u istoriji koja je posuđivala roštilj na Bistričaku. A imao sam dan pauze u Splitu i zbog toga sam isključivo došao u Zenicu. Čujem se sa Mensom Bajramovićem koji je izrastao u odličnog trenera, s Milošem Perovićem, Almirom Dževlanom, Dragom Krčmarom.

Da li na bilo koji način pratiš zbivanja u Zenici, pri tom posebno mislim na košarkaška zbivanja u Zenici?
Pratio sam do prije 4-5 godina, danas više ne.

Pišući Blentovena (moj blog) primijetio sam ogromnu količinu feedbacka na moje nostalgične tekstove. Osjećaš li ti možda ponekad nostalgiju prema Zenici i životu koji si proveo u njoj?
Sigurno da svi koji smo otišli iz Zenice osjećamo nostalgiju. Ja je osjećam sada više nego prije 15 godina. Prvu slobodnu priliku iskoristiću da obiđem školu gdje sam išao “Vaso Pelagić”, Industrijsku školu, Mašinski fakultet.

Čuo sam za tvoje povrede koljena. Da li još uvijek odigraš neki basket (3 na 3), pošto znam koliko si volio tu vrstu igre?
Oduvijek sam volio basket 3 na 3. Igrali smo ga na Kamberoviću svaku subotu i nedelju od 9 do 18 sati. Pošto je bilo po 20 ekipa, kada izgubiš odmaraš po 2 sata. Kemo Alihodžić je bio zadužen za mrežicu a Dževdo za loptu. Dolaze u 12 i normalno obadvojica zaboravili kući šta treba da ponesu. Operisao sam koljeno sa 32 godine 3 puta u godini i po dana i više ne igram basket. Vjerovatno bih igrao da imam neko staro društvo ali mislim da je za bivše košarkaše najgori sport za rekreaciju. Mali fudbal svi igraju, daš pas, malo protrčiš pa staneš. Legendarni basket je bio protiv zeničkih ragbista na celu sa Džonijem i Hasagićem. Sa Džonijem sam odrastao u Blatuši zgrada do zgrade, a sa Hasagićem sam sjedio zajedno u klupi 3 godine. Kada sam došao u Barcelonu trener Aito je zabranio igračima da igraju 3 na 3 prije i poslije treninga da se ne bi umarali previše…

Igrao si sa najvećim od najvećih. Ko je, po tebi, najbolji igrač sa kojim si igrao?
Najbolji igrač s kojim sam igrao je bio Kukoč. Čovjek nevjerovatnog talenta ali nesebičan i saigrač koga bi svako volio u ekipi. Divac je takođe bio strašan igrač i ogroman pozitivac. Sa Draženom Petrovićem sam igrao samo na svjetskom prvenstvu u Argentini i mislim da je bio najveći igrač svih vremena u Evropi. Čudo od želje za pobjedom i neviđeni radnik…

U uvodu piše, a i mnogi koji prate sport znaju to, da si osvojio mnogo titula. Koja ti je od njih najdraža?
Mislim da sam imao stvarno sreće u karijeri jer sam igrao u najboljim evropskim ekipama. 2 titule prvaka Evrope su mi najdraže: prva sa Jugoplastikom u Parizu 1991. i druga sa Kinderom u Barceloni 1998.

U gradu sam čuo jednu jako lijepu priču, ali kao što i sam znaš, Zenica se nije nikad promijenila stoga moram da provjerim istinitost te priče. Čuo sam da si u Barceloni osnovao firmu kojoj si dao ime Blatuša. Da li je to istina?
Istina je da sam 1993. osnovao firmu Blatusa SRL ali je nisam nešto posebno koristio.

Da li se možemo nadati dolasku Zorana Savića, bar u kratku posjetu svom rodnom gradu?
Pokušaću da dođem sljedeće ljeto ili u proljeće ove godine. Sa Nadirom Koredžijom sam dogovarao da bi doveo ekipu iz Bologne na otvorenje dvorane ali na kraju je sve to propalo.

Evo, dragi moji čitatelji, ovo je bio interview sa jednim od najpoznatijih Zeničana koji ispod imena i prezimena imaju ono famozno mjesto rođenja – Zenica. Koristim priliku da u njegovo ime pozdravim sve Zeničane koji ga se sjećaju a posebno njegove prijatelje i nekadašnje suigrače.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Written by:

Filed Under: Intervjui, Razgovori

Tags:

Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/02/zoran-savic-veliki-momak-iz-blatuse/trackback/

Comments

  • sunset

    February 15, 2010 at 21:49

    Veliki pozdrav za velikog igrača!Neka te leđa ne zabole naš Zoka!

  • Tereza

    February 26, 2010 at 10:57

    Savić je legenda….pozdrav iz Splita di nikad neće biti zaboravljen! Nikad više takve ekipe……

  • blatusa

    March 6, 2010 at 21:10

    zaboravio si kad si igro ispred zgrade sa miskom i ekipom .veliki pozdrav za legendu a i za buraza gogu

  • lelasa

    June 22, 2010 at 21:31

    veliki pozz komsiji

  • Lara Split

    June 23, 2010 at 12:53

    najveca legenda…. pozdrav iz splita…. :D

  • xxl

    June 23, 2010 at 23:55

    anegdota:

    svi se popalili da dovedu Zoku kod sebe, Cibona, Jugoplastika, Dita, Bosna, i sl…, a najbrža na šlajšiku Dita, imali para u ono doba… mi mali, ali imamo planove…
    zovnem Zoku da porazgovaramo da ga zadržimo, jer su ga neki počeli provocirati i kažem ako odeš bez ispusnice mi ćemo te suspendovati, a dok se to ne završi može proći i dvije godine…
    idi u Split, Zagreb, Beograd, ali nemoj nigdje u BiH…..

    mi mali klub ,a Zoka izrastao u igrača…., nema šanse da ga zadržimo… kaže Zoka , pa šta da radim meni se ne igra više ovdje, jer ponude pljušte..
    kaže Šanta: haj, bolan u vojsku i to odradi, naš ti ugovor miruje, a mi ti šaljemo platu po ugovoru….

    i Zoka skonto da mu je to najbolje i pravac Rijeka…
    otišo Zoka, ali nam fali i onako i u igru….

    bolan , Šanta što ga poslasmo u vojsku ko će nam igrati centra i slagati po 25 poena?

    ja i u ovim godinama mogu dati 25 poena, a ti nađi predsjednika sa 1,65 cm neka skače i traži pare…

  • muta

    June 24, 2010 at 19:37

    Nisam se namjeravao ukljucivati u diskusiju o Zoki koji je stvarno bio i ostao izuzetna licnost,ali nakon xxl-ove anegdote,evo da Vam ispricam istinit i pomalo smijesan i zalostan dogadjaj oko Zokinog prelaska u tadasnju Jugoplastiku!Pricu sam cuo od jednog trenera tadasnjeg Celika,ali zbog diskrecije mu ne bih ime spominjao!Naime,vodstvo Jugoplastike je pozvalo neke clanove tadasnje uprave Celika da porazgovaraju o Zokinom prelasku,a vec su odlucili da cijena za Zoku,cak i od milion maraka nije velika,ali su,kao pravi “trgovci” i mangupi cekali da cuju reakciju druge strane,odnosno sta i kako razmisljaju!Plan je bio slijedeci:Odvesti upravu Celika u jedan exkluzivan restoran i razgovarati!Posto je jedan “uvazeni”clan uprave Celika,covjek koji je “sve znao”,u jednom takvom restoranu,umjesto skampi i skoljki trazio pljeskavicu,Rato Tvrdic(legenda Jugoplaszike,trener,igrac)je svojima diskretno rekao sljedece:Ma Zoka vrijedi milion,ali po ovima koji vode “glavnu rijec”,a narocito po njihovim narudzbama,bice oni zadovoljni i sa dvjesto hiljada maraka!Vjerujte da je bio u pravu i da je “uvazeni”clan uprave “pao u nesvijest”sto je napravio tako dobar transfer!Osobno sam poznavao i Zoku,ne stidim se reci da sam ponosan sto je bio nas sugradjanin i da mi je zao sto vise nije tako!

    Svima zelim dobro zdravlje i manje stresa!

  • Šećo - pjevač

    February 20, 2014 at 09:59

    Pozdrav,da vam nešto ispričam o Zoranu Saviću.Zajedno smo služili vojsku u Rijeci i to u Komandi stana u centru grada.U komandi je bio kurir ni manje ni više nego generalu cijela armijske oblasti u Hrvatskoj,a ja sam bio konobar u komandi i svi su me zvali pjevač,jer sam se time i bavio.Zoka je bio visok i mršav momak i jedne prilike igrali smo Amerićke (košarku) i pobjedi on mene i ja kupim koka kolu,pa ja navali još da igramo i ja tu pobjedim,ali nema koka kole,nego kaže hajde revanš i normalno ja ti izgubim,tako da mi je i dan danas žao,što ga ne natjerah da mi kupi kolu.Možda ne znate,ali Zoka je bio odličan igrač stonog tenisa i skoro je uvjek pobjeđivao.Bio je dobar drug i puno se smijao Makedoncima,kad počnu međusobno da se psuju i jednog od njih (Mustafa Sraćević) zvao ga je abe.Uvjek kad sam gledao njegove utakmice,kola mi je padala na um i drago mi je bilo što sam ga poznavao. Možda ako ovo pročita sjeti će se Šeća iz Trebinja,Draga Kranjca,Bobana i druge.
    Veliki pozdrav iz Podgorice!

Leave a reply

* means field is required.

*

*

Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.